Bit će bolje, neko viče

Godina koja je iza nas, nije se posebno razlikovala od prethodnih, osim što je donijela više nesigurnosti i straha…..kako za sigurnost, tako i za goli opstanak.

Na političkoj i javnoj sceni su isti igrači, iste ofucane priče…jednako smo siromašni i kao država i kao društvo i kao pojedinci, na samom smo europskom dnu po standardu, te u samom vrhu kada je u pitanju korupcija i nezaposlenost, te terorizam… njega imamo i za izvoza. Može se reći da su godinu u neku ruku obilježila čak dva teroristička napada i strah ljudi od mogućnosti novih napada i jačanja radikalnih pokreta.

Sukobi

Bez obzira na sve navedeno , iz usta političkih lidera koji su na vlasti možemo čuti kako je ovo bila godina pokretanja procesa integracije, napretka i oporavka, širenja pozitivnih poruka i okrenutosti ka jednom cilju – Europskoj uniji i boljem životu građana. No, realnost je sasvim drugačija.

Godina je počela slaganjem novih koalicija i formiranjem vlasti. No ni postizborne koalicije, kao ni vlast na državnom i federalnom nivou nisu potrajali dugo. Vlast u Federaciji formirali su HDZ, SDA i DF, u Republici Srpskoj SNSD, DNS i SP, dok su koaliciju na državnom nivou činili HDZ-SDA-DF i Savez za promjene. Iako su Milorad Dodik i Dragan Čović najavljivali kako su osovina za formiranje vlasti, Bakir Izetbegović i Željko Komšić pomrsili su im račune i u državnu vlast uvukli Dodikove protivnike iz Saveza za promjene. No ni ljubav Izetbegovića i Komšića nije trajala dugo.

DF je nakon samo nekoliko mjeseci u federalnoj vlast istupio iz Vlade, a nakon toga su izbačeni iz državne vlasti. Bilo je više problema, no puklo je kod podjele javnih poduzeća. Budući da SDA nije mogla skrpiti parlamentarnu većinu u Federaciji, palo je veliko bošnjačko pomirenje. Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić zakopali su ratne sjekire, a u javnom prostoru više se ne mogu čuti međusobne optužbe niti riječi poput lopova, ubojice, mafijaške hobotnice… Sada se govori o bošnjačkom jedinstvu na dobrobit i Bošnjaka i države BiH. Radončićev SBB je ušao u Vladu FBiH, a uskoro će i u Vijeće ministara.

Što se tiče hrvatske političke scene Dragan Čoviće je sve ostale pomnožio sa nulom. Uspješno popunjava kadrovsku križaljku i izlazi na kraj s partnerima u vlasti. Mnogi su mišljenja kako je Čović bio najuspješniji političar u 2015. i izašao kao pobjednik iz svih političkih sukoba ove godine.

Kod Srba je i dalje na sceni bratoubilački rat. U sukobu između SNSD-a i Saveza za promjene ne biraju se ni riječi ni sredstva. Politički rat je došao do te mjere da je Milorada Dodika i Mladena Bosića pokušavao miriti i patrijarh Irinej, ali bezuspješno. I dok Savez za promjene pokušava Dodika kriminalizirati i skinuti s vlasti, Dodik njih optužuje za izdaju i rušenje Republike Srpske.
Narodna skupština Republike Srpske ove godine donijela je i odluku o raspisivanju referenduma o radu pravosudnih institucija na nivou BiH koji je oštro osudila međunarodna zajednica u BiH. Referendum još nije proveden, a kad će biti ne zna se….

I dok Dodik prijeti referendumom i vraćanjem nadležnosti s državnog nivoa na entitetski, stranačkim liderima koji su vlast na državnom nivou usta su puna napretka, eu integracija, odlučnosti u provođenju reformi.

Sedam godina nakon parafiranja, 1. jula je na snagu stupio Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a izvještaj o napretku BiH na europskom putu ove je godine ocijenjen kao najbolji do sada. Usvojena je i famozna ”Reformska agenda” za ”bolji život građana BiH”. Međutim, BiH nije napravila gotovo ništa. Dva prioritetna zadatka provedba presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić i Finci” i uspostavljanje mehanizma za koordinaciju za odnose s Unijom još nisu riješena.

Mehanizam koordinacije je i jedan od uvjeta za predaju kredibilne aplikacije za članstvo u EU koju je Predsjedništvo najavilo u januaru. Predaja te aplikacije najavljena je kao svojevrstan napredak i uspjeh…mada u suštini to ne znači ništa, jer možete se prijaviti bilo gdje, a prihvaćanje i prijem je nešto drugo.

Strahovi

Ove godine Sarajevo je posjetio i Papa Franjo. Bio je to veliki događaj za BiH. Papa je poslao poruke mira , pozvao na suživot, toleranciju i izgradnju mostova bratstva među ljudima. Takve poruke i obećanja mogla su se čuti i od domaćina, ali sve je ostalo na porukama.

Bila nam je i njemačka kancelarka Angela Merkel, svratila je usput, jer je bila u Beogradu, te kazala kako od bh. političara očekuje veću posvećenost provođenju reformi, kao i okretanje ka budućnosti.

U julu je obilježeno i 20 godina od genocida u Srebrenici gdje napadnut premijer Srbije Aleksandar Vučić. Iz razularene mase Vučić je jedva izvukao živu glavu, a za incident još niko nije uhapšen ni optužen. Obilježili smo i 20 godina od potpisivanja Daytona, te još jednom potvrdili kako imamo tri ili čak i četiri vizije o BiH, te koncepte uređenje zemlje koje je nemoguće pomiriti.

Još apsurdnije zvuče sve priče o napretku i eu integracijama, ako uzmemo u obzir sigurnosnu situaciju, odnosno osjećaj opće nesigurnosti. Ove godine u BiH su se dogodila dva teroristička napada. Prvi u Zvorniku kada je jedan policajac ubijen, a dva ranjena i drugi u Rajlovcu kod Sarajeva gdje su ubijena dva pripadnika Oružanih snaga BiH. Počinitelji u oba slučaja su bili pripadnici vehabijskog pokreta. Onaj iz Zvornika je ubijen, a drugi u Sarajevu je izvršio samoubojstvo. Ovi slučajevi još nisu rasvijetljeni. I pred sam kraj godine imamo hapšenje 11 osoba u Sarajevu koje su po tvrdnjama iz Tužiteljstva BiH pripremali teroristički napad za Novu godinu i namjeravali ubiti oko 100 ljudi. Jezivo… Država priča o nekoj borbi protiv terorizma, strategijama…no u to više ne vjeruju ni mala djeca.

Što nas čeka

U međuvremenu smo imali još more sitnih i krupnih političkih svađa. U većim njih Dodik je bio na jednoj strani, dok su se s druge smjenjivali akteri…od Saveza za promjene, Izetbegovića do dužnosnika međunarodne zajednice….Ruski utjecaj u BiH, odcjepljenje Republike Srpske, unitarna BiH, treći entitet… bile su i ostale teme za plašenje i potpirivanje niskih strasti.
Što se tiče napretka o kojem vladajući pričaju, njega je osjetila nekolicina stranački podobnih i rodbine koji su se dobro “uhljebili” na jake pozicije u javnim poduzećima i državnim institucijama.

Navedeni presjek i analiza ne idu u prilog optimističnim predviđanjima u narednoj godini. Tako bi ukratko sa poznatim stihom “….Bit će bolje, neko viče, na papiru mrtvo slovo, na istoku stare priče, na zapadu ništa novo…” mogli rezimirati staru i zakoračiti u novu godinu. Sretna nam 2016.