Benaid Kalajdžić, skakač iz Mostara: Bitno je preživjeti onu našu “šta će on“

Samo Bog zna koliko se puta legendarni Mostarac Benaid Kalajdžić vinuo s luka Starog mosta. Impresivna skakačka karijera započela je prije više od četiri decenije, a Kalajdžić je posljednji put skočio prije tri godine. Bio je to revijalni veteranski skok. Aldrenalin je i tad radio jednako kao i prvi put kad je sa Starog krenuo ka hladnoj rijeci. Danas u zrelim životnim i poznim skakačkim godinama, Benaid svakodnevno odlazi na most, evocira uspomene, vrijeme provodi s rajom, a ponekad bude i član žirija na skokovima.

Čitav životni vijek vezao je za Stari, a kaže i da bi da se ponovo rodi uradio isto. Nekad je u Mostaru skakač bio više poštovan, a ikari kako se nazivaju – imali su veće privilegije u gradu, na ulici ili kod pripadnica ljepšeg spola.

– Skakači su generalno nekad bili više cijenjeni u gradu. Mi smo u onom zlatnom vremenu uz igrače Veleža bili miljenici ili ponos ovog grada, objašnjava Kalajdžić na početku razgovora za Fokus.ba, uz prisjećanje na svoje najdraže skokove.

– Izdvojit ću dva leta. U njima je mnogo simbolike. Bio je to skok one večeri kad je obnovljeni most u julu 2004. Simbolizirao je novi početak ili novo rađanje, a meni je pripala čast da budem među prvima koji su skočili s novog luka. Izdvojit ću i počasni skok za nekadašnjeg povjerenika EU-a za naš grad Hansa Kosnika. U zraku sam uzviknuo “Za cjelovit Mostar!“, prisjeća se Kalajdžić.

Ljetos je bio član žirija mostarskih skokova. Ne zna hoće li mu ista čast pripasti narednog ljeta.

– Ljudi u gradu koji vole skokove i sami skakači već pitaju hoću li i dalje biti član. Drago mi je kad kažu da sam realan. U karijeri sam skakao i na glavu i na noge i sve dobro znam. Nema danas skakača koji me može “isfolirati“. Dobio sam dobre savjete i od članova žirija Clif diving skokova. I to je bilo značajno iskustvo. Ono me je naučilo i da kad pogledam izlazak skakača na most znam otprilike kako će skočiti, odnosno da primjetim osjeća li veliku tremu ili strah, kaže nam.

Priznaje i da je u Mostaru među svojim ljudima najteže biti član žirija. Posebno kad mora dati ocjenu nekom od skakača koje svakodnevno susreće.

– Moraš ovdje doživjeti onu mostarsku “šta će on“. To mi kažu kad neki ljubimac publike ne dobije ocjenu koju navijači priželjkuju. I taj posao nastojim raditi profesionalno i korektno. Poštujem hrabrost, dodaje Kalajdžić.

Žali zbog sve manjeg interesovanja mladih za kupanjem u Neretvi, a posebno za skakanjem. Vremenom je sve manje skakača u gradu na Neretvi.

– Na sve je značajno utjecala i priča o zagađenosti Neretve. Danas mladi maštaju o moru, a mi smo dane provodili na obalama. U ovom vremenu omladina se na Neretvi okupi nekoliko dana pred skokove i sve traje jako kratko. Drugi problem je utjecaj roditelja, što donekle i razumijem. Mladi odustaju i prije nego što zaista spoznaju vještinu skakanja. Ponekad prvi skok bude bolan i onda omladina ohladi. Mi smo bili uporniji. Danas je manje i volje i hrabrosti. Ranije je na skokovima prosječno nastupalo desetak Mostaraca u kategoriji na glavu i oko 40 u skokovima na noge. Danas imamo maksimalno trojicu skakača na glavu i od 10 do 20 skakača na noge, podsjeća Kalajdžić.

Kaže da će se u budućim godinama potruditi da skokovi sa Starog zadrže sjaj. Raduju ga i bolji dani u Veležu. Ponosan je na sedam pobjeda, na osvajanje drugog mjesta u pet navrata i isto toliko trećih nagrada. Posebno je ponosan što je prije dvije decenije Bosnu i Hercegovinu predstavio u Svjetskom kupu, a osim u Italiji i Sloveniji, skakao je i u Đakovici, Sanskom Mostu, Užicama, Zvorniku, Konjicu i brojnim drugim mjestima na kojima se skakalo i skače s velikih visina.