BiH vodeća po procentu sive ekonomije u Evropi
Nevladina organizacija Centri civilnih inicijativa (CCI) objavila je sedmi po redu izvještaj pod nazivom “Stanje nacije” koji je u cijelosti posvećen ostvarivanju Reformske agende – paketa mjera u oblasti ekonomije i socijalne politike.
Reformska agenda je usvojena u ljeto 2015. godine u skladu s tada objavljenim ciljevima novog pristupa Evropskoj uniji (EU), koji je umjesto političkim prednost dao ekonomskim pitanjima.
CCI je zaključio da je tokom tri godine provedeno 67 posto ove agende, da siromaštvo, beznadežnost, korupcija i socijalno raslojavanje raste dok kupovna moć slabi. Tako je za jednu potrošačku korpu potrebno izdvojiti dvije prosječne plate ili četiri penzije.
O analizi efekata reformskih mjera za Radio Slobodne Evrope govori Ismar Hota, projekt menadžer CCI.
Možete li izdvojiti ključne dijelove analize o provođenju Reformske agende, šta je provedeno a šta nije?
Hota: Od 172 mjere iz sva tri akciona plana, usvojeno ih je otprilike 115, odnosno, kumulativno gledano, 67 posto. U proceduri su 34 mjere, tj. 23 odsto, dok 23 mjere, odnosno 13 posto, nije usvojeno. Kada to posmatramo na entitetskom nivou, Vlada Federacije je u svom akcionom planu imala ukupno 61 mjeru, od čega je usvojeno svega 29 mjera ili 48 posto, dok je u proceduri 16 mjera odnosno 26 posto, a još nije usvojeno 16 mjera, tj. 26 posto.
Što se tiče Republike Srpske i akcionog plana entitetske vlade, tamo je bilo ukupno 78 mjera, od čega su usvojene 62, u proceduri je 12, dok nisu usvojene četiri mjere.
Međutim, kada posmatramo kakvi su stvarni efekti ovog akcionog plana, mogli bi se izdvojiti neki pozitivni pokazatelji – rast bruto domaćeg proizvoda (BDP), te umanjenje javnog duga, koji trenutno iznosi 36 posto BDP-a, pad nezaposlenosti otprilike šest posto od donošenja Reformske agende, te rast pokrivenosti uvoza izvozom za nekih pet posto.
Ostali pokazatelji nisu naročito pozitivni, tako da je, recimo, bitno naglasiti da je dug prema komercijalnim bankama od strane entitetskih vlada na kraju 2017. godine iznosio čak 2,225.000.000, što je ustvari rast od 70 miliona KM od donošenja same Reformske agende.
Kada uđemo u dublju analizu reformskog duga, on po glavi stanovnika trenutno iznosi 3.214 KM, pri čemu je bitno naglasiti veliku razliku između dva entiteta, gdje je u Republici Srpskoj iznos javnog duga gotovo 50 posto veći nego iznos duga u Federaciji BiH.
RSE: Kakva je situacija kada je u pitanju poslovna klima i konkurentnost?
Hota: Nije bilo nekih značajnih pomaka nakon usvajanja agende. Tako je, prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma ili Svjetske banke, Bosna i Hercegovina 103. odnosno 86. zemlja na svijetu, a otprilike je 150 država iz ove analize, pri čemu je ovo najlošije pozicionirana zemlja na evropskom kontinentu.
Iako je jedno od glavnih obećanja entitetskih premijera bilo upravo da bi moglo doći do poboljšanja po ovim skalama, podaci pokazuju upravo suprotno. O tome govore i direktna strana ulaganja koja u protekle tri godine fluktuiraju između 530 i 780 KM, što je ustvari vrlo skroman rezultat kada se poredimo sa bilo kojom drugom zemljom u regiji.
RSE: Poznato je kako tzv. siva ekonomija, odnosno zona u kojoj država nema nikakav uticaj, dovodi do velikih gubitaka u bh. ekonomiji. Da li se s tim slažu i ocjene do koji ste došli u CCI?
Hota: Prema najrelevantnijim istraživanjima koja se mogu pronaći, siva ekonomija iznosi otprilike 25 posto BDP-a, što je u nominalnom iznosu 7,5 milijardi KM. To znači da Bosna i Hercegovina ima najveći procenat u odnosu prema BDP-u sive ekonomije od svih evropskih zemalja. To u konačnici znači da BiH gubi između 1,1 i tri milijarde KM kroz poresku evaziju.
Međutim, siva ekonomija, iako pokazuje definitivno odsustvo vladavine prava, ona je jedna anomalija na našim tržištima i zbog neregulisane administrativne procedure i otežanog sistema poslovanja, pa je i samim privrednicima primamljivo da participiraju sami od sebe u sivoj ekonomiji, iz dva razloga. Jedan je zbog komplikovanih procedura, a drugi zbog toga što se prečesto susreću sa neregularnim sistemom poslovanja i sa druge strane. Tako imate mnoga preduzeća koja aktivno participiraju sama od sebe u sivoj ekonomiji.
S druge strane, imate i odsustvo rada inspekcija i inspektorata na entitetskim nivoima, pa zbog toga imate situaciju gdje i dalje stotinu hiljada radnika ili nije prijavljeno u potpunosti ili nije nikako prijavljeno, odnosno rade na crno. To i jeste refleksija na tako ogromnu sivu ekonomiju.
RSE: Jedan od zadataka iz Reformske agende bio je da se smanji opterećenje na rad i poslovanje. Šta se, zapravo, desilo?
Hota: To su bili deklarativni stavovi u ovom mandatu, obećavalo se da će se smanjiti opterećenje na rad kako bi se povećala ta osnovica, odnosno povećao broj ljudi koji bi prešao iz te sive u bijelu zonu i kako bi se poreska osnovica povećala, što bi trebalo da rezultira u jačanju privrede. Međutim, nisu provedene mjere koje su bile obećane nisu se ni desile, štaviše, uvedeni su neki novi parafiskalni nameti i oni nisu rezultirali nikakvom javnom uslugom s druge strane, tako da bi se moglo reći da je ustvari opterećenje na rad i privredu uvećano a ne smanjeno, iako je to bilo jedno od obećanja Reformske agende.
RSE: Jesu li možda povećane plate ili penzije?
Hota: Plate i penzije, od početka ovog mandata, rasle su jako malo. Plate su porasle za 3,93 posto za posljednje tri godine, dok su penzije, nakon gotovo decenijske stagnacije, doživjele rast od nekih dvadesetak konvertibilnih maraka. Međutim, kada se usporede troškovi života, potrebne su dvije prosječne plate ili četiri penzije kako bi se namirila jedna potrošačka korpa. To nam jasno pokazuje socijalnu sliku društva Bosne i Hercegovine.
RSE: Na velika zvona je najavljivana zabrana novog zapošljavanja u javnoj administraciji. Kakva je situacija u toj oblasti?
Hota: Procenat zaposlenih u javnoj upravi, u čitavom javnom sektoru u Federaciji BiH smanjen je za svega 2,85 posto od početka Reformske agende, dok je u Republici Srpskoj taj procenat još manji, oko jedan posto. Moglo bi se reći da je to beznačajno, zato što je i dalje situacija da je na tržištu rada svaki četvrti uposlenik ustvari na budžetu. Mjere poput moratorijuma imale su donekle ispunjen njihov cilj u smislu da nije rastao broj zaposlenih.
Međutim, ako je procenat zaposlenih u javnoj upravi najviši u Evropi – i dalje u Federaciji iznosi 23.66 posto, u RS-u 24,5 posto – moglo bi se reći da su potrebne nove mjere kako bi se smanjio broj zaposlenih u javnoj upravi, a jedna od njih je jačanje privrede, gdje će novim ljudima koji budu na tržištu rada biti primamljivije ići u realni sektor nego u javni sektor.
RSE: Zamolila bih Vas da komentarišete jednu od najvećih boljki cijelog društvenog sistema u Bosni i Hercegovini, a to je korupcija. Ima li nekih pomaka u borbi protiv korupcije?
Hota: Jedan od pozitivnih pomaka jeste da je usvojena strategija za borbu protiv korupcije na nivou Vijeća ministara. S druge strane, nije bilo pretjeranog rada na entitetskom nivou. Konkretno, u Federaciji BiH Reformska agenda imala je malo mjera iz akcionog plana u oblasti vladavine prava, dok je u Republici Srpskoj najveći fokus bio na jačanju rada policije, takoreći one neke korupcije na nižim nivoima. A kada pogledate stvarno stanje – ovdje je dobro istaći vrijednost poreskog duga koji u Bosni i Hercegovini iznosi 3,96 milijardi KM, skoro četiri milijarde KM vrijednost je poreskog duga po osnovu direktnih poreza.
Tu jasno možemo da vidimo izostanak vladavine prava, zato što su najveći dužnici po osnovu ovih poreskih taksi uglavnom javne kompanije i javna preduzeća koja imaju državno suvlasništvo. To pokazuje da pred zakonom postoje oni koji moraju da plaćaju sve svoje obaveze i oni koji imaju izuzeće prema plaćanju obaveza. Dakle, imate neke koji su povlašteni pred zakonom i one druge koji nisu.
Ustvari, ovi koji su povlašteni, najviše štete državi, jer je, recimo, poreski dug gotovo četiri puta veći nego što je to naš mandatni aranžman bio sa Međunarodnim monetarnim fondom, ovaj Extended facility aranžman. Kada pogledamo još skale koje se koriste na međunarodnom nivou, kada se gleda recimo rang BiH po indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, u posljednje dvije godine se taj rang pogoršao, pa je tako Bosna i Hercegovina nazadovala sa 83. na 91. mjesto i prema tim podacima BiH je ubjedljivo najlošija država regiona po percepciji korupcije.
RSE: Šta bi na kraju mogao biti zaključak Vašeg izvještaja, šta bi trebalo mijenjati?
Hota: Zaključak našeg izvještaja, nakon tri godine monitoringa Reformske agende bi bio da slijedeći mandat kada bude formulirao svoje reformske strategije mora napraviti takve akcione planove gdje će stavke biti jasno mjerljive, gdje će ciljevi imati neki ishod u konačnici, koji bi trebao da poboljša standard života građana i da ojača prije svega vladavinu prava. Dok se ne bude poštovalo pravo, nema šanse da i jedna reforma ima ikakvu pozitivnu refleksiju za društvo.