Bh. građani jedva sastavljaju kraj s krajem: “Kupujemo po dvije paprike i dva paradajza”

Svako se nečega odrekao, neko manje neko više, komentariše jedna od sagovornica Radija Slobodna Evropa (RSE) talas poskupljenja koji nije zaobišao ni Bosnu i Hercegovinu (BiH).

Statistike govore da bi tako zaista moralo biti. Naime, cijene u maju su bile više za 14,4 odsto u odnosu na isti mjesec prošle godine, pokazuju podaci Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine.

Prevoz je u godinu dana porastao za više od 30 odsto, hrana i bezalkoholni napici skoro za 23 odsto, a stanovanje i režije za oko 11 odsto.

Jedna od rijetkih stavki koja je pojeftinila je odjeća i obuća, čija cijena je pala za pet odsto.

Sarajevo: Rat u Ukrajini je pomeo tržište

Jadranka iz Sarajeva ocjenjuje da je “apsolutno sve” poskupilo.

“Mislim da ovo je stvarno veliki udar na građane, a šta ćemo očekivati od ovakve vlasti, ništa, koja samo sebe gleda i nema nimalo razumijevanja za nas obične ljude”, poručuje Jadranka.

Smatra da je rat u Ukrajini “pomeo tržište”, a da će situacija na zimu biti još gora.

“Nisam se morala odreći nekih stvari, ali vodim računa, kupujem u malim količinama. Kupite dvije paprike, dva paradajza, što se prije nije dešavalo”, ističe Jadranka.

Zaključuje da se svi odriču nečega, ali i dodaje, “osim naravno političara kojima nije ni stalo do nas”.

Njen sugrađanin, 94-godišnji Enver Kupusija, prošao je sve države od Kraljevine Jugoslavije do savremene BiH.

“Ono što imam neka primanja, penziona, može mi pokriti hranu i režije, ekonomišem”, rekao je Kupusija.

Kaže da ga cijena goriva ne interesuje, jer nije nikada ni vozio, ali da više ne pije kafu.

Banja Luka: Ne kupuje se ono što se ne mora

U drugom najvećem bh. gradu, situacija je slična.

Banjalučanka Mira kaže da ima sreću što joj je penzija dobra, ali da razmišlja šta troši.

“Mislim da, bez obzira koliko imamo, trebamo u ovakvim nesigurnim vremenima i te kako voditi računa koliko trošimo i šta trošimo”, ističe Mira.

Penzioner Jelenko Cvijić živi od svojih 300 eura mjesečnih primanja.

“Ne kupujem ono što ne moram, za kruh ima, obaveze podmirim, niko me za ništa ne tjera. Ovaj narod, vidjeće kud će, šta će”, poručuje Cvijić.

Primjećuje da se “sada živi bolje nego ikada”.

“Pogledajte kakve automobile ljudi voze, niko ništa ne radi, sjede u kafanama, a sve mladi ljudi, 20-25 godina. Ja sam sa 20 godina radio na suncu”, naglašava Jelenko.

Mostar: Manji burek, ista cijena

U najvećem hercegovačkom gradu, mještani u razgovoru kažu da je sve što može da se kupi – poskupilo.

“Sve je poskupilo, svaki artikl je poskupio, nema ništa da je ostala ista cijena. A gorivo pogotovo”, ocjenjuje Sanja Hrnjičić.

“Neke stvari koje su luksuz, koje ne moraš kupiti, ne kupujemo”, kaže Sanja.

Njen sugrađanin, Nedžad Asović, dodaje da trenutna situacija nije “ništa novo, a biće i gore”.

Ima i svoje objašnjenje kako dolazi do porasta cijena.

“To je isti sistem kao što u politici kažu, i ekonomiji – ako je jedan burek sa mesom četiri marke, e pravićemo manji burek, ali će biti i dalje četiri marke. A to je u stvari pet maraka”, računa Nedžad.

Doboj: Svaki dan nove cijene

Mještani Doboja  u razgovoru sa novinarom RSE kažu – ne znaju odakle da krenu, jer je sve poskupilo.

Ferida Bešlagić za RSE kaže da nema penziju, a njen suprug ima 80 maraka penzije. Jedno dijete im je u inostranstvu, a priznaje, “da nema djece, ne bi se moglo nikako”.

Za poskupljenja kaže “gdje god su mogli stavili su nove cijene”.

“Prestali smo kupovati neke namirnice. Smanjili smo kupovinu mesa i slatkog. Čovjek gleda da kupuje ono što mora”, govori Ferida.

Doktor stomatologije iz ovog grada, Maid Hadžimehić, priznaje da zbog struke “nema pravo da se toliko žali, ali svi osjetimo poskupljenja”.

“Najgore je što poskupljuju ove osnovne životne namirnice. Ne moramo se svi vozati stalno u autu, mada boli i poskupljenje goriva, ali pokupljenje tih namirnica boli najviše”, naglašava Maid.

Dodaje da je još bolnije što se ništa ne radi po pitanju kontrole cijena, a one konstantno rastu.

“Nekad si za 100 maraka  mogao neku osnovnu kupovinu obaviti, a sad to više nije moguće. Supruga i ja smo se odrekli nekih večera i izlazaka”, ističe Maid.

Kaže da je on bio prisiljen povećati cijene stomatoloških usluga, jer su nabavne cijene osnovnih materijala za rad porasle.