Borci iz RS kroje nastavu iz istorije: Kako se teret mržnje prebacuje na mlade

Uz Radovana Karadžića i Ratka Mladića, osuđene ratne zločince koji su im predstavljeni kao važni akteri stvaranja Republike Srpske (RS), osnovci iz tog entiteta bi iz novih udžbenika istorije mogli učiti o bitkama i mjestima stradanja srpskog naroda u Bosni i Hercegovini u ratu 90-ih.

Vlast u RS, predvođena Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, priprema nove udžbenike istorije, a to je umjesto eksperata inicirala boračka organizacija tog bh. entiteta.

Postojeće udžbenike za deveti razred osnovne škole, u kojima se genocid u Srebrenici iz jula 1995. tretira kao “zauzimanje Srebrenice i Žepe od Vojske RS”, ratni veterani u RS ne smatraju dovoljnima.

Od Ministarstva prosvjete i kulture te Pedagoškog zavoda RS traže da ih “obogate” lekcijama o značajnim bitkama za Vojsku RS i mjestima stradanja srpskog naroda.

U državi u kojoj su škole nakon rata podijeljene, te rade prema tri različita nacionalna plana i programa, za predsjednika Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branka Todorovića to znači upozorenje da će posljedice lošeg obrazovnog sistema biti teško popravljive.

Todorović za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da će, zahvaljujući postojećem sistemu, nove generacije nositi teret mržnje, ratnih zločina i njihove glorifikacije.

“Toliko je nepošteno do politički lideri, kratke pameti i zle namjere, teret prošlosti prebacuju na mlade, koji to to neće znati razriješiti ukoliko istoriju budu učili pogrešno”, kaže on za RSE.

Zbog moratorija Vijeća Evrope, učenici osnovnih škola u BiH do 2018. nisu učili o ratu, dok im je u današnjim udžbenicima različito interpretiran.

Iz međunarodne zajednice godinama u BiH stižu upozorenja da politička instrumentalizacija može dovesti do dodatnog otuđivanja djece, u ionako podijeljenim školama.

Šta piše u udžbeniku, a šta borci traže?

U boračkoj organizaciji RS dopunjavanje udžbenika istorije za devete razrede osnovnih škola pravdaju “nedovoljnim informacijama o odbrambeno-otadžbinskom ratu”.

Istovremeno, optužuju obrazovne vlasti u Federaciji BiH, drugom bh. entitetu, da “tendenciozno podučavaju učenike o posljednjem ratu” predstavljajući Srbe isključivo kao zločince.

“Jako je ružno da to djeca tamo uče. Onda se pitamo zašto i mi ne bismo pisali isto. Da naša djeca uče istoriju onako kako se desila, a ne iz nekih tendencioznih priča”, kazao je RSE Milovan Gagić, predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije RS.

Rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. u udžbeniku istorije za deveti razred osnovnih škola u RS predstavljen je kroz poglavlje “Građanski rat u BiH: Stvaranje Republike Srpske”.

Tako, među ostalim, piše da su u “građanskom ratu u BiH međusobno ratovale vojske Srba, Hrvata i Muslimana”, kao i da je “iako malobrojnija, srpska vojska bila nadmoćnija, naročito u početku rata”.

Jačanje nacionalnog identiteta

Nakon što je Boračka organizacija RS uputila inicijativu za dopunjavanje udžbenika istorije, održano je nekoliko sastanaka sa predstavnicima Ministarstva prosvjete i Pedagoškog zavoda RS.

Iz Pedagoškog zavoda RS su za RSE potvrdili da su nakon boračke inicijative održani sastanci na kojima je razgovarano o “savremenoj nacionalnoj istoriji” i novim sadržajima u udžbenicima istorije.

Na pitanje zašto su boračke organizacije uključene u kreiranje udžbenika, odnosno u posao koji bi trebali raditi eksperti, iz Zavoda tvrde da one za to nemaju ovlaštenja, ali da će, poštujući njihove opravdane zahtjeve, insitutucije raditi na definiranju sadržaja.

“Cilj je jačanje patriotizma i nacionalnog identiteta, te pružanje učenicima objektivnih, na istorijskoj nauci zasnovanih činjenica o dešavanjima od 90-ih godina prošlog vijeka do danas”, navode iz Pedagoškog zavoda RS.

U Ministarstvu prosvjete RS za RSE, pak, kažu da je inicijativa koja se odnosi na bolje razumijevanje istorije RS rezultat razgovora, ne samo sa Boračkom organizacijom, već i sa stručnom javnošću.

“Koja smatra da je neophodno da učenici izučavaju istorijske okolnosti u BiH iz toga perioda, kako bi na utemeljen i kritičan način, sa ove distance bili upoznati sa istorijom svoga naroda”, naveli su iz entitetskog ministarstva za RSE.

Todorović smatra da će najavljene izmjene nastavnih planova u RS vjerovatno ići u pravcu “relativizacije ratnih zločina” i “potrebe da se srpski narod predstavi kao žrtva međunarodne zavjere i nasilja od drugih etničkih grupa”.

“Da li će sutra u tim udžbenicima Mladić i Karadžić biti slavljeni kao najveći heroji, čije primjere treba slijediti? Koliko znam, za sada toga nema, nego imamo više neki pokušaj kvaziistorijskog objašnjenja”, kaže on.

Ratni teret za nove generacije

Stanovnici Doboja, grada u sjevernom dijelu BiH koji administrativno pripada RS, za RSE ističu da rasprava o podučavanju učenika o ratnim devedesetim predstavlja jedno od najkompliciranijih pitanja u BiH.

Cvijetin kaže da se u tu oblast pokušavaju umiješati nekadašnji učesnici rata na svim stranama.

“Još dugo ovdje neće biti zajedničke istorije, koju bi prihvatile sve strane. Bolje je ostaviti da vrijeme čini svoje, nego podgrijavati situaciju”, kaže on za RSE.

Dino, pak, ističe da u udžbenicima, koji tumače ratna dešavanja, ne bi trebalo biti intervencija i da moraju biti jedinstveni u cijeloj državi.

“Da nema razlike između nacionalnosti i da bude u duhu tog Dejtonskog sporazuma. Na jednoj stranici, uopšteno, o tome kad je počeo rat, kad se završio, odnosno kad je potpisano primirje. Sve ostalo pravit će probleme”, ističe Dino.

Uz to što iz udžbenika različito uče o ratnim devedesetim, gotovo tri decenije od završetka rata u BiH, osnovci i srednjoškolci sudjeluju i u obilježavanju godišnjica ratnih brigada Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ili Vojske RS.

Rođeni godinama nakon Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995., mališani sudjeluju u natjecanjima i historijskim časovima, kojima se veličaju ratne pobjede.

Ništa od toga nije predviđeno nastavnim planovima i programima, ali iz Pedagoškog zavoda RS tvrde da su boračke organizacije inicirale i to da mjesta stradanja postanu dio zvaničnih školskih ekskurzija i izleta.

Todorović kaže da bi prioritet u BiH trebala biti izgradnja pomirenja tolerancije i preuzimanje odgovornosti za zločine tokom proteklog rata.

“Učenje nečega što je politizirano, falsifikovano i zlonamjerno, da bi se vaspitavale neke mlade ekstremističke i šovinističke generacije, dovest da će do toga da će društvo ići u pravcu autodestrukcije. Sve ćemo se više zatvarati, nećemo biti sposobni da vodimo društveni dijalog”, naglašava on.

Istorija vs. historija vs. povijest

U udžbenicima povijesti za deveti razred osnovnih škola, koje rade po hrvatskom nastavnom planu i programu, rat u Hrvatskoj zauzima mnogo bitniju ulogu nego rat u BiH i o njemu se znatno opširnije raspravlja, objavljeno je 2023. u izvještaju Misije OSCE-a o učenju i nastavi historije o periodu od 1992. do 1995. godine u osnovnim školama.

U tom udžbeniku, zločini koje su počinili pripadnici hrvatskih snaga u ratu u Hrvatskoj opravdavani su odlukama koje je rukovodstvo Srbije donosilo, što ne ostavlja nikakav prostor za razvijanje empatije patnji Srba, navodi se.

Genocidom u Srebrenici, kao osobito osjetljivom temom, udžbenici se bave kroz samo nekoliko rečenica, dok oni na hrvatskom jeziku ne koriste riječ genocid da bi opisali šta se desilo.

Podučavanje o genocidu u Srebrenici uvršteno je u zakone o obrazovanju koji su stupili na snagu u Kantonu Sarajevo u maju 2017. No, kako je navedeno u analizi, nije spomenuta osjetljiva tema srpskih civilnih žrtava iz okoline srebreničke enklave.

U izvještaju koji je objavio OSCE navodi se da djeca u BiH uče iz etnocentričnih udžbenika istorije koji razvijaju tri međusobno isključiva narativa”.

Jedan od njih je opravdavanje i relativizacija zločina koje su počinili pripadnici „vlastitog’“ naroda, koji se razvijaju u udžbenicima i nastavnim materijalima korištenim širom BiH.

Udžbenici koji ne doprinose pomirenju

Sva ministarstva obrazovanja u BiH usvojila su Smjernice koje je 2006. dalo Vijeće Evrope za pisanje i ocjenu udžbenika historije za osnovne i srednje škole.

One, među ostalim, propisuju da udžbenici trebaju biti objektivni, naučno utemeljeni, te usmjereni na stvaranje razumijevanja i pomirenje u BiH.

No, praksa je godinama potpuno drugačija.

U udžbenicima je prisutno selektivno iznošenje činjenica, apostrofiranje žrtve vlastitog naroda i minimiziranje ili potpuno ignoriranje žrtava drugih naroda, te izbjegavanje navođenja krivice pojedinaca iz vlastitog naroda.

Zaključeno je to u izvještaju “Podijeljena prošlost za podijeljenu budućnost!? Rat 1992–1995. u aktuelnim bosanskohercegovačkim udžbenicima historija”, autorice Melise Forić.

“Nove generacije posredno dobijaju informacije o ratnim iskustvima, čime se produbljuju podjele. To je potrebno prevazići i pokazati da postoje žrtve na svim stranama i da se stvori empatija kako bi se gradila pozitivna budućnost”, kaže Melisa Forić za RSE.

Forić, koja je i predsjednica bh. udruženja nastavnik i profesora historije/istorije/povijesti “Euro Clio HIP”, tvrdi da ključni problem predstavlja činjenica da u BiH, čak ni na razini historiografije, nema konsenzusa o kvalifikaciji rata.

“U političkim govorima se često poziva na iskustva iz rata, a legitimitet se gradi na osnovu učešća u njemu. Ta vrsta narativa se nastoji, kroz politike obrazovanja, transferirati na mlade kojima se stavlja to breme ratnog iskustva”, kaže ona.

Rješenje vidi u činjenici da je rat iz 90-ih u BiH veoma dobro dokumentovan i da su, uz ostalo, na raspolaganju materijali Haškog tribunala, što može poslužiti za prevazilaženje jednostrane interpretacije u nastavnim planovima i udžbenicima.

“Ovako, isključivim, selektivnim pristupom, u kome dobijete servirane interpretacije po želji onih koji donose obrazovne sadržaje, nećemo daleko stići”, istaknula je.

Misija OSCE-a u BiH, koja je bila jedan od aktera reforme obrazovanja, uputila je apel vlastima da se suzdrže od politizacije obrazovanja i da otvore dijalog o zajedničkim pristupima o tome kako se suočavati s istorijom koja se odnosi na period ratnih devedesetih.

Postojeći politički i javni diskurs, upozoreno je, izlaže obrazovne institucije velikom pritisku, što dovodi do generacija mladih kojima nedostaje temelj za međusobno razumijevanje, poštovanje i dostojanstvo.