kulturni turizam
Bh. arheološka nalazišta: Od krađa i pljački do nedovoljne vidljivosti u svijetu
Krađe vrijednih umjetnina, devastacija i pljačka arheoloških nalazišta od rata do danas, osiromašili su u velikoj mjeri bh. kulturnu baštinu, a najnoviji takav slučaj zabilježen je prije samo par dana kad je slovenski državljanin, koji je uhapšen na hrvatskoj granici, iz Bosne i Hercegovine pokušao prokrijumčariti fosile ogromne materijalne vrijednosti, koji prema procjenama hrvatskih stručnjaka vrijede nekoliko desetaka tisuća eura te su zanimljivi ilegalnim trgovcima – ‘kolekcionarima’
U blizini arheološkog lokaliteta Gračine na kojem je pronađen rimski vojni logor gradi se prvi in situ posjetiteljski centar koji će na osobit način skrbiti o valorizaciji tog lokaliteta, ali i očuvanju, daljnjem istraživanju i prezentaciji cjelokupne kulturno-povijesne baštine ljubuškog kraja.
Posjetiteljski centar imat će suvremeni, ali i inovativni način prezentacije koji uključuje 3D virtualnu stvarnost, replike rimskih vojnika, maketu nalazišta, arheološku zbirku materijala sa sustavnih istraživanja na Gračinama i drugu zbirku predmeta prikupljenih s istraživanja provedenih posljednjih nekoliko godina.
Izloženi materijal prvi put bit će prezentiran javnosti, a proći će potrebne konzervatorsko-restauratorske zahvate, kazao je u razgovoru za Fenu Mirko Rašić iz Odjela za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.
Za potrebe buduće tehničke obrade, navodi, osiguran je depo i prostorija za analizu materijala, dok će kongresna dvorana omogućiti javne i znanstvene prezentacije djelovanja i aktivnosti na kulturnim dobrima.
Pored toga, na vrhu objekta zamišljen je i vidikovac s kojeg će biti moguće panoramski sagledati kompleks nalazišta.
Kada su u pitanju drugi lokaliteti, Rašić navodi kako je upravo završena kampanja arheoloških istraživanja na tvrđavi herceg Stjepana Kosače u Ljubuškom, a po prvi puta su organizirana sustavna istraživanja na prostoru palasa, južnog i sjevernog obora kojima je utvrđen kontinuitet života od kasne antike (4.-5. st.) do novog vijeka.
Usto, u pripremi je i natječaj za konzervatorsko-restauratorske radove na središnjoj kuli, branič kuli i dijelu obrambenih bedema.
Dva prethodno spomenuta lokaliteta – tvrđava herceg Stjepana Kosače i rimski vojni logor dio su europskih projekata prekogranične suradnje.
Aktivnosti istraživanja i obnove, odnosno izgradnje posjetiteljskog centra iznose više od 2.000.000 maraka što, smatra Rašić, apsolutno nadilazi lokalne okvire za ulaganje u kulturno-povijesnu baštinu.
Pljačka arheoloških nalazišta, krađa eksponata, zbirki…
Krađe vrijednih umjetnina, devastacija i pljačka arheoloških nalazišta od rata do danas, osiromašili su u velikoj mjeri bh. kulturnu baštinu, a najnoviji takav slučaj zabilježen je prije samo par dana kad je slovenski državljanin, koji je uhapšen na hrvatskoj granici, iz Bosne i Hercegovine pokušao prokrijumčariti fosile ogromne materijalne vrijednosti, koji prema procjenama hrvatskih stručnjaka vrijede nekoliko desetaka tisuća eura te su zanimljivi ilegalnim trgovcima – ‘kolekcionarima’.
Među najugroženije sredine poslije rata, Rašić ističe Tomislavgrad i iznimno vrijedno gradinsko naselje Lib kao pretpostavljeno središte Delmatskog plemena.
– To je prostor s kojeg se desetljećima odnosi iznimno vrijedan pokretni arheološki Muzej, poput delmatske nadgrobne stele danas smještene u Austrijskoj zbirci, ili bogatih numizmatičkih kolekcija koje su danas dio drugih arheoloških zbirki u BiH, do recentnih pokušaja pljačke – navodi Rašić.
Upozorava i na djelovanje tzv. arheologa amatera na službeno registriranim arheološkim nalazištima i upotrebu metal detektora.
– Na žalost, sav materijal koji je prispio sa takvih ‘istraživanja’ nema znanstvenu vrijednost zbog nedostataka konteksta u kojem je pronađen, a na samom terenu je učinjena nepovratna šteta – kaže.
Arheološki turizam u BiH
Kada je pitanju arheološki turizam u našoj zemlji, Rašić smatra da je riječ o strateškom pitanju lokalnih samouprava koje su dužne identificirati sve potencijale ove vrste, te ovisno o mogućnostima, kadrovskim i financijskim, organizirati njihovu prezentaciju.
Po njegovom mišljenju, preduvjet je, zapravo, da se svi arheološki potencijali koji imaju određene ambijentalne, simboličke ili povijesne vrijednosti, neovisno o vremenu ili karakteru kojem pripadaju, dožive kao dio vlastitog kulturnog identiteta.
Nakon toga, arheološka nalazišta su sjajan sadržaj koji može činiti dio veće ponude, koja uključuje prirodnu baštinu, eno gastro ponudu, sportski turizam i dr.
– Vjerujem da Ljubuški, Jajce i Stolac mogu poslužiti kao primjeri dobre prakse koji su uključili više arheoloških nalazišta i Muzeja u cjelovitu turističku ponudu, i prema tome postali prepoznatljivi – navodi Rašić.
Novija arheološka otkrića
Govoreći o novijim arheološkim otkrićima, Rašić posebno ističe rad mladih arheologa iz Jajca i Tomislavgrada koji su na lokalitetu Divačani (Jajce) pronašli sjajan antički sarkofag, dok je u spilji Ričina kod Tomislavgrada pronađen pokretni arheološki materijal koji pripada gornjem paleolitiku s vremenskom distancom od čak 17.000 godina.
Navodi kako vrijedi istaknuti i manje kampanje arheoloških istraživanja u Livnu, Ravnom, Visokom i Zenici.
– Dakako, ponosno mogu istaknuti da na prostoru Ljubuškog već sedam godina kontinuirano organiziramo sustavna terenska arheološka istraživanja, tijekom kojih su pronađeni najstariji tragovi zajednica s prostora Ljubuškog (7500. god), elementi prvih kršćanskih zajednica (5.-6. st.), cijela nekropola helenističkog tipa (2.-3. st. pr. Kr.), militarne barake i komunikacije rimskog vojnog logora (1. st.) i čitav niz pokretnog arheološkog materijala – kazao je Rašić.
Bh. arheološki lokaliteti nisu dovoljno vidljivi u svijetu
Iako je na bh. području registrirano, locirano i opisano nekoliko tisuća arheoloških nalazišta koja ispunjavaju dug vremenski okvir od paleolitika do kasnog srednjeg vijeka, oni nažalost nisu dovoljno vidljivi u svijetu.
– Kroz čitavu povijest arheoloških istraživanja na tlu Bosne i Hercegovine, počevši od kraja 19. st. do danas, organiziran je gotovo zanemariv broj sistematskih istraživanja, a to izraženo u postotcima, zasigurno ne dostiže ni pet posto od ukupnog broja poznatih i verificiranih nalazišta – naglašava Rašić.
Osim toga, dodaje, rijetki su lokaliteti na kojima su istraživanja potpuno dovršena, a kad se tome doda da je polovica provedena u periodu kada su korištena metodološka načela koja se u arheološkim istraživanjima već odavno ne primjenjuju, razlozi skromne razine poznavanja ili vidljivosti naše baštine postaju razumljivi.
Navodi kako tome svakako ne pridonose pseudoarheološke teorije o građevinama ili pojavama, zbog čega imamo negativan refleks u međunarodnoj znanstvenoj zajednici, a izvan nje smo na marginama prepoznatljivosti kulturnog identiteta.
Jedino se ističu specifični srednjovjekovni spomenici – stećci, iako su i oni, kaže, kao izoliran potencijal još uvijek vrlo skromno iskorišteni.
– Trenutno je realna pretpostavka zaštita, a ne istraživanje kulturne baštine, a u tom smislu smatram iznimno važnim istaknuti potencijal lokaliteta Badanj (Stolac) s tragovima najstarije umjetnosti u BiH, prapovijesnih kultura Butimirske ili Glasinačke skupine, antičkih gospodarskih imanja sa ostatcima mozaičke ili fresko umjetnosti, tipa vila rustika u Višićima ili Skelanima, najstarijeg rimskog vojnog logora na istočnoj obali Jadrana (Gračine kod Ljubuškog), te brojnih srednjovjekovnih utvrda Humske zemlje ili srednjovjekovne Bosne – zaključio je Rašić.
Koliko je važno očuvati i promovirati kulturnu baštinu jedne zemlje, koja uključuje i arheološka nalazišta, pokazuju i određeni podaci da kulturni turizam čini čak 40 posto cjelokupnog europskog turizma, a 4 od 10 turista svoje odredište bira na temelju kulturne ponude.
