Biskup Perić o Međugorju: Sve je izmišljeno!

Uoči dolaska posebnog papina izaslanika u Međugorje msgr. Henryka Hosera mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić napisao je novi osvrt o “ukazanjima” u tom mjestu, koji bi se ukratko mogao sažeti u jednu rečenicu – Gospa se u Međugorju nije ukazala!

Ponovio je višegodišnja stajališta mostarskoga Ordinarijata, kako svoja, tako i prethodnikova da u Međugorju „nije riječ o vjerodostojnim ukazanjima Blažene Djevice Marije“.

I dok je nedavno biskup pisao o tome da se Gospa, prema tvrdnjama „vidjelaca“ u Međugorju i drugdje „ukazala“ 47.000 puta, ovoga puta se osvrnuo na neke, po njemu dvojbene činjenice iz prvih sedam dana ukazanja.

Režiseri fenomena

Dvoznačna je pojava po biskupu Periću da se ukazana žena, koja se navodno pojavila u Međugorju, ponaša sasvim drugačije od istinske Gospe, Majke Božje, u ukazanjima koja je Crkva do sada priznala autentičnima.

– Redovito ne govori prva; čudno se smije; nakon određenih pitanja nestaje, zatim se ponovo vraća; pokorava se “vidiocima” i župniku da s brda siđe u crkvu, iako nevoljko. Nije sigurna koliko će se vremena ukazivati; dopušta nekima nazočnima da joj gaze po velu koji se vuče po zemlji, dopušta da joj se dodiruje odjeća i tijelo. Takva doista nije evanđeoska Gospa, kaže mostarski biskup.

Ističe da su skandalozni dodiri koje “vidioci” spominju.

– Pojava dopušta da joj neki iz mnoštva gaze ne samo njezin veo koji se proteže do zemlje, nego i da joj dodiruju tijelo. Vicka je već dotiče drugi dan. ‘I kad je dirneš, velečasni, ovako, prsti odskoče’. Isto ponavlja Ivanka i dodaje da, dodirujući njezino tijelo, osjeća kao da je ‘vazduh, nekako kao svila, sve nam se odmiču prsti ovako, kad je diramo, sve se prsti odmiču’. Dali su i jednoj doktorici da se dotakne te pojave: ‘I, eto, ona je dirnila njenu haljinu’. Takve priče o dodirivanju navodna Gospina tijela, njezine haljine i gaženja njezina vela stvaraju u nama i osjećaj i uvjerenje da se radi o nečem nedostojnom, nevjerodostojnom i škandaloznom. Samo možemo reći: To nije katolička Gospa!, ističe biskup.

Čudan trepet

Nadalje dodaje da Ivan Dragićević  primijetio, prvoga dana, ‘trepet’ na rukama pojave.

– Kakav ‘trepet’? Takva primjedba može pobuditi ne samo jaku sumnju nego i duboko uvjerenje da to nije autentično ukazanje Blažene Djevice Marije, iako se tako, navodno, predstavlja već četvrtoga dana, piše dalje biskup. Po njegovu mišljenju i sam datum na koji je određena obljetnica u Međugorju je neistinit.

– Navodna su ukazanja započela 24. lipnja 1981. Međutim, režiseri ‘međugorskoga fenomena’ odlučili su da se obljetnica ne slavi 24. nego 25. lipnja. Razlog takva izbora jest u tome što je 25. lipnja 1981. bilo, navodno, zajedno na ‘ukazanju’ sve šestero ‘vidjelaca’ probranih od više njih koji su se tih dana hvalili da su imali ‘ukazanja’, podsjeća biskup.

Dodaje da pravu istinu, opovrgavajući ovu verziju Vicke Ivanković, kaže sam Ivan Dragićević, koji tvrdi: „Prvu sam večer bio s njima, drugu nisam“. Ističe da je od šestero uobičajenih ‘vidjelaca’, osim Marije Pavlović, i Jakov Čolo prvi put bio na ‘ukazanju’, te da je prema tome i sami nadnevak obljetnice – proizvoljan, netočan, krivotvoren.

Različito vidjeli istu stvar

Prema biskupovim riječima sporan je varljivi znak, koji je Gospa navodno ostavila.

– ‘Vidioci’ su od početka, od drugoga dana, tražili od svoje pojave neki ‘znak’ kao dokaz o vjerodostojnu ukazanju. Prema Ivanki, pojava je dala ‘znak’ o okrenutosti sata na Mirjaninoj ruci: ‘skroz se sat okrenuo’, napominje biskup dodavši da je isto „više nego smiješno i čudovišno!“.

Biskup nadalje navodi da se na vrlo čest zahtjev vidljiva znaka, svima pojava samo nasmiješi i nestane, a ponekad se odmah vrati.

U jednom trenutku upada vjernik imenom Marinko, koji vodi ‘vidioce’, sugerirajući im: ‘ako Gospa ne može dati znaka, neka pita Isusa da joj pomogne’!?

– Ivanka je sigurna da će pojava ostaviti znak na brdu, možda u obliku vode. Čeka se skoro četiri desetljeća, nema nikakva znaka, ni vode, sve sama izmišljotina, ističe biskup.

Dvojbene su po biskupu i različite izjave o istoj stvari, a koje su imali ‘vidioci’.

– Figura, koja se navodno ukazuje kao žena ima različite opise: neke ‘vidjelice’ vidjele su kao neko dijete prekriveno na rukama žene: Vicka i Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević,  Ivanka to ponovo potvrđuje. Ivan, međutim, izričito niječe da je vidio dijete, dok je, naprotiv, lako mogao vidjeti iz daljine ‘oči’ i ‘trepavice’ ženskoga lika, analizira biskup.

Uz navedeno, različito vide i boju Gospine haljine.

– Iz razgovora s ‘vidiocima’ pojava se oblači na razne načine. Ona je imala haljinu – prema Ivanu: plave boje (prvoga dana), prema Ivanki: kafe boje(drugoga dana), prema ostalim ‘vidiocima’ – sive boje: Jakov, Mirjana i Ivanka, dalje analizira biskup.

Pojava šuti

Iz prvih dana ukazanja kao spornu navodi i neprotumačivu šutnju.

– U prvih sedam dana pojava ne poduzima nikakve inicijative, ne počinje govoriti prva. Na pitanja ‘vidjelaca’ odgovara općenito, radije dvosmisleno, kimajući glavom, odgađajući u budućnost, obećavajući čudo ozdravljenja i ostavljajući poruku svijetu: ‘Neka narod čvrsto vjeruje kao da me vidi’. I franjevcima: ‘Nek čvrsto vjeruju’!.

Prvih dana, prema snimljenim razgovorima, ne vidi se nikakva svrha takozvanih ukazanja, ne opravdava se pojava, ne daje se nikakva posebna poruka ni za ‘vidioce’, ni za franjevce, osim da vjeruju da se ‘ukazala’, ni za vjernike župe, ni za svijet.

– A privatne su ‘poruke’ ove vrste: Ivanki njezina majka, koja je umrla dva mjeseca prije toga, šalje poruku: ‘Slušajte babu jer je stara’. Mirjani pojava kaže da je njezin pokojni ‘dedo dobro’, i da ‘ode na groblje’. Ivanka je čula od pojave motiv ‘ukazanja’ u Međugorju: ‘Zato što ima puno vjernika’. Vicka je čula da je pojava došla da se ‘narod pomiri’. Ivan je čuo poruku: ‘Vi ste najveći vjernici’. Jakov jednostavno kaže: ‘Ovako, kad ja postavim pitanje, ja u sebi mislim da će mi ona tako reć i ona mi rekne tako’.

– Sve sami umišljaj i izmišljaj! Lažna proročanstva o lažnim ukazanjima. Na Ivankino pitanje koliko će dugo još ostati i ukazivati se, pojava odgovara: ‘Koliko god vi hoćete, koliko god vi želite’. Mirjana kaže da će pitati pojavu koliko će se dana još ukazivati i onda dodaje kako joj iz nje neki glas govori da će se još ukazivati 2-3 dana. To ponavlja još jednom. Na pitanje župnika o. Zovke kada će prestati ‘ukazanja’, Vicka odgovara: ‘Ja mislim isto kad bi mi rekli da nećemo više dolazit, a da nam ostavi tačno neki znak, sigurno da bi prestalo’. Znači li to da budući da tražena ‘znaka’ nema već 37 godina, zato ‘ukazanja’ ne prestaju, pita biskup.

Premjestili Gospu u crkvu

Nadalje biskup podsjeća na igru oko navođenja Gospe da se ukazuje u crkvi.

– Sugovornik ‘vidjelaca’, fra Jozo Zovko, župnik, nervozan je jer ukazana pojava ne šalje konkretne poruke za svijet i za franjevce jer s brda ne silazi u crkvu, gdje se nalazi njezin kip. Štoviše, pita može li se Gospu ‘obvezat’ – doslovno tako! – da siđe i ukaže se u crkvi. O. Zovko: ‘Ali ovo me zanima, Mirjana, ako se Gospa ne pokaže u crkvi, možete li vi nju obvezat da ona se u crkvi pokaže, možda može, je li, šta misliš to?’ Mirjana: ‘Ne znam. Nismo o tome razmišljali uopće’. O. Zovko ponavlja: ‘Ja mislim da bi mogla obvezati: ‘Gospe, tražim da mi se ukažeš u crkvi’, šta misliš?’ A onda Mirjana popušta i misli da bi ‘bilo isto bolje jer onda nas ne bi ni milicija ova tražila…’. I tako se manipulacijski ‘ukazanja’ premještaju u crkvu 1. srpnja 1981. Takvo ‘obvezivanje’ navodne Gospe da siđe i ‘ukazuje se’ u crkvi jest magična igra, a ne Kristovo Evanđelje!, na koncu dodaje biskup.

Po njemu je posve jasno da se u Međugorju ne radi o nadnaravnim pojavama i objavama.