Biljana Pejović: Pooštriti sankcije za počinioce nasilja nad ženama i u porodici

Podaci o broju zlostavljanih žena u svim zemljama regiona jesu alarmantni, ali ne mislim da se povećao broj nasilja nad ženama u odnosu na ranije, nego se samo sada takvi slučajevi više prijavljuju, rekla je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Biljana Pejović, načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore i članica Regionalnog Koordinacionog odbora institucionalnih mehanizama za rodnu ravnopravnost /Balkanske regije.

“Mislim da se nije povećao broj slučajeva nasilja nad ženama. Naravno, podaci koje imamo jesu alarmantni. Razlog toga je veći broj prijava nasilja nad ženama, odnosno nasilja u porodici u odnosu na ranije. Dobro je što se slučajevi prijavljuju. Mislim da je to jedna dobra stvar kada govorimo o našem regionu da imamo veći broj slučajeva prijavljenih”, kaže Pejović.

Sada je, navodi Pejović, nužna adekvatna reakcija kako bi se nasilje nad ženama i nasilje u porodici stavilo pod kontrolu, odnoso suzbilo.

“Jer, to u omjeru da li se nasilje sada povećalo u odnosu na ranije, mislim da nije. Svako doba nekako nosi taj loš fenomen i negdje mi moramo da se suprotstavljamo svim oblicima nasilja. Čini mi se to je nužno, ne samo zato što je to sada Kampanja 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja pa o tome pričamo, nego o tome treba da govorimo 365 dana. Jer, kada pogledamo sva naša istraživanja, pa i globalna, odnosno upoređujemo ih na globalnom nivou, kao i istraživanja koja radimo svi u našim zemljama, onda vidimo da je to slična statistika i da tu negdje svaka zemlja kada je u pitanju statistika”, ističe Pejović.

Zaštititi žrtve nasilja

Naglašava da se o nasilju nad ženama govorilo i na regionalnom skupu “Dijalog za budućnost”, koji se jučer i danas održava u Sarajevu.

“Na Regionalnoj platformi imali smo priliku da čujemo da je od 10 žena osam doživjelo neki oblik nasilja. U Crnoj Gori smo sproveli istraživanje 2017. godine koje je predstavljeno i koje je pokazalo da je tokom života svaka druga žena u Crnoj Gori doživjela neki vid nasilja. A, da je u prethodnoj godini to svaka peta. Dakle, nije niti jedna zemlja imuna. Ali, je bitno da mi treba da radimo na prevenciji i sprečavanju i zaštiti od nasilja. Prije svega, to znači da zaštitimo žrtvu i negdje da stvarno, na adekvatan način vrlo represivno, odnosno na odvraćajući način počinioce kako bi tih tih slučajeva bilo manje i kako bi dolazilo do manje slučajeva nasilja”, poručila je Pejović.

Govorila je i o tome da li bi izmjene zakonske regulative, posebno krivične, kroz povećanje kazni za počinioce dovele do smanjenja nasilja nad ženama i u porodici generalno.

“Ja sam za oštrije sankcije. Vjerujem da bi to dalo rezultate. A, čini mi se da nam to nalažu ne samo međunarodni standardi, nego prije svega Istanbulska konvencija. A, i Bosna i Hercegovina i Crna Gora su potpisnice, među prvima, kao i onima koje su ih ratifikovale, te je kao takva Istanbulska konvencija zvanično stupila na snagu. Stupila je zvanično i u Evropskoj uniji. U svakom slučaju nas obavezuje da na strukturalan način, prije svega uključivanjem svih relevantnih činilaca kroz multisektorski pristup i multidisciplinaran pristup negdje pristupimo toj pojavi u smislu njegovog sprečavanja. Ali, u svakom slučaju, fokus jeste da se zaštiti žrtva nasilja. Cilj je u svakom slučaju da se na adekvatan način, represivan način, kažnjavaju počinioci kako do nasilja ne bi došlo”, navodi Pejović.

Smatra da je zakonodavni okvir kada je u pitanju zaštita žrtava nasilja u Crnoj Gori relativno dobar, ali da postoji i potreba za njegovim unapređenjem.

“Trenutno u Crnoj Gori smo u fazi izmjena i dopuna lex specialis Zakona o zaštiti nasilja u porodici. Upravo, na neki način, želimo da ga uskladimo sa međunarodnim standardima, prije svega, sa Istanbulskom konvencijom. Ali, i taj zakon koji je u primjeni od 2011. godine, odnosno 2010. godine, bio je, prije svega, novina. On jeste donio određene institute koji su adekvatna zaštita za žrtve, ali se dovoljno ne sprovodi u praksi, a to su, prije svega, zaštitne mjere. Postoji zaštitna mjera udaljenje iz stana nasilnika, ali ono se u veoma malom broju izriče. I to je jedan od načina njegovog sprečavanja. Zašto bi ženu slali u Sigurnu žensku kuću. Nego treba naravno udaljiti počinioca i apsolutno ostaviti ženu u kući ili stanu, a počinilac da bude udaljen i da se ne približava žrtvi. Tako da mislim da treba koristiti zaštitne mjere koje već zakon propisao, ali u mnogo većem obimu nego što se sada koristi”, cijeni Pejović.

Ekonomsko osnaživanje žena

Ukazuje da je veliki problem što su često među žrtvma nasilja žene iz ruralnih područja, te što nemaju posao, odnosno nisu finansijski samostalne.

“To je jedan dodatni problem koji treba rješavati. To je zapravo jedan sistemski problem i, naravno, treba ga rješavati kroz multisektorski pristup. U svakom slučaju, takvoj ženi potrebna joj je psihološka podrška, a zatim i svaka druga vrsta podrške u smislu i socijalne i da se na adekvatan način obezbjediti ženi žrtvi nasilja egzistencija. A, to je najbolji način kada se ženi žrtvi nasilja obezbijedi posao i da može da radi i prebrodi na način taj ekonomski momenat. Upravo je ekonomski uzrok taj koji je navodi da se vraća u prvobitnu porodicu gdje i dalje postoji nasilnik. Treba raditi na programima rješavanja socijalnih pitanja žrtava nasilja”, stava je Pejović.

Kada su u pitanju ljudska prava, onda su ona povezana, jer, kaže Pejović, ne možemo da govorimo o ekonomskom osnaživanju žene ako nemamo segment njenog učešća u političkom i javnom životu, odnosno u političkom i javnom angažmanu.

“I, ustvari, ono što je bitno, u njenom učešću u donošenju odluka. Jer, donošenjem odluka ona, samim tim, gradi put za druge žene. Dakle, u smislu i neke ekonomske emancipacije. Kada govorimo o Crnoj Gori, moram da priznam da imamo primjer dobre prakse u posljednje vrijeme, a to je da smo na lokalnom nivou razvili jedan novi vid podrške ženskom poduzetništvu. Opštine obezbjeđuju određena sredstva za besplatne grantove za žene koje žele da razviju svoju biznis ideju ili pak da unaprijede postojeću biznis ideju. I to je dobro. To nisu neka velika sredstva, ali su iznimno važna. U ovoj godini to je nekih 175.000 eura, a na nivou 14-16 opština u Crnoj Gori. Naime, nisu sve opštine realizovale ta sredstva, ali je dobro što se negdje ide na to da ona budu konstantno u budžetima”, ističe Pejović.

Dakle, naglašava Pejović, važno je da ta sredstva budu zakonsko rješenje koje će postaviti temelje ekonomskog osnaživanja žena.

“I onda, naravno, računamo da će narednih godina to biti mnogo operativnije i, na kraju, da će da ta sredstva, koja su predviđena u budžetu, da se neće utapati nego će se i realizovati za konkretne projekte žena preduzetnica. To je važno. Moram da priznam i da spomenem i aktivizam koji se dešava u Crnoj Gori, a koji se tiče Ženske političke mreže. To su pripadnice političkih partija i opozicije i pozicije. Nekako su se ujedinili i kada su u pitanju prava žena, bolji položaj i unapređenje rodne ravnopravnosti. Upravo jedna od njihovih inicijativa jeste i ovaj dio ekonomskog osnaživanja kroz grantove na lokalnim zajednicama, u lokalnim budžeta i to je dobro”, kaže Pejović.

Pojedine opštine u Crnoj Gori, navodi Pejović, su već počele da realizuju projekte i već postoje konkretni rezultati u smislu da su konkretne žene dobile ta sredstva, ali računamo da će to tek da se intenzivira u narednom periodu.

“Imat ćemo, čini mi se, i više sredstava i, naravno, obavezu realizovanja istih”, poručila je Pejović.

Veoma važnim smatra proces regionalne saradnje u svim segmentima, kao što je,g između ostalog, i onaj koji se odnosi na Regionalni Koordinacioni odbor institucionalnih mehanizama za rodnu ravnopravnost /Balkanske regije.

“Ta regionalna saradnja nije važna samo kada je u pitanju rodna ravnopravnost i ova oblast borbe protiv nasilja nad ženama i u porodici, djecom. Regionalna perspektiva je neophodna kada su u pitanju i sve ostale politike. To posebno one politike koje se tiču i vladavine prava i uopšte temeljnih prava u regionu i naše zajedničke perspektive evropskih integracija. Čini mi se da je to dobro. Sada rodna ravnopravnost kao jedna od važnih oblasti jeste dio svega toga i dobro je što mi imamo tu regionalnu saradnju i kroz Regionalni koordinacioni odbor se sastajemo. To su institucionalni mehanizmi. Međutim, moram da kažem nisu samo mehanizmi, tu imamo podršku i nevladinog sektora i nevladinih organizacija iz naših država jugoistočne Evrope. A, ono što jeste važno jeste da utvrđujemo prioritete koji se tiču posvećenosti i sprovođenje politike rodne ravnopravnosti u regionu, a tiču se upravo nekih dobrih praksi i iskustava i negdje naučenih lekcija. Čini mi se da jedni drugima pomažemo upravo u davanju smjernica za kreiranje kvalitetnih politika u ovom regionu. Tako da je to vrlo važno da se zajedno sastajemo”, cijeni Pejović.

Borba za veće učešće žena u političkom životu

U okviru Regionalnog Koordinacionog odbora institucionalnih mehanizama za rodnu ravnopravnost /Balkanske regije djeluju predstavnici Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Hrvatske.

“Mi smo potpisnici Sarajevske deklaracije 2005. godine, gdje smo zacrtali određene ciljeve. Imamo određene smjernice u kom pravcu treba raditi i naravno prepoznali smo da je i oblast ekonomskog osnaživanja, borba protiv nasilja nad ženama kroz provođenje Istanbulske konvencije i njene mehanizme veoma važan dio toga. Ali, u svakom slučaju, to je i Rezolucija UN-a 1325 ‘Žene, mir, sigurnost’ računajući da ovdje, ipak, postoji konfliktna zona te da je izbjegnemo treba jedni druge da poštujemo, da imamo taj konstruktivan pristup rješavanju svih problema, naročito konfliktnih situacija. To je dobro i to je onda rješenje kada postoji jedna dobra saradnja između naših država, a ustvari postoji”, smatra Pejović.

Na regionalnom skupu “Dijalog za budućnost”, koji se održava u Sarajevu, razgovarali su u okviru okruglog stola vezano za regionalnu platformu, kaže Pejović, i o temi učešća žena u političkom i javnom životu.

“Prije svega, nisam za kvote, ali su kvote trenutno neophodne. Jer, mi kvotama na neki način rješavamo trenutni položaj žena. Inače, sam za to da imamo paritet. Raduje me što je Evropska komisija prepoznala paritet i vidimo da su na dvije vodeće pozicije organa EU žene i to na mjestu predsjednice Evropske komisije i Evropske banke što je veoma važno. Tamo gdje je ustvari finansijska moć imamo ženu. Računam da će tako biti i u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini i naravno u svim zemljama regiona, jugoistočne Evrope”, poručuje Pejović.

A, u Crnoj Gori se, kaže, dešava jedna pozitivna priča. Klima je takva, navodi Pejović, da prije svega, u Skupštini Crne Gore trenutno imaju najbolji rezultat kada je u pitanju zastupljenost žena.

“Došli smo do 30 posto kvote koja nam je negdje i zacrtana Zakonom o izboru odbornika i poslanika iz 2014. gdoien. Ali, naravno ne zadovoljavamo se. Mislim zacrtali smo cilj da to bude 40 posto i u tu priču su se već uključile i Ženska politička mreža. Čini mi se da je Radna grupa prihvatila amandmane koji su dostavljeni od Ženske političke mreže. Ali, ono što jeste činjenica, čini mi se, da mi ne treba da govorimo o kvotama, nego treba da govorimo o paritetu. Jer, i kada govorimo o ženama uvijek govorimo u političkom smislu da li ona to može, da li ona ima kapaciteta. Nikada ne postavljamo ta pitanja kada je riječ o muškarcima. Mislim da to treba da mijenjamo svi u regionu. I upravo je dobro to kada se sastajemo, kada razmjenjujemo podatke razgovaramo i o tim problemima. Čini mi se da ćemo težiti da se izjednačimo u svakom pogledu, a u svakom slučaju i u ovom koji je za nas najvažniji, a to je političko učešće žena”, naglasila je Pejović.

Govorila je i o prioritetima rada Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore u 2020. godini.

“I kada je bila prethodna i ova na izmaku, ali i naredna, naši su prioriteti već zacrtani strateškim dokumentom 2017/2021, odnosno naš plan za postizanje rodne ravnopravnosti kao nacionalni strateški dokument. Ali, naša aktivnost jeste, odnosno fokus na tri važne oblasti – na ekonomskom osnaživanju, na političkoj participaciji i na borbi protiv svih oblika diskriminacije i rodnozasnovanog nasilja. Mi ćemo, naravno, nastaviti sve naše aktivnosti usmjerene, prije svega, kada govorimo o politikama, odnosno da kreiramo politike koje će doprinijeti da uspostavimo i ono što smo zacrtali zakonom i strateškim dokumentima, a to jeste jednakost. Ali, evo, da odradimo to da, na kraju krajeva, i u praksi postižemo jednakost”, poručila je Pejović.