Bivši logoraši u Sarajevu prate izricanje presude: Ne želimo osvetu, želimo istinu

Počelo je izricanje konačne presude šestorici nekadašnjih čelnika takozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HR-HB) optuženim za zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini početkom ‘90-ih godina, javlja Anadolu Agency (AA).

Izricanje presude u organizaciji Saveza logoraša BiH u Sarajevu prati i veliki broj bivših logoraša, a predsjednik Saveza Jasmin Mešković izjavio je za AA da je praćenje organizovao Savez, a prisustvuju preživjeli logoraši, žrtve torture.

“Oni koji su prošli najveću torturu, najveći zločin od strane tadašnje Herceg-Bosne. Ovo je svakako prilika da ljudi organizovano pogledaju presudu, da se međusobno upoznaju, druže… Očekujemo da današnja presuda u najmanju ruku potvrdi stav i prvostepenu presudu. Naravno, nije nam u cilju nikakva mržnja, osveta, želimo istinu, pažnju za žrtve. Želimo da se u BiH konačno počne govoriti jezikom istine i da svi oni koji su činili zločine dođu pred lice pravde i odgovaraju”, poručio je Mešković.

Prvostepenom presudom iz 2013. godine Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoje Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić proglašeni su krivim za zločine protiv muslimansko-bošnjačkog stanovništva u tzv. Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni (HZ-HB) i osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.

Nekadašnji predsjednik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i predsjednik Vlade “Hrvatske Republike Herceg-Bosne” (tzv. HR-HB) Jadranko Prlić, zatim bivši načelnik odjela obrane zadužen za većinu sastavnica oružanih snaga tzv. HR-HB Bruno Stojić, bivši načelnik Glavnog stožera HVO i od jula 1993. zamjenik zapovjednika HVO-a Milivoj Petković, kao i nekadašnji načelnik Uprave vojne policije HVO i od novembra 1993. ministar unutrašnjih poslova tzv. HR-HB Valentin Ćorić proglašeni su krivim, na osnovu individualne krivične odgovornosti za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija.

Prlić je prvostepeno osuđen na 25 godina, Stojić i Petković na po 20, a Ćorić na 16 godina zatvora. Nekadašnji zapovjednik Glavnog stožera HVO koji je, kako navodi MKSJ, imao funkciju u Ministarstvu odbrane Hrvatske Slobodan Praljak proglašen je krivim na osnovu individualne krivične odgovornosti za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija. Prvostepeno je osuđen je na kaznu od 20 godina zatvora.

Berislav Pušić, koji je bio zadužen za kontrolu u kriminalističko-istražnom odjeljenju Uprave vojne policije HVO i bio predsjednik Službe za razmjenu zarobljenika i drugih osoba te, po navodima MKSJ, bio na čelu komisije kojoj je povjerena uprava nad svim zatvorima i zatočeničkim centrima HVO, proglašen je krivim na osnovu individualne krivične odgovornosti za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija. Prvostepeno je osuđen na 10 godina zatvora.

Prvobitna optužnica protiv Prlića, Stojića, Praljka, Petkovića, Ćorića i Pušića potvrđena je 4. marta 2004., a druga izmijenjena optužnica je podnesena 11. juna 2008. i postala je važeća optužnica.

Pomenuta šestorica dobrovoljno su se predali Haškom sudu 5. aprila 2004. godine. U optužnici su se teretili na osnovu individualne krivične odgovornosti i na osnovu krivične odgovornosti nadređenog za: hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje (seksualno zlostavljanje); protivpravnu deportaciju, premještanje i zatočenje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom a izvedeno je na protivpravan i bezobziran način, zatim okrutno postupanje; protivpravni fizički rad; bezobzirno uništavanje gradova, naselja i sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne i privatne imovine; protivpravni napad na civile; protivpravno terorisanje civila, kao i progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; ubistvo; silovanje; deportaciju; zatvaranje; nehumana djela.

Suđenje je počelo 26. aprila 2006, a završne riječi su iznesene od 7. februara do 2. marta 2011.