Bez velikih obrata na globalnom političkom planu, neće biti rješenja za BiH
Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, kao i njegovi prethodnici u osvrtu na 20. godišnjicu potpisivanja Daytonskog sporazuma složili su se kako uprkos različitim mišljenjima oko ovog sporazuma, on jeste zaustavio rat, ali i kako će morati doći do određenih promjena kako bi država bila funkcionalnija u procesu euro-atlantskih integracija.
Također, visoki predstavnici, sadašnji i oni bivši smatraju kako te promjene nitko neće nametati, već da će se ustavne promjene dogoditi kada BiH bude spremna, odnosno kada se izgradi konsenzus svih. Ipak, ovakav stav otvara jedno od ključnih pitanja, a to je, mogu li domaći politički predstavnici koji se razmimoilaze oko mnogo jednostavnijih stvari, sjesti za jedan stol i dogovoriti određene promjene ustavnog uređenja države.
Do sada je bilo nekoliko pokušaja, poput onog iz Pruda, ali vrlo se brzo pokazalo da je načelni dogovor teško provediv u praksi. Političko-vojni analitičar Neven Kazazović nije optimist kada je u pitanju mogućnost da se domaći lideri dogovore oko ovako krupnih pitanja te ističe kako ne vjeruje baš da ga domaći političari mogu promijeniti tako brzo.
Kaže i kako ga možemo ispoštovati do kraja što je vrlo važno, no ukoliko se pogleda činjenica da sporazum ne poštuje do kraja niti jedna strana, jasno je da je i u tom pogledu ogroman posao pred BiH. U cijeloj priči bitno je i što Rusija zapravo želi na ovom prostoru, odnosno ukoliko od Balkana misle raditi novi Krim “biti će gužve”, a ako ne, stanje će ostati kao i do sada.
Za političkog analitičara Envera Kazaza, u BiH nema kapaciteta da se ostvare neke ozbiljnije promjene Ustava, kazavši kako je Daytonski sporazum legitimirao zločinačke ratne ideologije te stvorio državu eksperiment.
Istovremeno, stanje bh. agonije traje već 20 godina nedvršenog mira, unutar nedovršene države. To razdoblje je bilo, napominje, dovoljno dugo da se naprave ozbiljne promjene, no budući su one izostale, to pokazuje karakter bh. elita, kao i nemoć BiH da provede ozbiljne reforme Ustava i uspostavi minimum multietničkog društva pri čemu ne treba negirati pravo svakog naroda na konstitutivnost.
Visoki predstavnici da su htjeli i mogli, oni bi te promjene proveli, kaže Kazaz i dodaje kako BiH nije subjekt politički, već objekt međunarodne političke zajednice, a ta zajednica nije ništa drugo do zbir sukobljenih interesa.
Za BiH nema rješenja dok se ne dogodi veliki obrat na globalnom političkom stanju. Jedina šansa je integracija u EU, ali je pitanje ima li BiH dovoljno unutarnjeg kapaciteta za reforme, zaključuje Kazaz.
Iako se svi slažu kako postoji potreba za određenim promjenama Daytonskog ustroja zemlje, motivi zagovaratelja različiti su, pa često i oprečno, pa tako Bošnjaci traže centralizaciju, Srbi su zadržavanje i jačanje uloge entiteta, dok su Hrvati najotvoreniji i odgovaraju im rješenja koja će dovesti do konstitutivnosti i ravnopravnosti.
Ali, problem je što je hrvatska politika u BiH nekonzistentna i neujedinjena te bez jasne nacionalne strategije, a otežavajuća je okolnosti što Hrvati u BiH nemaju jakog međunarodnog zaštitnika kao što imaju Srbi i Bošnjaci
