Bajtal za Fokus.ba: Dodik od argumenata svako malo bježi u “bratsku Rusiju”

Ugledni politički analitičar Esad Bajtal u razgovoru za Fokus.ba oštro je kritikovao nedavno hvalisanje predsjednika RS-a Milorada Dodika nakon susreta sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom. Podsjećamo, Dodik je izjavio da je “zadovoljan što mala RS zadržava pažnju velike Rusije”, a pohvalio se i susretom sa Putinom.

Bajtal ističe da Dodik uopšte ne navodi praktične razloge ekonomske ili političke vrste, na kojima se ta “pažnja“ temelji, što dovoljno govori samo za sebe.

“To da se utopljenik hvata za slamku, ovdje je sasvim očito, a u politici – ništa novo. Da je imao bilo čime konkretnim da se pohvali, učinio bi to na velika zvona. Ovako, ostala je samo puka parola bez unutrašnjeg sadržaja, namijenjena, svojom površnom zavodljivošću, umirenju navijačkog dijela entitetske javnosti”, rekao je Bajtal za Fokus.ba.

On je dodao da se Dodik praktično samo nameće Rusiji već duže vrijeme i da za to ima i razlog.

“Pritisnut brojnim i usto argumentovanim optužbama opozicije i građana manjeg entiteta, pred kojima nema smislenog odgovora, dakle, nespreman da položi račun, on, tim nezvanim odlascima, uporno pokušava entitetskoj javnosti sugerirati svoj značaj i značenje koji, tobože, ima u ‘bratskoj Rusiji’. Međutim, logička istina je sasvim drugačija, čak obrnuta: važan i velik je onaj pred koga se odolazi (Putin), a ne onaj ko nepozvan dolazi (Dodik), e da bi se, kao Mali, skrušeno-podanički poklonio Velikome, u svrhu vlastitog samospašavanja iz očiglednog političkog kala u kome se nalazi”, naveo je Bajtal.

RS je u brojnim problemima, podsjeća Bajtal, ističući veliku zaduženost manjeg bh. entiteta, nezaposlenost, privredni i bankarski kolaps, mito, korupciju, proteste i nezadovoljstvo građana.

“Postoje i vanjski razlozi tih samozvanih posjeta: američka crna lista, te potpuna politička izolacija Dodika od svih, uključujući čak i one koji su ga svojevremeno doslovno doveli na vlast. Dakle, radi se o grčevitim nastojanjima produženja vlastitog trajanja, politički devalviranog pojedinca, potpuno svjesnog činjenice da, izuzev čisto formalno, praktično ne postoji ni na unutrašnjoj, ni na regionalnoj javnoj sceni. S druge, ruske strane, primanje nekog praktično krajnje nevažnog, spada naprosto u kategoriju elementarne bontonske pristojnosti domaćina. I ništa više”, naglasio je Bajtal.

Esad Bajtal

Analizirajući odnos Rusije prema BiH Bajtal napominje da nije nemoguće pretpostaviti da u strateškim, geopolitičkim igrama i trgovinom sa Zapadom, “Rusija konačno shvaća da, izuzev vremenskog prolongiranja nekih neizbježnosti (članstvo u EU i NATO), za čije svrhe instrumentalizira Dodika, ne može ozbiljno računati na BiH, uprkos vlastim balkanskim ambicijama i aspiracijama te vrste”.

“Pažljiviji posmatrači i analitačari, procjenu da Rsuija podstrekuje podjele na Balkanu, izvode logički – praćenjem vidljivih zbivanja i simptomatski destabilizirajućih tendencija u Crnoj Gori i Makedoniji, kojima svjedočimo posljednjih godina. A kao inicijalna kapsula aktiviranja tajnih ruskih napora na Balkanu, redovno se detektuje čas približavanja ulaska nekih balkanskih zemalja u NATO”, naveo je Bajtal.

On dodaje da se sve praktično odvija pomoću sredstava i metoda takozvane “meke moći”, kao dio strategije Ruske Federacije na Balkanu, sa ciljem da se Makedonija izoluje od uticaja sa Zapada.

“Dakle, koliki je tačno uticaj Rusije na Balkanu danas, to nije moguće znati samo praćenjem dostupnih medijskih izvora. To je ozbiljna, kontinuirana spoznajna zadaća kojom treba da se bave posebne, sigurnosne službe svake pojedine zemlje. Ali da taj uticaj postoji, ponekad čak i u svojoj grčevitoj, trusnoj formi, to također nije ni novo ni nevidljivo. Za onoga ko hoće i zna da gleda, i – vidi. Uostalom, ruski veto ( 08. jula 2015. godine), na britansku rezoluciju o genocidu u Srebrenici, razgolitio je svo diplomatsko-političko licmjerje Rusije prema Bosni i Hercegovini. Tim prije što je, tim vetom, da apsurd bude kompletan, Rusija direktno negirala presudu suda čiji je osnivač, pored ostalih, bila i sama. U tom smislu, sve one političke i probosanske građanske snage koje BiH žele jednog dana vidjeti u EU i NATO, moraju računati sa ideološki projektovanom ruskom nedosljednošću, s obzirom na javne, formalne, slatkorječivo intonirane izjave njenih zvaničnika. Na tu slatkorječivu nedorečenost, da se vratimo početaku našeg razgovora, kao na posljednju iluzornu šansu samospašavanja, računaju upravo istrošeni politički desperadosi dodikovskog formata”, zaključio je Bajtal.