Obilježena 23. godišnjica od ubistva 124 logoraša u Hrastovoj glavici

Na lokalitetu jame Hrastova glavica, u blizini sela Podvidača, petnaestak kilometara od Sanskog Mosta, danas je obilježena 23. godišnjica zločina u kojem su ubijena 124 logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, javlja Anadolu Agency (AA).

Ovome događaju, u organizaciji Saveza logoraša u BiH, udruženja logoraša iz Sanskog Mosta, Prijedora i Kozarca, prisustvovali su članovi porodica ubijenih žrtava, predstavnici društveno političkog života te drugi građani.

„Na ovom mjestu je počinjen jedan od najstrašnijih zločina tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ono što boli jeste da za brojne zločine, pa tako i za ovaj, nema odgovornosti kreatora i naredbodavaca. Iza ovog zločina su stajale institucije tadašnje politike, jer ne može pojedinac izvesti 124 čovjeka, organizirati njihov prevoz do ovog mjesta i potom ih likvidirati na jedan brutalan način. Vrijeme je da počnemo javno govoriti o odgovornosti sistema za ove zločine“, istakao je predsjednik Saveza logoraša BiH, Jasmin Mešković, dodavši kako velika odgovornost leži i na onima koji su godinama prikrivali zločin.

Obilježavanju ovog događaja prisustvovao je i britanski novinar Ed Vulijami. Zahvaljujući njegovim izvještajima za britansku ITN televiziju u ljeto 1992. godine, svjetska javnost je upoznata sa strahotama prijedorskih logora Omarska, Keraterm i Trnopolje.

„Uvijek je tako nestvarno dolaziti poslije toliko vremena na ova mjesta. Raduje me što su možda naši izvještaji pomogli da se spase ljudski životi, ali sam žalostan što nismo uspjeli spasiti još više ljudi. Možda bi, da smo ranije otišli u Keraterm i Omarsku, ovi ljudi bili živi. Uvijek sam tužan kad na to pomislim“, rekao je Vulijami.

Prisutni na ovom događaju danas su se prisjetili imena ubijenih žrtava. Nosili su papire s njihovim imenima te položili ruže na spomen obilježje izgrađeno na tom mjestu prije nekoliko godina.

Na današnji dan, 1992. godine žrtve Hrastove glavice odvedene su iz prijedorskih logora Keraterm i Omarska prema Sanskom Mostu, kako bi navodno bili razmijenjeni za zarobljene srpske vojnike. Međutim, umjesto na razmjenu dovedeni su na nepristupačan teren, na lokalitet gdje se nalazi pomenuta prirodna jama čija dubina iznosi oko dvadesetak metara. Logoraši su poredani u redove, a potom su ih srpski vojnici po trojicu vezali žicom. U grupama su ih dovodili pred otvor jame čija širina iznosi tek nešto više od jednog metra, ubijani su metkom u glavu i potom su njihova tijela bacana u prirodni bezdan.

Strijeljanje je uspio preživjeti logoraš Ibrahim Ferhatović, koji se nekako izvukao iz jame te uspio doći do rodnih Hambarina, u blizini Prijedora, gdje je ispričao ovu strašnu priču. Ferhatović je ubijen nešto kasnije, tokom etničkog čišćenja tog dijela prijedorske opštine, ali je njegova priča preživjela. Nakon okončanja rata, upravo na osnovu tih informacija, pokrenuta je potraga za ovom masovnom grobnicom, te je ona otkrivena potkraj 1998. godine. Lovac Esad Džafić, iz obližnjeg sela Gaj, odveo je istražitelje na mjesto gdje se nalazila grobnica.

„Kao mali dječak, kada sam s ocem odlazio u lov, upoznao sam ovo mjesto. Otac mi je pričao da jama krije tijela naših rođaka koji su ubijeni neposredno po okončanju Drugog svjetskog rata. Kada su mi opisali mjesto za kojim tragaju, znao sam da je riječ o Hrastovoj glavici.“, ispričao je Džafić.

Ekshumacija tijela započela je tokom decembra 1998. godine, a na čelu tima bio je Jasmin Odobašić, tadašnji šef Komisije za traženje nestalih lica FBiH.

„Hrastova glavica je bila jedan od najtežih poslova koje smo radili. Na dnu jame zatekli su desetine tijela, kao i čahure od metaka, mine te ostatke eksplozivnih sredstava, što znači da su zločinci učinili sve kako ne bi bilo preživjelih. Zločin je bio planski, temeljito pripremljen i organiziran.“, istakao je Odobašić.

Posmrtni ostaci ubijenih logoraša, među njima i poznatog prijedorskog ljekara i eksperta Ujedinjenih nacija Esada Sadikovića, te dva skeleta žrtava iz Drugog svjetskog rata pronađeni su tokom ekshumacije ove masovne grobnice. Utvrđeno je kako pomenuta dva tijela pripadaju Bošnjacima iz susjednih sela koji su ubijeni neposredno po okončanju Drugog svjetskog rata.

Haški tribunal je u presudi nekadašnjem predsjedniku Kriznog štaba Prijedor, Milomiru Stakiću utvrdio da je 5. avgusta 1992.godine policajac Radovan Vokić došao sa spiskom u logor Keraterm i odatle je odvedena grupa od 124 logoraša.

„Radilo se o ljudima koji su preživjeli poznato strijeljanje u takozvanoj „sobi tri“ logora, kada je ubijeno više od dvije stotine ljudi. Oni su predstavljali nezgodne svjedoke za prijedorske vlasti. Kako bi ih se riješili, zločinci su došli na ideju da ih dovedu u ovu nedođiju i likvidiraju.“, kazao je Edin Ramulić, predsjednik prijedorskog Udruženja „Izvor“ koje okuplja porodice nestalih i ubijenih Prijedorčana.

Na lokalitetu Hrastova glavica prije nekoliko godina izgrađeno je spomen obilježje. Na mermernoj ploči ispisana su imena ubijenih logoraša, dok je otvor prirodne jame zatvoren stilizacijom tradicionalne bosanske čatrnje na čijem su otvoru rešetke.

Prema podacima Saveza logoraša u BiH, prirodna jama Hrastova glavica predstavlja mjesto likvidacije i masovnu grobnicu gdje su najbrutalnije i mučki ubijena 124 logoraša, koji su prethodno preživjeli najstrašnije trenutke svog života u prijedorskim logorima smrti Keraterm i Omarska, a koji su nakon ove likvidacije bačeni u ovu jamu duboku preko 20 metara.