“Balkan Booster” i u svom drugom izdanju ispunio je zadaću i očekivanja

U Hotelu Hollyday prezentirani su rezultati četvoromjesečnog projeta pod nazivom “Balkan Booster”, projekta koji je povezivao 14 mladih ljudi iz osam zemalja iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Kosove, Crne Gore, Makedonije, Grčke i Albanije. Projekat je to koji je realizovan drugu godinu zaredom. Drugo izdanje “Balkan Boostera” uslijedilo je nakon odličnih rezultata prvog izdanja.

Na prezentaciji su govorila dva učesnika projekta, inače sudionika oba “Balkan Boostera” Azem Kurtić i Lea Kotlica, te predstavnica partnerske organizacije Ryco, Berina Bukva.

“Cilj je bio da se mladi ljudi povežu. Da rade na teme identitet, suočavanje s prošlošću, pitanja koja tište mlade ljude… Da napravimo neki dijalog za mlade ljude na društvenim mrežama. Učesnici projekta su provodili po jednu sedmicu u jednoj državi, drugu sedmicu u drugoj. Radili su u parovima i producirali su različite video sadržaje, za društvene mreže Deutsche Wellea”, kaže Aida Sofić – Salihbegović, član tima bosanskohercegovačke redakcije Deutsche Wellea u Bonu.

Aida Sofić – Salihbegović, član tima bosanskohercegovačke redakcije Deutsche Wellea u Bonu (FOTO E. B. / Fokus.ba)

Za četiri mjeseca objavljene su 252 video priče, koje su skupile preko dva miliona pregleda, a doseg je bio oko 6 miliona ljudi na Facebooku.

Lea Kotlica je iz Novog Sada. Ona je zajedno s Ljupkom iz Banje Luke, novinarom, posjetila Zrenjanin u Srbiji i Višegrad u Bosni. Lea je tada prvi put u životu posjetila Republiku Srpsku.

– Moram da priznam da se nisam baš ugodno osjećala. Ako bih birala koji mi je jedan od najtežih terena u životu, definitivno je to Višegrad. Znala sam i gdje idem i koje su teme kojima ćemo se baviti, to je suočavanje s prošlošću i ratovi poslije raspada Jugoslavije. Nisam baš očekivala da ću u potpunosti razbiti taj svoj neki mjehur u kojem sam do sada živjela. Shvatiti zapravo da postoji dosta, dosta ljudi koji i dalje nisu spremni i voljni da se suoče sa stvarima koje su se desile u nekoj skorijoj prošlosti. Bilo nam je zaista dosta teško, jer nije bilo puno ljudi koji su htjeli da pričaju upravo na tu temu.

Azem i Lea učestvovali su i u prvom i u drugom izdanju Balkan Boostera (FOTO E. B. / Fokus.ba)

Lea kaže, iako joj je bilo teško, da joj je “jako drago što je otišla tamo i što je to vidjela…

– Jer, bitno je da se zna kako jeste, a ne kako mi mislimo da jeste. Ono što sam saznala od mladih ljudi kada smo radili taj vox-populi jeste da sve te stvari koje bi trebalo da se uče iz udžbenika, naučnih literatura, a pričamo o tim posljednjim ratovima, ratnim zločinima, zapravo se uče od usta do usta ili kako kažu od roditelja i prijatelja. Dobila sam vrlo jasnu sliku koliko mladi znaju, a jako malo znaju. Mnogo njih je reklo upravo to, jako malo znaju. Tako da, eto to su neke impresije, ne možda pozitivne, ali vrlo važne.

Lea i Ljupko su u Višegradu na ulici pitali mlade ljude šta uče o ratu. Pogledajte kakve su odgovore dobili.

Azem je novinar porijeklom iz Srebrenika, radi u Sarajevu već četiri godine.

Azem je ove godine radio u tandemu s djevojkom iz Splita. Prvo su boravili sedam dana u Splitu, a potom sedmicu dana u Čapljini. Obišli su i Mostar, te Prebilovce. Na pitanje kakve impresije nosi iz Splita, i jesu li Bosanci za Splićane sinonim nekoga ko s peškirom zauzima mjesta na plaži, kaže:

– Niko mi nije spomenuo zauzimanje mjesta na plaži s peškirima. A jedno od pitanja koje smo Valentina i ja postavljali ljudima, jeste i; šta misle o Bosancima i šta im je prva asocijacija na Bosnu. Odmah su uslijedile one klasične predrasude, tipa; Bosanci su malo glupi, kao iz vica. To je je zapravo samo potvrda koliko malo znamo jedni o drugima. Ipak, generalno, iskustvo u Splitu, pa Split je svijet za sebe. Najviše su me dojmili mladi ljudi, koji su drugačiji. Spremni da se usprotive sistemu, spremni da se bore s onim stanjem u kojem je njihov grad danas. To je pošast turista, nemogućnost zaposlenja, ako rade u sezoni, nerijetko rade nacrno, poskupljenja, pa na sve to ekonomija u državi koja nije baš najbolja. No, uprkos svemu, ostaju u Splitu.

Sedam dana Azem i Valnetina su proveli i u Čapljini.

– Čapljina? Prvo sjećanje na Čapljinu sada su mi prazne ulice. Nema ljudi. Dvije trafike samo u gradu imaju, na trugu od 11 objekata koji posluju, četiri su otvorena još uvijek, a to je centar grada. Samo jednog psa sam na ulici vidio. Psi na ulici znače da ima života, da ima hrane, da imaju šta jesti. U Čapljini sam zapravo dobio najveći šamar realnosti. Gdje su mladi ljudi? Znao dosta mladih ljude iz Čapljine, bili su aktivisti, kada sam im se sada javio, niko od njih nije bio čak ni u državi, a kamo li u Čapljini, ispričao je Azem.

– Sve što sam čula od Azema i Lee je ustvari nešto što su ljudi prepoznali kao uzroke na Zapadnom Balkanu, barem kada govorimo o korisnicima naših sredstava. Na projektnim aplikacijama koje smo mi zaprimili u broju od 421, ljudi su upravo navodili ove priče o kojima njih dvoje pričaju, kaže Berina Bukva, koordintorica kancelarije “Ryco” u BiH.

U ovoj organizaciji podupiru omladinske razmjene, koje smatraju vrlo važnim…

– Ovakve i slične omladinske razmjene, a mislim da su Azem i Lea to jako dobro sumirali, važne su zato što vrlo često ne poznajemo čak ni one koje bi trebali poznavati u svojoj okolini, a tek onda u regiji i susjednim okruženjima. Susretom dvije osobe koje dolaze iz dva različita backgrounda, vrlo često bivaju u situaciji da pitaju; e, a ono što sam čuo ili čula, je li istina ili nije? Vrlo često ili ne učimo ili učimo pogrešno. I time ustvari produbljujemo stereotipe i predrasude koje su nekako postale i standard na Zapadnom Balkanu, kaže Berina Bukva.

“Ryco” kroz svoje fondove i kroz svoje projekte koje podržava u regiji ustvari želi omogućiti mladima da putuju regijom, da se ne drže samo knjiga ili nužno onoga što vide u medijima.

– Povećanjem mobilnosti ljudi na Zapadnom Balkanu znači da će neko ipak otići van svojih granica. I na taj način spoznati zapravo kakva je situacija negdje tamo. Možda će se usuditi pričati o nečemu što nije uvijek njihova comfort zona. Pitaće i propitivaće o svemu, pa i istorijske narative koje mi većinom svojatamo kao jedine istine, jer su naši. Mislim da je vrlo važno da se pitamo da li su istorijski narativi koje smo mi naslijedili, dakle mladi ljudi, zapravo ispravni.

“Ryco” će nastaviti podržavati i sarađivati na ovakvim i sličnim temama.

– Pozivamo mlade ljudi da dođu, da oni putuju Balkanom. Da i oni ispričaju ovo što i Balkan Booster radi. Ovakvim projektima se brišu granice. Zato što se narativ o tome šta znači biti Balkanac nužno ne mora smjestiti u negativan kontekst. I zato što mi smatramo da će to sigurno doprinijeti procesu pomirenja. I, ako ne rušenju, sigurno propitivanju stereotipa i tih negativnih narativa koji, svjedoci smo, i dalje žive, kazala je Bukva.