Bh. političari su bahati bez premca jer nema sankcija

U Bosni i Hercegovini nema političara koji je snosio odgovornost za neprimjereni komentar ili uvredu na račun novinarki i novinara. Bahatost u javnim istupima gotovo je realnost, bez adekvatne reakcije razjedinjene novinarske zajednice ili potrebne pažnje javnosti. Novinari nisu samo vrijeđani i poniženi, i dalje se bilježe fizički napadi, te smrtne prijetnje, piše Radio Slobodna Evropa.

Da je Bratislav Gašić bio ministar u Bosni i Hercegovini, vjerovatno bi, po ocjeni političara, bolje prošao. Tačnije, nikakav politički potres se ne bi ni dogodio zbog primitivnog govora, kojih je u rječniku pojedinih političara u BiH sve, samo ne rijetka pojava.

Posljednji primjer takvog ponašanja je vulgaran napad ministra bezbjednosti Bosne i Hercegovine, Dragana Mektića, na novinare i uređivačku politiku RTRS-a u toku press konferencije u oktobru ove godine.

Milorad Dodik

“Imam pravo da citiram da se od botoksa ne vidi lice novinara. Predlažem da se još u bordel boji ofarba studio ili u lila boji i onda ćemo imati night club. Ma kakve vi poruke šaljete sa onakvim facama?!”, poručio je Mektić.

Mektić je nakon ove rečenice i dalje ministar, nije se ni izvinio, a kamoli snosio bilo koju drugu vrstu odgovornosti.

Ipak, neslavni rekord u raznim oblicima, čak i krajnje uvredljivih verbalnih napada, definitivno u cijeloj državi drži predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik. Na internetu se o tome mogu pronaći i video kompilacije.

Region je obišao snimak u kome je 2012. godine novinarku Novinske agencije BETA, Ljiljanu Kovačević, nazvao lažljivicom i govorio joj da napusti predsjedničku palatu: “Šta ćeš ti ovdje?”

Kovačevićeva je odgovorila kako je sjedište predsjednika RS-a javna institucija, gdje nije zabranjen ulaz novinarima, Dodik je nastavio:

“Nije zabranjeno, ali me čudi otkud ti obraz da dođeš ovdje na način kako radite. Ovdje sam ja domaćin, niste vi. Ova gospođa ovdje je lažljiva i šalje lažne informacije putem BETA-e o izgradnji zgrade Vlade RS-a i ima obraza da dođe ovdje, a nikada se nije izvinila. Što lažete, nemojte ovdje više da dolazite. Možete odmah da izađete napolje. Brišite odavde.”

Dragan Mektić

Jedan od posljednjih Dodikovih incidenata bio je u prvoj polovini ove godine, kada je napao novinarku lista Oslobođenje, Gordanu Katanu.

“Dolazite iz medija koji je takav i dolazite, naravno, iz naroda koji je takav. Vi to hoćete namjerno da uradite. Zahvaljujući Vama, otkazao sam institucijama u RS da se uzimaju Vaš list Oslobođenje i uopšte ga niko ne čita”, rekao je Dodik.

No, niti nijedan od najmanje desetak zabilježenih Dodikovih ispada, nisu ga ni pomjerili iz komotne političke pozicije. U novinarskim udruženjima kažu da ne pamte slučajeve gdje je neki političar iz Bosne i Hercegovine bio smijenjen ili kažnjen na neki drugi način zbog neprimjerenih seksističkih ili drugih primitivnih komentara.

Novinarka Gordana Katana, koja je u više navrata zbog svojih pitanja verbalno napadana od političara, uvjerena da do toga neće uskoro ni doći.

“Mene više zabrinjava samo javno mnijenje jer otprilike, osim reagovanja dijela nevladinog sektora, ponekog opozicionara i medijske zajednice, koja je i tu vrlo podijeljena kada govorimo o BiH, mi nemamo adekvatnu reakciju”, navodi Gordana Katana.

Gordana Katana

Međutim, verbalno nasilje nad novinarima nije jedini problem. Predstavnica OEBS-a za slobodu medija, Dunja Mijatović, nedavno je političarima u BiH poručila je da je situacija zabrinjavajuća i da oni moraju stati na stranu slobode medija.

Od 2006. do 2014. registrovano je 60 slučajeva u kojima su novinari u BiH i fizički napadnuti i 17 prijetnji smrću. Zabilježeno je više od 400 slučajeva kršenja novinarskih sloboda i prava. Napadači su svih profila – od prolaznika, preko kriminalaca, vjerskih službenika do, naravno, političara.

“Meni se čini da se takve stvari kod nas uzimaju skoro kao zdravo za gotovo. O njima se čak previše ni ne razgovara u javnosti, niti se, na neki način, javnost zbog toga previše uzbuđuje. Mislim da bi, ukoliko želimo da napravimo iskorak na tom planu, morali uključiti širu društvenu zajednicu, javno mnijenje, odnosno, čitaoce, slušaoce i gledaoce, da i oni kažu svoje mišljenje da se na taj način ne mogu ponašati”, kaže Faruk Kajtaz, novinar iz Mostara i član Upravnog odbora Udruženja BH novinari.

“Političari se na svakodnevnoj bazi ponašaju vrlo bahato, a oko njih je stvoren sistem u kojem su oni gotovo nezamjenjivi. U svemu tome su i novinari postali poštari-prenosioci informacija, dok među njima nema solidarnosti”, riječi su Dragana Bursaća, kolumniste magazina BUKA.

Faruk Kajtaz

“Ovdje se novinari još više metaforički, klanjaju i kleče pred političarima, Drugo, ono što je najbitnije i najtragičnije, je da ovdje nema ko da smijeni bilo kojeg političara, ako bi novinaru bilo šta rekao. Do sada nisam ni primijetio da su se novinari bunili, osim nekih apela, peticija, molbi za bojkot, pokušaja bojkota određene press konferencije. Svi znamo da je to prilično jalovo i da se završilo bez bilo kakvih posljedica”, dodaje Bursać.

Svoj apel uputila je i Žalbena komisija Vijeća za štampu Bosne i Hercegovine, u kome izražava zabrinutost zbog sve češćih napada na novinare u Bosni i Hercegovini od strane političara i javnih funkcionera.

Samo na sjednici Komisije, održanoj u oktobru, razmatrano je čak 11 žalbi pristiglih u samo mjesec dana.

Sudeći po onome što se moglo čuti, dok političari imaju očitu slobodu govora, pa i nekažnjenih uvreda, za novinare je sloboda govora, čini se, više izuzetak nego pravilo.