Bitka za “kumove” sarajevskog podzemlja

Već dvije godine gotovo da nema mirnog dana u Sarajevu. Prašte bombe, odjekuju revolverski hici, gore automobili, padaju mrtve glave, bolnice bar jednom sedmično primaju osobe sa prostrijelnim ranama…

Građani su uznemireni, plaše se za vlastitu sigurnost. Nimalo ih ne tješi to što policija govori o međusobnim obračunima kriminalaca, sa obaveznom napomenom “da se radi o osobama sklonim nasilju, koje su od ranije poznate organima gonjenja”. Napomena se redovito odnosi i na napadače i na napadnute. Konkurentski kriminalni klanovi na najgrublji način pokušavaju da riješe međusobne razmirice.

U tu vrstu narušavanja sigurnosti spada i današnja vijest da je, u ulici Butmirskog bataljona 40, na Ilidži, u 3.20h aktivirana nepoznata eksplozivna naprava. Prilikom eksplozije oštećen je automobil Golf 2, te pričinjena materijalna šteta na okolnim objektima. Povrijeđenih nije bilo.

Nešto kasnije i malo dalje, takođe na Ilidži, vlasnik ugostiteljskog objekta “Garden” pronašao je ručnu bombu ovješenu na vratima svog objekta.

Dan prije gorio je jedan kombi, prije njega Audi, u sedmici prije toga dogodilo se nekoliko pucnjava. Nepoznata ruka dobro cilja i pronalazi one koje traži. No, građani nikad ne znaju kad mogu biti usputna, kolateralna šteta u obračunima sarajevskog podzemlja.

A obračuni ne prestaju. U gradu je desetak kriminalnih klanova, još više malih bandi koje se međusobno sukobljavaju u pokušaju da uspostave svoju vadavinu, da uklone konkurenciju i zauzmu mjesta onih za koje se godinama govorilo da su “kumovi” sarajevskog podzemlja. U zatvoru su ili više nisu među živima dvojica Ćela, Bajramović i Delalić, zatim Keljmendi, Turković, Gaši, Ždrale, Elez…

A njihova mjesta, željni upražnjenog trona, priželjkuju mnogi koji se bave prometom narkotika, reketom, kamatarenjem, ilegalnom kockom, krađom automobila, švercom visokotarifnih i drugih roba.

Zvuči licemjerno, ali je surovo realno: kad se u podzemlju zna hijerarhija, i na asfaltu je uglavnom mirno. Tako je bilo dok se za pomenute osobe govorilo da suvereno vladaju svaki svojim “biznisom”. Tada su sukobi bili mnogo rjeđi.

Na ovaj način razmišljaju i u drugim evropskim gradovima, znatno većim od Sarajeva i sa mnogo jačom kriminalnom hobotnicom, sa pravom mafijom. Javna tajna je da i vlast i policija vole situaciju u kojoj se zna kriminalna piramida. Ona bolje od policije kontroliše mir u podzemlju, uklanja one koji su skloni incidentima, kako bi svoj “posao” obavljali bez velike pompe i skretanja pažnje javnosti.

Svoju fazu mafijaškog bezvlašća, sa cijenom koja se za to plaća, Sarajevo upravo prolazi, sa svim posljedicama koje to sa sobom nosi. Organi gonjenja pri tome su vidno pasivni: uglavnom su tu kad se nešto dogodi, presijeku i po neku isporuku narkotika, ali u dubinu ne zalaze. Pitanje je da li zbog nemoći ili zbog starog policijskog “lukavstva” da se pušta da se konkurenti u kriminalnim poslovima međusobno istrijebljuju.

U svakom slučaju, ako se ikad i igdje u svijetu organizovani kriminal uspio suzbiti, Sarajevo je tu priliku propustilo u vrijeme kad su sa scene odlazile osobe koje sam pomenuo, a koje su u javnosti važile za “kumove” ovdašnjeg podzemlja koje je u nekim trenucima imalo i obrise istinske mafijaške strukture.

Tada su postojale šanse da se, odlaskom jedne generacije, osujeti dolazak nove, grananje i učvršćivanje njihove organizacije.

Ta nova generacija, po onome što vidimo, znatno je surovija i sklonija ugrožavanju javnog reda i mira. Takođe su znatno bolje opremljeni oružjem od svojih prethodnika, a nadmašuju ih i po broju “vojnika”.

U teškoj ekonomskoj situaciji koja kod nas vlada, mnogi momci gotovo da su spremni, kao za dobro plaćen posao u državnom preduzeću, dati mito za prijem u kriminalni klan. Svjesni su opasnosti, ali ih mami novac koji vide kod onih za koje znaju da se bave prljavim poslovima.

A kad se u te krugove jednom uđe, izlaska više nema…

---

Komentar je preuzet sa bloga dugogodišnjeg novinara i političkog analitičara Vlastimira Mijovića.