BiH, siromašna zemlja bogatih kladionica

Što je narod siromašniji, to više nade u rješenje svojih problema polaže u igre na sreću i bogaćenje preko noći. Da je to istina, govori podatak da je Bosna i Hercegovina, sa 3.200 uplatnih mjesta, država s najviše registriranih kladionica u Evropi.

Psihološki segment vezan za klađenje je problem kojim bismo se trebali ozbiljno pozabaviti. Čak je i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović u jednom intervjuu priznao da je “pokušavao da se kocka, ali da ga nije išlo”. Međutim, znatno veći problem od ovisnosti o kockanju predstavlja to što kladionice u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine ne izmiruju dugove, što vješto izbjegavaju plaćanje poreza na dobit te što nisu u sistemu poreza na dodanu vrijednost.

Dugovi kladionica prema državi iznose gotovo 50 miliona konvertibilnih maraka (više od 25 miliona eura). I dok se Porezna uprava prepucava s Vladom o tome ko je kriv, ukupan dug kladionica raste.

Zbog nedovoljne brige političara i loših zakonskih rješenja, Federacija ove milione vjerovatno nikad neće naplatiti, pošto je zakonom predviđeno da se dugovanja ne mogu naplatiti iz imovine vlasnika, koji imaju i više nego dovoljno imovine da namire ova dugovanja, već samo od imovine kladionica. Prodajom stolica, stolova i nekoliko korištenih TV-aparata iz kladionice teško da bi se mogao namiriti i minimalni dio duga.

Od ukupnog duga kladionica, gotovo polovinu, odnosno 21 milion KM (gotovo 11 miliona eura) duguje Derby Bet Shop iz Mostara, čiji je vlasnik Dinko Dika Slezak. Situacija dobija poseban značaj ukoliko znamo da je upravo on svojom imovinom jamčio za Dragana Čovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u nekoliko sudskih procesa koji su vođeni protiv njega, što je jasan dokaz njihove velike bliskosti i prijateljstva.

Sad zamislite neku drugu državu, recimo Njemačku. I onda zamislite kako blizak prijatelj Angele Merkel državi duguje desetine miliona, a ne vraća ih, i to ne zato što nema, već zato što ne mora. Šta mislite, da li bi ona i dalje bila kancelarka?

Nego, da se vratimo na izjave Čovića i ostalih predstavnika Hrvatske demokratske zajednice u vlasti kako im je stalo da se ova oblast što prije riješi. Federalna ministrica finansija Jelka Miličević je istakla da u Ministarstvu prate, analiziraju i pripremaju izmjene, koje neće ići samo na dvije-tri stvari. Ona se zalaže za cjelovito rješenje ovog problema.

Pretpostavljamo da bismo to cjelovito rješenje čekali koju deceniju. Kod nas je postalo pravilo da, ako neki problem ne želiš riješiti, onda trebaš formirati komisiju ili se početi zalagati za cjelovito rješenje.

Sjetimo se drugih problema koje smo pokušavali cjelovito riješiti: presuda “Sejdić i Finci”, izbori u Mostaru… Još jedna koincidencija čini ovaj problem zanimljivijim, a to je da je Jelka Miličević, zajedno s Dinkom Slezakom, 2006. godine založila svoju imovinu da plati kauciju kako bi Čović bio pušten na slobodu.

Kladionice u Federaciji su u prošloj godini ostvarile prihod od blizu 600 miliona KM (više od 300 miliona eura). Od tog iznosa u budžet je uplaćeno samo 30 miliona KM (15 miliona eura) poreza. Kada nabrojimo ove silne milione, teško je povjerovati da se radnja dešava u Bosni i Hercegovini, državi za koju često znamo reći da je siromašna. Fascinantna je informacija da su građani jedne tako siromašne države na klađenje potrošili stotine miliona, ako ne i milijardi eura, i to samo u jednoj godini.

Ne samo da građani očito imaju viška novca, već je očito da i država ima viška novca pa dozvoljava da budžet Federacije, zbog loših zakonskih rješenja, ostaje uskraćen za 200-injak miliona KM (gotovo 100 miliona eura) nenaplaćenog poreza od kladionica. Do toga dolazi jer se na dobitke ispod 100 KM (50 eura) ne plaća porez, a tih dobitaka je najviše. Samo u prošloj godini takvi dobici su iznosili 450 miliona KM (225 miliona eura).

Stranka demokratske akcije, kroz izmjene zakona, traži oporezivanje i dobitaka manjih od 100 KM (50 eura). Oni, također, traže da se porez počne plaćati u mjestu gdje se igrači klade, a ne tamo gdje su kladionice registrirane, što je do sada bio slučaj.

Analiza je pokazala da je najveći broj kladionica registriran u zapadnoj Hercegovini, gdje vlast pretežno drži HDZ BiH, pa se samim tim i porezi u najvećoj mjeri slijevaju u ovaj dio Bosne i Hercegovine. U medijima čak kruže spekulacije da su kladionice jedan od najvećih finansijera HDZ-a BiH. Zbog toga mnoge nije začudilo to što se HDZ BiH oštro usprotivio prijedlogu zakona. Predsjednik Federacije Marinko Čavara je baš u to vrijeme održao sastanak s predstavnicima kladionica.

Amir Zukić, koji je ispred SDA predlagač izmjena zakona, izjavio je da su dirnuli u osinje gnijezdo.

“Udarili smo u centre moći, koji su u zadnjih deset godina tri-četiri milijarde sigurno zaradili, a država od toga nije imala nikakve koristi”, rekao je Zukić.

Mene zanima na koje centre moći Zukić pri tome misli. Ko je u koaliciji sa strankom koja koči promjene zakona koje bi budžet godišnje punile toliko da bi bilo dovoljno za isplatu više od 100.000 penzija? Zašto je SDA tek sada pokrenula ove promjene, nakon što su država i njeni građani oštećeni za milijarde eura?

Sva ova pitanja dovode u pitanje iskrenu namjeru SDA da pomogne građanima i ostavlja prostor za sumnju da je ova inicijativa pokrenuta jer se većina novca od klađenja slijeva u lokalne zajednice u kojima HDZ BiH ima većinu, a ne u općine kojima upravlja SDA.

Kad bismo uspjeli riješiti samo ovu sivu zonu, ne bi nam trebale pozajmice od Međunarodnog monetarnog fonda, a uz rješavanje ostalih neregularnosti i sprečavanje organiziranog kriminala, mita i korupcije ne bi nam trebali čak ni fondovi Evropske unije.

Dakle, Bosna i Hercegovina nije siromašna država, mi smo država loših političara, koji dozvoljavaju da ovu državu sistemski potkradaju sa svih strana, a nerijetko i sami sudjeluju u tome. Najbolji primjer za to je i nedavno hapšenje gradonačelnika Bihaća, koji je osumnjičen za primanje mita.