Banke u BiH prodaju kredite građana utjerivačima dugova!?

Univerzitetski profesor iz Čačka Saša Obradović ovih dana je, zbog telefonskog uznemiravanja, prijavio policiji banku iz koje su ga svakodnevno zvali, jer je 40 dana kasnio sa otplatom rate za stambeni kredit.

Kako je prenijela beogradska štampa, Obradović je dva puta banci poslao pismeno obavještenje u kojem traži da telefonsko uznemiravanje prestane, pozivajući se na srpske zakone, ali su se iz banke oglušili o njegove zahtjeve. Problem je bio u tome, a što ovaj Beograđanin nije znao, što je banka unajmila NN lica, svojevrsne utjerivače dugova, iako u ugovoru o kreditu koji je potpisao sa bankom stoji da ista „neće protivzakonito preuzeti ulogu ‘utjerivača duga’, primjenjujući nasrtljivu i agresivnu poslovnu politiku telefonskog uznemiravanja, prijetnji i pokušaja utjerivanja duga, u cilju naplate mjesečnog anuiteta, već će putem pisane korespondencije primijeniti instrumente naplate svojih potraživanja“.

Uznemiravanje koje je doživio ovaj Beograđanin doživljava i sve veći broj građana u BiH. Naime, osiromašeni građani sve teže podmiruju kreditne obaveze, a banke nakon kašnjenja uplata rate od samo jednog dana uporno zovu klijente u bilo koje doba dana i večeri, šalju SMS poruke i pismene opomene tražeći novac, piše portal Buka.

Kako je rekao Joco Cvjetić, predsjednik Udruženja žiranata BiH, stiče se dojam da je redovna aktivnost banaka postala i telefonsko uznemiravanje klijenata.

“Često nam se imaoci kredita, ali i žiranti žale da ih iz banaka zovu gotovo svakodnevno, čak i u večernjim satima ukoliko se makar i dan kasni sa otplatom rate kredita. Ova agresivna poslovna praksa, odnosno uznemiravanje, kažnjivo je po zakonu, te je važno da građani to znaju. Savjetujemo ih da od osoba koje ih zovu traže ime i prezime i objasne da će obavijestiti policiju ukoliko se telefonsko ili bilo kakvo drugo uznemiravanje nastavi”, kaže za Buku Cvjetić.

Komentarišući slučaj Beograđanina čiji je kredit bio prodat svojevrsnim utjerivačima dugova, Cvjetić je rekao da u BiH nije dozvoljeno otkupljivanje kredita građana od strane specijalizovanih agencija za naplatu, ali da se to u praksi dešava.

“Građani nam se također obraćaju za pomoć jer ih zovu iz njima nepoznatih agencija i traže novac jer su, kako tvrde, otkupili njihova potraživanja. Ni u jednom ugovoru, koji sam imao priliku vidjeti, ta mogućnost trgovine kreditima građana nije navedena, to se po zakonu ne smije, ali se u praksi dešava. Koliko sam upoznat, banke obično prodaju dugovanja građana koja nisu izmirena, a za koja već postoje i odgovarajuće sudske odluke. Za građane je jedino rješenje da ovakve slučajeve prijave policiji”, priča nam Cvjetić.

Na nivou države, ali ni na nivou entiteta, ne postoji statistika o broju slučajeva korisnika bankarskih usluga koji su zbog kašnjenja u izmirivanju obaveza bili „uznemiravani“ od strane banaka. Kako nam je rekao Mijo Mišić, sekretar Udruženja banaka BiH, iako ne postoji statistika, ovakvih slučajeva u praksi zaigurno ima i treba ih zakonom sankcionisati. Što se tiče prodaje nenaplativih kredita, kaže da banke koje od klijenta ne mogu naplatiti potraživanja na ime mjesečnih rata za kredite, često svoj dug prodaju agencijama specijalizovanim za njihov otkup i naplatu. U tom slučaju, neredovne platiše ne zovu bankari već operateri tih firmi. Za sada se, kaže Mišić, u BiH prodaju samo nenaplativa potraživanja pravnih lica, ali ne i građana, iako je to praksa u gotovo svim evropskim zemljama.

U Hrvatskoj je primjera radi već nekoliko godina dozvoljena i kupovina kredita koje duguju fizička lica. Za prethodne četiri godine prodano je milijardu i 300 miliona eura građanskih kredita. Najveći dio se odnosio na hipotekarne kredite, tako da su mnogi Hrvati završili na ulici.

Velika je vjerovatnoća da će i u BiH uskoro biti zakonom dozvoljena prodaja kredita građana, obzirom da je jedan od uslova MMF-a, koji je nedavno potpisala Srbija, a na koji će vjerojatno ubrzo morati pristati i naša zemlja, da se zakonski dozvoli prodaja nenaplativih kredita firmi i građana agencijama specijalizovanim za njihov otkup i naplatu.

Da li je moguć zakonit tretman građana u odnosu na “utjerivače dugova”?

U Udruženjima za zaštitu potrošača koje smo kontaktirali kažu da se često iz kontakata sa građanima može čuti da banke u BiH koriste praksu učestalog zvanja telefonom i slanja pismenih obavještenja ako su zakasnili sa uplatom rate, ali da se do sada nijedan građanin nije zvanično žalio na bankarski mobbing ili uznemiravanje od strane specijalizovanih agencija za naplatu potraživanja.

Razlog za neprijavljivanje vjerovatno leži u činjenici što građani slabo poznaju svoja potrošačka prava, pa smatraju da činovnici koji zovu iz banaka samo rade svoj posao i to na zakonit način.

„Svaka neželjena radnja ili pritisak na potrošača i njegovu odluku smatra se agresivnom poslovnom praksom i kažnjiva je po zakonu. Žalbe na banke nismo imali, što naravno nikako ne znači da ovakvih „uznemiravanja“ nema “, kažu u Udruženju za zaštitu potrošača “DON” Prijedor.

U Udruženju građana “Pokret potrošača Republike Srpske” takođe nemaju evidentirane slučajeve pritužbe građana na ovaj vid uznemiravanja, a ukoliko ih i dobiju, građanima savjetuju da primjedbe i žalbe šalju na adresu ombudsmana pri entitetskim Agencijama za bankarstvo.

Što se tiče trgovine kreditima građana, smatraju da to nije dobro rješenje.

“Bankarsko tržište u BiH još uvek nije na tom nivou uređenosti da bi mogao garantovati zakonit tretman građana u odnosu na “utjerivače dugova”. Mišljenja sam da bi ovakva zakonska regulativa samo još više povećala socijalne probleme ionako osiromašenog građanstva u našoj zemlji”, rekao je za Buku sekretar ovog udruženja Dragovan Petrović.

Na kraju možemo zaključiti da problemi u bankarskom sektoru nisu od jučer. Loši krediti i praksa banke da dužnicima daju kredit na kredit, kako bi vratili postojeći, čime ih još više guraju u finansijsku bezizlaznost, traju već godinama.

I bez zakonske regulative, banke u BiH nenaplativa potraživanja od građana prodaju agencijama specijalizovanim za njihov otkup i naplatui i to bez ikakvih sankcija. Donošenje zakona vjerovatno bi samo pružilo legitimitet za ove aktivnosti, a građani bi kao i sada bili prepušteni sami sebi.