Bez zdravstvenog osiguranja u vrijeme pandemije

“Sve ovo što radimo, radimo uz veliki rizik. Nemamo ni rukavice, ni maske. Ne smijemo ni dirati više ništa ovdje, a godinama skupljamo željezo i jedino tako zaradimo da prehranimo porodicu”, kaže Mišo Uzeinović iz Banjaluke za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Prema njegovim riječima, romska populacija u Bosni i Hercegovini (BiH) je zaboravljena, naročito u vrijeme pandemije korona virusa.

“Naravno da se bojimo i da nas je strah, ali to nikoga izgleda nije briga”, tvrdi Mišo.

Veliki dio Roma tokom pandemije ostao bez posla

Kako navodi Dervo Sejdić, predsjedavajući Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH, mnoge romske porodice žive u siromaštvu, preživljavajući uglavnom od skupljanja i prodaje sekundarnih sirovina.

“To nije bilo moguće tokom početka pandemije, dok su važile restriktivne mjere i pijace u BiH bile zatvorene”, navodi Sejdić, dodajući kako veliki problem, u vrijeme pandemije korona virusa, predstavlja i nedostatak radnih mjesta.

“To je još jedan vid diskriminacije o kojoj se danas u BiH malo priča. Više od 30 posto zaposlenih Roma i to onih koji su radili u javnom sektoru u ovoj državi, danas je na ulici. Moram da kažem da su njima prvo podijeljeni otkazi, te da je neznatan broj onih koji su ostali na poslu, uglavnom u komunalnim preduzećima”, ističe Sejdić.

Liječenje kao izazov

Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini koji je pripremila Institucija Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, uz podršku OSCE-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini iz 2013. godine, pokazao je da na teritoriji BiH živi oko 50.000 Roma.

Najveći broj nije upisan u matične knjige ili nemaju lične dokumente, što ih sprečava u ostvarivanju većine prava.

Mnogi od njih nemaju ni zdravstveno osiguranje, pa je pitanje liječenja ali i odlaska kod doktora, za ovu populaciju izazov.

Iako zvaničnih podataka o eventualnom broju oboljelih Roma od korona virusa nema, u BiH od početka pandemije u romskim naseljima nije bilo ni testiranja.

“Ono što je, možda, i najveći problem je što mnogi stanovnici ovih naselja nemaju zdravstveno osiguranje, pa i da se razbole – vjerujem da bi pomoć ljekara rijetko potražili. Postoje doktori, uglavnom, porodične medicine, koji dobrovoljno pomognu romskoj populaciji i bez zdravstvene knjižice, ali vjera u zdravstveni sistem među Romima je odavno izgubljena. Jednostavno, prepušteni su sami sebi”, kaže za RSE Dervo Sejdić, predsjedavajući Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH.

Asmir Husić iz organizacije “Aksiom” iz Distrikta Brčko smatra da Romi nisu morali držati fizičku distancu u svojim zajednicama, jer žive u nekoj vrsti izolacije.

“Naselja u kojima žive Romi, uglavnom, su izolovana od ostale populacije i obično se nalaze na periferijama gradova, pa samim tim Romi nemaju mnogo kontakta sa ostalim stanovnišvom”, tvrdi Husić za RSE.

Savez roma BiH, krajem marta ove godine, uputio je Vijeću ministara BiH inicijativu da se iz Fonda, odnosno grantova za zdravstvenu zaštitu Roma, u visini od 150.000 eura, izvrši hitna intervencija u nabavci dezinfekcionih i higijenskih sredstava.

Međutim, pet mjeseci poslije, pomoć još uvijek nije stigla.

“Država je u ovom trenutku apsolutno zakazala i svaka obećana pomoć za Rome u BiH sa državnog nivoa je izostala. Nekoliko opština u Federaciji BiH (FBiH) i u Republici Srpskoj (RS) je pomoglo u higijenskim paketima, dobili su maske i higijenska sredstva, ali da je neko obišao te ljude, video sa čime se oni svakodnevno suočavaju, u kakvim uslovima žive – od toga nema ništa”, kaže Sejdić.

Koliki su rizici?

Epideomiologinja Aida Pitić iz Sarajeva smatra da je rizik od korona virusa znatno veći kod onih kategorija stanovništva koje nemaju mogućnost praktikovanja higijenskih procedura u odnosu na ostalo stanovništvo koje ima ispunjene higijensko-sanitarne uslove stanovanja.

Kako kaže za RSE, poznato je da je romska populacija jednim dijelom veoma mobilna, da često mijenja mjesto boravka, što svakako povećava rizik za unošenje infekcije u neka područja.

Pitić se slaže da veliki problem predstavlja to što Romi, zbog nedostatka ličnih dokumenata i zdravstvene knjižice, nisu dio zdravstvenog sistema, sa čime bi država, odnosno društvo moralo više da se pozabavi.

„Zdravstveni sistem je dio opšteg društvenog sistema i mislim da je vrijeme da se pozabavimo ovim problemom, ne samo kada su Romi u pitanju, već bilo koja manjinska populacija u zemlji. Morate biti dio sistema koji vodi računa o zdravstvenom stanju, tako da je vrijeme da se kao društvo puno više angažujemo na manjinske skupine, među koje spadaju i Romi“, istakla je Pitić.

Epidemiolozi navode i da je u ovom trenutku problematičan i način ishrane kod romske populacije, jer se većinom radi o ljudima koji nemaju stalno finansiranje. Pored toga, romska naseljea su bez vode, kažu u nevladinim organizacijama koja se bave pravima Roma. Ističu da je ovaj problem do sada jedino riješila lokalna vlast u Čapljini, na jugu BiH, gdje vatrogasci svakodnevno ovoj populaciji dovoze cisternu vode.

Pomoć koju su Romi do sada dobili, kako kaže Asmir Husić iz organizacije “Aksiom” je najviše stigla od međunarodnih organizacija i to u vidu zaštitnih maski i higijenskih sredstava, ali i prehrambenih paketa.

“Mart i april je za Rome bio jako težak. Dok su u BiH na snazi bile restriktivne mjere i dok niti jedna pijaca u zemlji nije radila, gdje su oni uglavnom prodavali sekundarne sirovine koje su skupljali, ti ljudi nisu imali bukvalno od čega da žive”, priča Husić.

Dodaje da ne pamti da je Romima ikad u BiH bilo toliko teško, te da je svaki dan bila gola borba za život.

„Zamislite da se čitav život bavite određenim poslom i onda dođe vrijeme da time više ne možete da se bavite, da nemate od čega da prehranite porodicu, a država nije učinila ništa da vam u tom trenutku olakša. To nije smjelo da se dogodi“, smatra Husić.

Od početka pandemije u BiH UNICEF je uz podršku USAID-a obezbijedio do sada 1.600 higijenskih paketa (sredstva za ličnu i kućnu higijenu) i dezinfekciona sredstva romskim porodicama na području čitave BiH.

Ukupna sredstva iznose oko 250.000 konvertibilnih maraka (oko 125.000 eura), a podjela još 1.200 higijenskih paketa iz drugog ciklusa pomoći je u toku.

Kako navode iz UNICEF-a BiH za RSE, ono što posebno zabrinjava je stopa imunizacije romske djece koja je u BiH i dalje relativno niska i u većinskim romskim zajednicama u ovom trenutku iznosi alarmantnih četiri posto.

“Imunizacija predstavlja najbolju zaštitu od zaraznih bolesti, a četiri posto predstavljaju jednu od najnižih stopa imunizacije u BiH. UNICEF BiH trenutno provodi imunizaciju na području četiri kantona: Zeničko-dobojskog, Sarajevskog, Srednjobosanskog i Tuzlanskog kantona, što je od velike važnosti za zaštitu svih ljudskih i dječjih prava garantovanih Ustavom BiH i Konvencijom o pravima djeteta”, ističe Nineta Popović iz UNICEF-a BiH, ali i dodaje da slične aktivnosti nisu realizovane u većinskim romskim zajednicama u skorije vrijeme.

Romi su najbrojnija od 17 nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, samo se oko 8.000 stanovnika izjasnilo kao Romi, dok je popis stanovništva iz 2013. godine pokazao nešto drugačiju sliku.

Broj Roma u BiH, prema popisu iz 2013. godine je 12.583, od čega njih 10.036 živi u FBiH, 2.057 u RS-u i 490 u Distriktu Brčko.

* Saradnja na tekstu: Milorad Milojević