Bh. društvo nije dovoljno informirano o hraniteljstvu

Neke statistike pokazuju dau Bosni i Hercegovini trenutno postoji oko 2.000 djece bez roditeljskog staranja, od kojih veći broj živi u institucionalnom smještaju, a manji, oko 500 djece, u hraniteljskim porodicama.

Ove podatke navela je voditeljica UNICEF-ovog programa “Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica” Sandra Kukić tokom prvog dana interaktivne radionice “Svako dijete treba porodicu”, koju je danas na Jahorini organizirao UNICEF u BiH.

Kukić je istaknula da pomenute podatke treba uzeti s rezervom jer se tačan broj djece bez roditeljskog staranja ne zna, što je i razlog zbog čega na nivou cijele BiH treba bolje definirati status djece bez roditeljskog staranja.

– Taj status nije jednako definiran u različitim zakonima, zbog čega i brojevi koje statistike pokazuju nisu ujednačeni – pojasnila je, istaknuvši da je stoga izuzetno važno unaprijediti baze i način prikupljanja podataka o djeci bez roditeljskog staranja.

Također je naglasila da je pravo svakog djeteta da živi u porodici te da je jedan od ciljeva ovog UNICEF-ovog programa kako osigurati to pravo, prije svega pravo djeteta da živi u svojoj porodici. Osim toga, dodala je, žele pomoći i biološkim roditeljima da ostanu sa svojom djecom.

– Međutim, ako ipak mora doći do razdvajanja, onda želimo omogućiti toj djeci da žive u porodičnom okruženju – napomenula je.

Kao bitno izdvojila je i to da se dječji domovi u svojim zajednicama trebaju prepoznati kao nosioci novih usluga koje će biti podrška za porodice, hranitelje te podrška za djecu, na način da pomognu da se djeca ne razdvajaju od svojih porodica i da žive u porodičnom okruženju.

Jedan od učesnika današnje radionice, pomoćnik ministra u Ministarstvu rada i socijalne politike Federacije BiH (FBiH) Miroslav Jurešić, najavio je da se u novi Zakon o hraniteljstvu na nivou FBiH uvodi mnogo novina.

Neke od njih su definiranje različitih vrsta udomiteljstva kao što je tradicionalno, specijalizirano, hitno i povremeno hraniteljstvo, a Jurešić je pojasnio da je ta razlika napravljena zbog različitih potreba udomljenika.

Još jedna novina je ujednačavanje udomiteljskih naknada, što znači da je propisan minimum ispod kojeg se ne bi trebalo ići, s tim da je kantonima ostavljeno da te naknade mogu povisiti.

Osim navedenog, planirano je i razvijanje “profesionalnog udomiteljstva” koje je već prisutno u zemljama regije, Srbiji i Hrvatskoj.

– Hraniteljske porodice bi na taj način zarađivale za svoju egzistenciju i, u tom kontekstu, ovaj oblik je dobar jer na taj način postižemo efekat deinstitucionalizacije, a s druge strane, pružamo ljudima mogućnost da se zaposle – rekao je pomoćnik ministra.

On je ukazao i na činjenicu da su sve dosadašnje analize pokazale da je institucionalni vid zbrinjavanja djece mnogo pogubniji i lošiji u odnosu na usluge koje se pružaju u porodičnom okruženju.

– Boravak u domovima jako loše utiče na psihički i fizički razvoj djece – kazao je Jurešić, dodajući da se to odnosi i na stare osobe, jer su istraživanja pokazala da stare osobe koje borave u domovima brže oboljevaju od različitih oblika demencije.

Stručna savjetnica u Ministarstvu za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona (TK) Suada Selimović naglasila je da, i pored slučajeva kada je hraniteljstvo dovelo do usvajanja djece, hraniteljstvo ipak samo privremeno, osim u slučaju da hraniteljska porodica izrazi želju da usvoji dijete i za to dobije pozitivnu ocjenu.

Stoga je posebno naglasila da je pogrešno širiti informacije da, ukoliko neka porodica koja dugo čeka i želi dijete, treba da se prijavi za hraniteljstvo, misleći da će na taj način lako dobiti dijete na usvajanje.

Selimović je također istakla da je potrebna edukacija i za hranitelje i za usvojitelje, jer je za dijete bitno da zna ko su njegovi biološki roditelji te da se, kada bude spremno, upozna s njima.

– Ako to hranitelju na samom početku odbijaju, onda nisu spremni za hraniteljstvo – smatra ona.

Zaključak te stručne savjetnice je da bh. društvo nije dovoljno informirano o hraniteljstvu, pogotovo hraniteljstvu djece s poteškoćama u razvoju te da je potrebno raditi na tome da se takve vrste informacije približe javnosti.