Bh. selo u kojem nije bilo rata: “Ako se neko pravi veliki Srbin, Hrvat il’ musliman, bježi od toga”

Pod planinom Čemernicom na 543 metara nadmorske visine smještene su Baljvine.

U Donjim žive Bošnjaci, u Gornjim Srbi. Oduvijek su živjeli u miru i pomagali jedni druge, navodi se u priči koju donosi Radio Slobodna Evropa. Tako je bilo i za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali i tokom rata devedesetih, priča Šefko Čaušević, najstariji stanovnik sela.

– Mi smo svi ljudi. Svi smo od krvi i mesa. Svi mi imamo iste potrebe. Znači, kad bi trebali razumjeti jedan drugoga, ne bi to bilo dotle. Al’ ako se čovjek pravi da je beliki Srbin, veliki musliman, veliki Hrvat, bježi od toga, te ljude ja ne volim, priča Ševko.

U ovom selu je prema popisu iz 1991. godine živjelo 1.400 stanovnika. Dvadesetak stanovnika danas živi u Gornjim Bavljinama, a stotinjak u Donjim.

– Odoše ljudi u Sloveniju, odoše u Hrvatsku. Omladina uglavnom ode raditi sve, dodaje Ševko.

Centralno mjesto okupljanja je džamija koja je priživjela rat. Efendija Haris Mekić kaže da je džamija simbol života sela.

– Ona svjedoči tom suživotu, toleranciji, miru, i svjedoči zapravo kakvi su ljudi ovdje, pravoslavci i muslimani. S druge strane, imali smo priliku kada se pravila crkva u Gornjim Baljvanima gdje živi većinsko pravoslavno stanovništvo. Tu su muslimani prije svega pomogli pravoslavcima da izgrade tu crkvu, priča efendija Mekić.

Selo i dalje nema vodovod. Vodu uzimaju iz bunara koje su sami iskopali, te iz kolektora za kišnicu napravljenim za vrijeme Austro-Ugarske.

Ipak i dalje su tu. Druže se i obilaze.

– Vezani smo kao komšije, tako reći kao da smo braća. Cijeli život živimo fino. Nikad nismo imali problema, priča Mlađan Erak, stanovnik Gornjh Balvina.

Kompletnu video priču o ovom bosanskohercegovačkom selu možete pogledati OVDJE.