Bajtal o predizbornoj kampanji: Nacionalne stranke nisu ponudile ništa novo, opozicione razočaravaju šarenilom

S.DEGIRMENDŽIĆ/Fokus.ba

Profesor doktor Esad Bajtal, sociolog i politički analitičar, u razgovoru za Fokus analizirao je predizbornu kampanju u BiH tokom koje su političke stranke u našoj zemlji posljednjih mjesec dana nastojale ubijediti građane da su baš one i njihovi kandidati najbolji izbor za obnašanje vlasti u naredne četiri godine. Danas je posljednji dan kampanje uoči općih izbora u BiH koji će biti održani u nedjelju, 2. oktobra 2022. godine. Opća ocjena profesora Bajtala je da kada su prvenstveno nacionalne stranke u pitanju, da one građanima nisu ponudile ništa novo u odnosu na ranije predizborne kampanje.

– Nismo ništa novo vidjeli. Barem ne na onom etno bloku. To su ljudi koji već 30 godina vladaju na isti način, istim metodama, istom formulom i istom naracijom. To je sistem koji opstaje na jednoj inerciji, na jednoj navici, a navika je druga priroda, tako nas uči psihologija i to je nešto što se najteže mijenja. U tom smislu sve i da su htjeli, oni nisu mogli izaći iz obrasca te tridesetogodišnje inercije. Međutim, činjenica je da oni ne žele ništa mijenjati, jer im je sasvim dobro, vladaju bez obaveza i bez odgovornosti, a imaju sve moguće privilegije koje su uspjeli legitimirati zakonskim rješenjima, pseudozakonskim rješenjima. Jer, nemoralan zakon nije više zakon. Mi ovdje vidimo vidimo da nemoral hara i da za njega i za njegove posljedice niko nikome nizašta ne odgovara. A, taj neko kome bi se moralo odgovarati jeste pravosuđe s jedne strane, a u krajnjoj instanci jesu građani. Njima se odgovara u vrijeme predizborne kampanje. Građanima se kaže “uradili smo to i to, ovo nismo, a uradit ćemo još to i to”. Toga nismo vidjeli, niko se ne poziva na rezultate, a poziva se na etnost, na strah, na ugroženost, na nekakve interese, vitalne i nevitalne. Dakle, kampanja je ostala u okvirima onih obrazaca koji traju već punih 30 godina, odnosno tri decenije, od devedesetih, pa do danas, nažalost – kaže Bajtal.

NEMORALNO IGRANJE STRAHOM I ZABORAVLJANJE SMISLA ODBRANE

Odgovarajući na pitanje da li su nacionalne stranke uspjele uplašiti građane pričom o ratu, profesor Bajtal kaže da je strah “vrlo opasna prirodna kategorija”.

– A, šta drugo rade, nego to. A, strah je jedna vrlo opasna prirodna kategorija koja provocira nagone, reflekse samoodbrane, čovjek u strahu od rata, u strahu za vlastiti život, ako mu se prijeti kako ga tobože upozoravaju da ga brane, da će ga štititi, čovjek radi refleksno. Stado se zbija, vuk je tamo negdje. To vam je priča o vuku i stadu. Prema tome, ta vučija logika kojom se koriste etnonacionalne stranke još uvijek ima svog efekta. Narod se, mi to vidimo po izjavama, boji rata, strah ga je. Narod ima jedno iskustvo iz devedesetih godina koje se ne može zaboraviti, koje je teško, koje je krvavo, koje je imalo svoje razorne posljedice po gubitke članova porodica, njihovo ranjavanje, onesposobljavanje, sve su to prirodni elementi koji su u pozadini onog straha kojim se tako nemoralno igraju oni koji su vodili te ratove. Pri tome, ne želim zaboraviti da je na ovu našu zemlju izvršena agresija. Ali, je činjenica ko su bili učesnici koji su je kreirali koji su je imali u planu. Međutim i neki od onih oni koji su branili zemlju su na kraju, u postratnom periodu zaboravili smisao vlastite odbrane i počeli na tom krimi planu brisati sve moguće razlike između onih koji su zemlju razarali ratom i sada. Dakle, kad je kriminal došao na red, kad je ta grabežljivost došla na red, kad je svako zaokružio svoju teritoriju onda su razlike počele da se smanjuju do nestajanja. E, sad kad ste izdali narod, naciju, kad ste izdali građane, kad nemate privrednih, ekonomskih, kad nemate nikakvih rezultata i ništa od onoga što ste mu obećavali, a želite pošto poto nezasluženo ostati na tronu, u foteljama, na vlasti, onda se služite tom podvalom koja se zove izazivanje straha – ističe Bajtal.

Profesor Bajtal prokomentirao je i to što su pojedini kandidati SDA svoje političke oponente optužili da trasiraju put do novih masovnih grobnica za Bošnjaka.

– Ako već spominjemo te izjave o grobnicama i Tomašici, logično je postaviti pitanje otkud Tomašica, otkud sve grobnice iz vremena kada nije bilo ovih koji su takvi kakvima ih oni opisuju. To je potpuno paradoksalno, nelogično političko marketiranje koje gubi svaki smisao i koje pokazuje da je u pitanju strah od gubitka vlasti. Neka onda objasne otkud prvi put, jer nije bilo tih koje nazivaju luzerima zakrvavljenih očiju, nije ih bilo tada, otkud te grobnice. A, sad prijete da će biti to zahvaljući njima, a ne gledaju kako je bilo moguće bez njih. Sad je pitanje prosječne građanske svijesti, ljudske svijesti, da se kritički zapita upravo ono, a šta je s već postojećim grobnicama. Sad tvrde da će ih biti ponovo, zašto nije spriječeno da se pojave tada, to bi građanska svijest morala da pita samu sebe i da na osnovu odgovora na to pitanje, odnosno postavljanjem tog pitanja izgradi sebi kriterij glasački izborni kriterij – ocjenjuje Bajtal.

CINIZAM MORA BITI IZNESEN NA SVJETLO DANA

Također, Bajtal se osvrnuo na licemjerstvo stranaka na vlasti u predizbornoj kampanji koje su obećavale bolji život, a koje su imale priliku tokom pandemije da spašavaju živote građana, a ipak prioritet im je bio lični interes i bogaćenje.

– Kako ih nije stid da bilo šta kažu. Sjetimo se respiratora, poljskih bolnica, industrijskog kisika, šta sve nije korišteno kao mogućnost da se pare zgrnu u vlastiti džep dok je planeta bila ugrožena i dok se ovdašnje njihove nacije bile zdravstveno ugrožene. Pa, vita, život, to je bilo ugroženo upravo pandemijom i ništa ti čuvari vitalnog nacionalnog interesa nisu uradili da taj život spašavaju i da tu vitu zaštite. A, pričaju o zaštiti vitalnog nacionalnog interesa. Imali su divnu priliku da potvrde istinitost svoje “šuplje” priče. Da stvarno zaštite život i vitalni životni interes građana. Oni nisu bili u stanju ni vakcine obezbijediti, nego je narod išao u Srbiju. Ja sam tada odmah rekao javno da neću u Srbiju i da ne dozvoljavam sebi moralno da me liječi politika koja me devedesetih nije uspjela ubiti. Preživio sam samo jer ta politika nije stigla da me ubije. A, ova vlast je dovela građane do toga da se vakcinišu u Srbiji. To je paradoks do kojeg su doveli ove ljude kojima se sad udvaraju i hoće ponovo vlast i optužuju nekog drugog da je luzer zakrvavljenih očiju. Dakle, slali ste narod onoj politici da je vakciniše i spašava, koja ga je jučer ganjala i nije stigla da ga ubije ii onda ste ih njima slali da ih spašavaju. Dozvoljeno je Vučiću, jednom nemoralnom tipu, kreaturi, politikantu da sebi skuplja poene po BiH, po Sarajevskom aerodromu i prima tobože naše građane da ih vakciniše vakcinama kojima ističe rok trajanja i onda dolaze naši građani nezaštićeni jer im ovdašnja vlast nije osigurala vakcine i da bi primili tu vakcinu u Srbiju su kupovali gorivo, plaćali ručak, hotel… Vučić je zarađivao, a sve im je to osigurala ova vlast koja nekog optužuje za zakrvavljene oči i luzerstvo. E, to je cinizam koji također u izbornoj priči mora biti iznesen na svjetlo dana – kaže Bajtal.

Govoreći o tome kako ocjenjuje predizbornu kampanju opozicionih stranaka u BiH, Bajtal kaže da je razočaravajuće što i u bloku tih stranaka “vlada jedno šarenilo”.

– Razumijem da etno, klero i druge stranke su same po sebi brojne i da ih ima više, jer oni zastupaju ovaj ili onaj etnos, treći, četvrti , peti… govorim figurativno. Ali, u onome što bi trebao biti građanski blok ne bi smjelo s obzirom na ideju građanstva, na jedan univerzalni sistem vrijednosti koji bi morao biti u pozadini te vrste organizacije, ne bi smjelo biti tolikog šarenila. Što ne znači uniformnost. Ali, isto tako ne znači ni razuđenost tolike vrste. Mi zapravo imamo činjenice da ove kleroetničke stranke koje same sebe nazivaju samozvanim čuvarima vitalnog nacionalnog interesa i koje zaboga štite nacije i koje su u vlasti već 30 godina potpuno razjedinjene, da njihove politike nemaju ništa zajedničko i da opstaju na sukobu i suprotnosti i dizanju tenzija. Drugi blok bi trebao biti sušta suprotnost tome. Drugi građanski blok bi, dakle, morao, ne trebao, trebao da u moralnom smislu, morao bi da ljudski, civilizacijski pokaže jedinstvo. Da kaže nećemo ovu razjedinjenost, nećemo ovo što oni nude. Evo mi se možemo okupiti oko jedne ideje, odnosno oko par ideja, koje su nam zajedničke, kao jedan sistem vrijednosti kojeg uskraćuju oni protiv kojih se politički borimo. E, to je za mene razočaravajuće, što već sve ove poratne, postizborne cikluse, ne vidim tu vrstu jedinstva. Mada, pošteno govoreći izgleda da i taj blok u posljednje vrijeme, naročito uoči ovih izbora shvata da im je to mana i manjkavost i da su ovaj put učinili nešto na tom planu. Ali još uvijek nedovoljno. I to oni moraju priznati sebi i to oni moraju građanima pokazati. Pokazati sposobnost da se okupe oko par zajedničkih ideja, ciljeva i vrijednosti. To se još uvijek ne pokazuje radikalno, ali se izgleda neke stvari malo popravljaju – smatra Bajtal.

NEMA OPRAVDANJA ZA NEREALIZOVANA OBEĆANJA

Komentirao je i medijske debate kandidata, naročito one iz FBiH za Predsjedništvo BiH, kada se na većinu njih kandidat Bakir Izetbegović (SDA) nije odazvao, Denis Bećirović (SDPBiH) se odazvao na svaku, ali je jednu zbog nedolaska Izetbegovića napustio, dok se Mirsad Hadžikadić (PZP) odazvao na sve debate.

– Vidjeli smo da se neki ljudi naprosto ne odazivaju, a to je po elementarnom, političkom bontonu, ne samo pravo hoću-neću, nego prije svega obaveza. Onaj ko građanima, uskrati tu vrstu informacije time što neće da učestvuje u polemici, razgovoru, dijalogu, on očigledno nešto skriva ili nema šta da ponudi. I u tom smislu, nekorektno je od svih onih, krajnje je nekorektno, ljudski, civilizacijski, građanski, kako god to gledali, krajnje je nekorektno bilo odustati od pojavljivanja, odustati od mogućnosti da u dijalogu s oponentima branite stavove i ideje, ako ih ima. A, ova kampanja, vidjeli smo, imala je kandidate koji su odbijali da se pojave. I ne prvi put. To su vam isti ljudi koji su i nekih prošlih kampanja koristili isti obrazac. Mišljenja trebaju da se suočavaju i da se “sudaraju”, samo pri tome i vokabular i način tog suočavanja i sudaranja i te oprečnosti moraju imati svoj civilizacijski, etički, običajni okvir koji ne vrijeđa nikoga. Građani će na osnovu onoga što su čuli u tom dijalogu, u tom sučeljavanju, odlučiti za jednog, drugog ili trećeg. I u tom smislu ne bi trebalo, a moralno ne bi smjelo da se otkazuje. Pojavi se, reci šta ima da kažeš. Građani te čekaju. Uostalom same burne reakcije koje su se pojavile o temi otkazivanja i odustajanja govore da su izdana očekivanja onih koji su čekali pred ekranima. A, njima se moralo odgovoriti – ističe Bajtal.

S obzirom na to da se u prilično sumornoj predizbornoj kampanji i kod većine stranaka bez konkretnih programa, ali s velikim brojem nerealnih obećanja, nisu nazirale promjene koje građani očekuju s novim izborima i novom vlasti, Bajtal kaže da ipak ne gubi nadu da do promjena može doći.

– Ja se nadam, jer postoje neki ljudi koji su rekli nešto drugo, koji su obećali nešto drugo. Pa, mi vidimo neke napore u Kantonu Sarajevo, ljudi su neke stvari promijenili i još puno toga imaju na umu i čujemo pominjanje programa i 300 tačaka oko kojih su neke snage ujedinjene. Dakle, mi građani očekujemo da se sve to dovede do kraja. Mi se nadamo i mi to hoćemo. A, oni koji su to obećali svoj račun će položiti jedan kroz jedan, tek kad to realizuju i ostvare što su obećali. Kad kažem sve onda to nije matematičko sve, ali jeste većinsko sve. Ako ste nešto obećali, onda ste morali biti realni, ako ste bili realni, morate barem svojih 70 do 80 psoto obećanja biti u mogućnosti da realizujete. Nema opravdanja za nerealizovana obećanja. Onda niste bili realni, dakle igrali ste se političkim vokabularom, obećavali ste više nego što ste znali da ste mogli. Dakle, svi oni koji su obećavali građanima ako dođu na vlast onda će biti u prilici da pokažu da li su lagali, da li su radili samo za to da bi uzeli glas ili su sasvim racionalno procijenili šta mogu i nudili sebe u skladu s tim mogućnostima. Ja kao čovjek se nadam, ja to hoću, ja to želim i to prosječan građanin čini, da oni koji obećavaju promjene i koji su taksativno rekli šta će sve to mijenjati, da su govorili u skladu s realnom procjenom vlastitih mogućnosti i želja i htijenja, dakle da su moralno procijenili svoja htijenja, ideje i mogućnosti i da će postupati na taj način od onog trenutka kad im građani daju povjerenje, a to je preuzimanje vlasti ili funkcija onog nivoa za koji su se već kandidovali – zaključuje profesor Esad Bajtal za Fokus.