potpredsjednik SDP-a
Bećirović: Sjetimo se danas 102 ubijene prijedorske djece
“Ovi nevini ljudski životi su ubijeni jer su njihovi dželati vjerovali da čistota znači ubijanje i uništenje onog drugog i drugačijeg zbog njegovog”
Potpredsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Denis Bećirović kazao je da je Dan bijelih traka jedan od onih dana kada svi trebaju zastati i zaboraviti dnevne borbe i nesuglasice, kako bi poštovanje, šutnju i sjećanje posvetili nevinim prijedorskim žrtvama.
– Sjetimo se danas 102 ubijene prijedorske djece, čiji životi su ugašeni na najsuroviji mogući način. Ovi nevini ljudski životi su ubijeni jer su njihovi dželati vjerovali da čistota znači ubijanje i uništenje onog drugog i drugačijeg zbog njegovog imena – kazao je.
Pozvao je sve da danas na rame stave bijelu traku i prisjete se imena i života onih čiju uspomenu su htjeli zatrti i izbrisati. Kaže da se u tišini i uz duboki naklon treba sjetiti žrtava, ali glasno, jasno i odlučno tražiti pravdu za njih, njihove porodice i sve prijedorske žrtve.
– Na zlo se odgovoriti može pravdom, govorenjem istine, prisjećanjem i poštivanjem žrtava, ali i osudom zločinaca. Nažalost, u Bosni i Hercegovini i danas žive ideologije zla, mržnje i podjela. Agresija na BiH je poduhvat koji traje u različitim oblicima, a ne tek historijska činjenica – istaknuo je.
Smatra da je dug prijedorskim i svim bosanskohercegovačkim žrtvama da se tim politikama i ideologijama još odlučnije suprotstave.
– Našim Prijedorčanima, prije svega rodbini žrtava, ovim putem izražavam najdublje saučešće i poštovanje, a žrtvama želim lahku zemlju bosansku i vječni rahmet. Nadam se i vjerujem da će njihova žrtva ostati trajni podsjetnik da je šutnja na zlo saučesništvo u njegovom činjenju – naglasio je Bećirović.
Podvukao je da bijele trake danas trebaju biti oznaka svakog čovjeka koji želi da živi Bosnu i Hercegovinu oslobođenu od zla šovinizma, fašizma i mržnje, zemlju u kojoj se poklanjamo žrtvama i širimo istinu o njihovom stradanju, a zločince osuđujemo i njihova djela tretiramo prema onome što i jesu – civilizacijska sramota od koje iskupljenja nema, smatra Bećirović.