BiH će se ugušiti u vlastitom smeću

Odnos stanovništa BiH prema prirodi najviše se oslikava kroz korito rijeke Bosne. Stanovništvo okolnih mjesta na obalama ove rijeke stvara divlje deponije.

Iako se Bosna 2014. godine izlila, jednim dijelom i zbog nemarnog odnosa prema njoj, te u poplavama ostavila katastrofalne posljedice, stanovnici su nastavili sa praksom bacanja smeće u njeno korito, piše Deutsche Welle.

Na planini Raduši stvorena je velika deponija i zbog njenog neadekvatnog saniranja, plastične kese i drugi otpad nošen vjetrom završi po cijeloj visoravni.

Na ovom mjestu siromašno stanovništvo je često u potrazi za sekundarnim sirovinama, a zalogaj među otpadom potraže i krda konja. I jedni i drugi rizikuju zdravlje.

Odnos države i stanovništva BiH prema rijeci ilustruje i primjer Vrbasa. Bilo je dovoljno otići samo nekoliko kilometara od izvora rijeke da se primjeti koliko se brine za jednu od najljepših rijeka BiH. Plasnične kese “krase” obje obale rijeke, dok je korito ispunjeno veš mašinama i dijelovima automobilskih karoserija.

Slikoviti primjer odnosa lokalne vlasti prema prirodi je deponija opštine Petrovo. Nastala je 2006. i doslovno se nalazi na obali rijeke Spreče. Smeće iz deponije, nošeno rijekom, “krasi” rijeku kilometrima nizvodno. Iz opštine su nam kazali da nije do njih, nego je rijeka promijenila tok pa sama došla do smeća.

Sa divljih deponija otpad ubrzo završi po cijeloj regiji nošen vjetrom, životinjama, kao i zbog kiša i povećanja vodostaja. Sa deponije u Petrovu smeće putuje rijekom i završava na obalama rijeke Spreče, zatim Bosne, Save…

Planinski biser, rijeka Drežnica smještena između planina Čvrsnice i Čabulje, nije pošteđena divljih deponija. Najtužnije je što smeće uglavnom ostavljaju mještani i time truju i sebe i okoliš. Strategija rješavanja problema sa otpadom postoji, ali je proces njene realizacije vrlo spor. Svi okolišni problemi su vlastima posljednji na listi.

Prikaz oranice sa zasijanim žitom uz samu deponiju. Divlje deponije su posvuda: u blizini naselja, riječnih obala, šumaraka, izvora, pašnjaka i oranica. Vrlo lako sadržaji iz deponija završavaju i u tanjiru.

Prolaznici, putnici i turisti svoj prvi susret sa otpadom imaju već na prvom odmaralištu pored puta. Gotovo da nema proširenja uz cestu u BiH na kojem se ne nalaze gomile smeća.

Redovna pojava na izletištima poslije proslava i praznika su gomile smeća koje u prirodi ostave izletnici. Razbijene flaše, kese, ambalaža, plastike, limenke, ostaci hrane su obavezan dekor većine izletišta nakon praznika.

Većina deponija nije osigurana, ograđena niti pod kontrolom. Na njima se okupljaju siromašni, djeca u igri, kao i gladne napuštene ili divlje životinje. Ekološka udruženja apeluju i upozoravaju dok nadležni nemaju novca ili sluha za rješavanje problema sa otpadom.

Procjenjuje se da širom BiH postoji preko 10.000 divljih deponija, s tim da se taj broj stalno povećava. Istovremeno, opasnost za zdravlje ljudi i okoliš predstavljaju i opštinske deponije koje ne zadovoljavaju uslove odlaganja komunalnog otpada.

Bez hitne intervencije, strategije i akcije lokalnih i državnih vlasti stanje se može samo pogoršati jer se tone otpada svakodnevno odlažu po cijeloj zemlji. Uz to, potrebno je uložiti mnogo više napora u edukovanju stanovništva o važnosti očuvanja okoliša. U protivnom BiH će se ugušiti u vlastitom smeću.