Asim Škamo na Markalama preživio masakr: Sestra mi je poginula pred očima
Asim Škamo (84) jedan je od 144 ranjena građanina Sarajeva koji su se na današnji dan prije 23 godine našli na pijaci Markale. Tada je izgubio sestru Zahidu, a on je teško ranjen. Sjećanje na 5. februar 1994. godine, kako je kazao, nikada neće izblijediti. Uvijek će biti dan koji je promijenio njegov ali i život mnogih drugih porodica.
Granata koja je ispaljena sa položaja Vojske RS-a u okolini grada, 5. februara 1994. godine, eksplodirala je na centralnoj gradskoj pijaci Markale na kojoj se u tom momentu nalazio veliki broj ljudi u potrazi za hranom i drugim životnim potrepštinama. Poginulo je 68 Sarajlija, dok je 144 teže ili lakše ranjeno.
Krv je bila na sve strane
Sa štapom u rukama Škamo ponovo šeta Markalama koje nikada neće biti iste. Sada je tu strah i trauma koja se ne zaboravlja. Uči Fatihu za sve poginule na Markalama i pokazuje ime ispisano na ploči: “Zahida Sablja”.
Taj 5. februar 1994. godine za Asima i njegovu sestru Zahidu trebao je biti još jedan dan kada su prodavali robu i pokušavali preživjeti još jedan ratni dan u opkoljenom Sarajevu. Međutim, nije bio.
Škamo je u Sarajevo iz okoline Goražda došao prije rata. Došao je da radi i živi normalan život. Sve je, kako je kazao u razgovoru za Anadolu Agency (AA) bilo dobro dok nije počeo rat, tada su počeli problemi i borba za opstanak. Dok stoji ispred Markala, vidno potresen, prisjetio se današnjeg dana prije 23 godine.
“Ovdje je uvijek bila pijaca. U gornjem ugla na Markalama sestra i ja smo imali sto na kojem smo prodavali neku robu. Sestra i ja smo taj dan došli na svoje mjesto. Pijaca je bila puna ljudi. Tada je pala prva granata. Sestra je u tom trenutku sjedila do mene. Leđima je bila naslonjena na beton. Sve je bilo u krvi. Nije bilo mjesta na Markalama gdje nije bilo mrtvih ili ranjenih”, prisjetio se Škamo trenutaka kada je na Markale ispaljena prva granata.
Veliki broj poginulih za kratko vrijeme
Osjetio je, kako je kazao, bolove u cijelom tijelu. Bio je teško ranjen sa gelerima u cijelom tijelu.
“Za deset minuta ovdje je poginuo veliki broj žena, djece, muškaraca. Među njima je bila i moja sestra Zahida Sablja iza koje je ostalo dvoje djece. Poginuli su mi i amidžići. Odmah su me pokupili i prevezli u bolnicu na Koševo. Izgubio sam svijest, a kada sam došao sebi oko sebe sam vidio krv, tekla je sa svih strana. Bili smo poredani jedan do drugoga”, ispričao je ovaj 84-godišnjak.
Sa Koševa Škamo je prebačen na liječenje u Italiju gdje je ostao više od godinu dana. I sada osjeti strah kada prolazi u blizini najpoznatije i najprometnije sarajevske pijace.
“Ako vjerujete sada mi se tresu noge. Sve mislim da će mi se nešto desiti. Strah me i dan danas doći do Markala. Strah je najgori”, poručio je Škamo.
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u samom centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je minobacački projektil kalibra 120 milimetara ispaljen sa položaja Vojske Republike Srpske na području sela Mrkovići, pao na prepunu gradsku pijacu.
Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada.
Na tom mjestu se obavljala trgovina prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane, uključujući i razmjenu informacija. Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava.
Nakon rata, 5. februar, proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.
Na današnji dan prije 23 godine, na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
