Bh. poljoprivrednici: Podsticaji ili protesti!

Bosanskohercegovački poljoprivrednici sa sastanka održanog u Banjaluci 29. maja poslali su ultimatum vlastima – zaštita domaće proizvodnje ili izlazak na ulice. Poljoprivrednici tvrde da niti jedan od sporazuma koji BiH ima potpisane sa Evropskom unijom ne sprječava vlasti da zaštite proizvodnju u sopstvenoj zemlji, već da poljoprivreda trpi zbog domaćih lobista.

Kad već toliko pričaju o ulasku u Evropsku uniju, primjeni standarda iz Evropske unije, eto im prilike, pa neka primijene rješenja iz Evropske unije u zaštiti domaće proizvodnje u Bosni i Hercegovini. Jasna je to poruka Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske i Seljačkog saveza Federacije Bosne i Hercegovine.

Iz Banjaluke su, prije nekoliko dana, poslali jasan ultimatum sa zahtjevima od kojih neki moraju biti ispunjeni do 1. jula, ukoliko ne žele poljoprivrednike iz cijele zemlje na protestima. Zahtijeva se da plavi dizel na nivou države bude uveden do 1. jula, kaže predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Stojan Marinković.

„Zahtijevamo da, prema načelu pravičnosti slobodne trgovine, Bosna i Hercegovina uvede prelevmane na svu poljoprivrednu robu koja se uvozi u Bosnu i Hercegovinu, i to u stopostotnom iznosu od subvencija zemalja izvoznica.

Ovaj zahtjev je opravdan, imajući u vidu činjenicu da zemlje izvoznice u Bosnu i Hercegovinu uživaju slijedeće pogodnosti u svojim zemljama: 25 do 75 posto uloženog kapitala se vraća, imaju kredite na 25 do 30 godina sa višegodišnjim grejs periodima i subvencionisane kamate, poticaje od 300 do 800 eura po hektaru i tako dalje i tako dalje. Svi proizvodi iz ovako rasterećene proizvodnje završavaju na tržištu Bosne i Hercegovine, gdje su isti upravo opterećeni svim navedenim.“

Poljoprivrednici traže da se od prikupljenih sredstava po osnovu prelevmana, tj. posebne takse koja se (pored carine) uvodi da bi se izjednačile cijene uvozne robe sa cijenama iste domaće robe, osnuje agrarni fond kao direktna podrška domaćoj proizvodnji. BiH je po osnovu prelevmana prošle godine naplatila 15 miliona KM. Ta sredstva bi bila daleko veća kada bi bili uvedeni prelevmani za meso, voće, povrće, mlijeko i mliječne prerađevine.

Poljoprivrednici zahtijevaju i da se ispoštuju postojeći mehanizmi zaštite i podrške. Poljoprivrednim proizvođačima u Republici Srpskoj još nije isplaćeno 17 miliona maraka podsticaja iz prošle godine, podsticaji za ovu godinu nisu se ni počeli isplaćivati. Vlasti Federacije BiH poljoprivrednicima duguju oko 25 miliona podsticaja još iz 2014. godine.

„Nijedan se zakon o podsticajima što štite poljoprivrednu proizvodnju ili potpomažu razvoj poljoprivredne proizvodnje, niti u RS-u niti u Federaciji ne poštuje“, kaže zamjenik predsjednika Seljačkog saveza Federacije BiH Hasan Nurkić.

„U Federaciji je od tri do šest posto u proračunu, u RS-u je minimum šest, ukupno u čitavoj državi je oko sto pedeset miliona, a čuli ste, samo iz jedne proizvodnje na prelevmanima da bi to bilo dvjesto, dvjesto pedeset miliona. A o kapitalnim ulaganjima da ne govorim. Od zadnjeg rata pa na ovamo, na prste se mogu nabrojati poljoprivredni proizvođači koji su kupili novu mehanizaciju, novi traktor, novu tehniku, da bi tehnološki bili navodno s tom Evropom. Znači niko, niti banke mogu pratiti, niti ministarstva prate, niti država prati, niti stvara uvjete“, dodaje Nurkić

Stojan Marinković tvrdi da i nadležna ministarstva godinama obmanjuju poljoprivrednike navodeći da potpisani međunarodni ugovori zabranjuju i ograničavaju uvođenje mjera zaštite domaće proizvodnje, što, kako kaže, nije tačno.

„Čitajući VTS sporazum, mi seljaci nađosmo već u preambuli istog, da se ‘nijednu članicu ne smije spriječiti u donošenju ili provedbi mjera potrebnih za zaštitu domaće proizvodnje, života i zdravlja ljudi, životinja i biljaka’. U članu 17 CEFTA sporazuma jasno stoji da ‘ovaj sporazum neće sprečavati zabrane ili ograničenja uvoza roba opravdanih po osnovu javnog morala, javne politike ili javne sigurnosti, zaštite zdravlja ljudi’.

Konačno, član 23 BiH-CEFTA sporazuma i član 30 SSP-a su gotovo identični i ukazuju na posebnu osjetljivost tržišta poljoprivrednih proizvoda i da u slučaju ugroženosti navedenog tržišta ‘obje strane će odmah početi konsultacije radi pronalaženja odgovarajućeg rješenja. U očekivanju takvog rješenja pogođena strana može preduzeti odgovarajuće mjere koje bude smatrala potrebnim’.

Ovi citati otvaraju pitanje: da li su lični interesi nekolicine u institucijama BiH preči i jači od međunarodnih ugovora i potrebe zaštite domaćeg agrara i zdravlja domaćeg stanovništva? Istovremeno, prema nezvaničnim informacijama, na osnovu kvota koje su dobile neke uvozničke firme u Bosni i Hercegovini, BiH u budžetu gubi godišnje 52 miliona maraka“, rekao je Marinković.

Predsjednik Seljačkog saveza Dragan Pavlović kaže kako domaći proizvođači više ne žele da budu dio političkih igara, posebno oko toga treba li ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou ili ne.

„Poljoprivrednici – svi jednako težak kruh jedemo i jednako se borimo svi, bili iz Republike Srpske ili Federacije, bio Bošnjak, musliman, Hrvat ili ostali. Svi jednako živimo i nikada među nama nije bilo zavisti, što nam neki pokušavaju nametnuti – Ministarstvu poljoprivrede jedni jesu, drugi nisu. Postoje institucije koje mogu riješiti ovaj dio, mi nismo tu da postavljamo ministarstva i Vijeće ministara. Ono što imamo, što su političari postavili, oni mogu naše probleme riješiti u ovom sazivu.“

Udruženja su uputila i zahtjev za sastankom sa članovima Predsjedništva BiH kako bi se razgovaralo o onome što oni traže. Zahtijevaju i sezonska ograničenja uvoza voća i povrća, te da se obavezno obilježi roba na mjestima prodaje. Insistira se i na zaštiti od pretjeranog uvoza svih kategorija svježeg i smrznutog mesa.