godišnjica zločina
Asim je teško ranjen na tuzlanskoj Kapiji: Monstrum je slobodan, a moje raje više nema
Bio je pripadnik Armije R BiH, a prije agresije na BiH slovio je za jednog od najvatrenijih navijača Slobode. Njegov život se, kaže, podijelio na dva dijela. Prije 25. maja 1995. godine i poslije
Imao je samo 21 godinu kada je u granatiranju Tuzle sa položaja Vojske RS-a na planini Ozren 25. maja 1995. teško ranjen na Kapiji. Povrijeđena mu je desna noga i lijeva butina, a pred njegovim očima poginuli su mu najbolji prijatelji. Asim Hadžiselimović je ostao invalid ali, kako kaže, sa trajnim ožiljkom na srcu jer je te noći ubijena njegova raja.
„Odmah sam evakuisan nakon određenog vremena pošto sam bio teško ranjen. Evakuisan sam tad helikopterom UNHCR-a za Dansku u kojoj sam bio na liječenju dvije i po godine. Nekih 50 operacija sam imao i oni su mi spasili nogu. Sada normalno hodam. Invalid sam, ali normalno hodam. Ne znam šta da vam kažem više“, rekao je za Anadolu Agency (AA) Hadžiselimović.
Bio je pripadnik Armije R BiH, a prije agresije na BiH slovio je za jednog od najvatrenijih navijača Slobode. Njegov život se, kaže, podijelio na dva dijela. Prije 25. maja 1995. godine i poslije.
„Mi svi ranjeni sa Kapije 25. maja, to nam je kao drugi rođendan. Šta da kažem. Dvadeset i šest godina poslije ostalo je ono prije i poslije Kapije“, istakao je Hadžiselimović.
Tog kobnog četvrtka na Kapiju u 20.55 sati po naredbi generala Vojske RS Novaka Đukića ispaljena je granata. U eksploziji čelika ubijena je 71 osoba, a više od stotinu teže ili lakše ranjeno. Svi preživjeli se sjećaju tog bljeska, muka, a onda jauka ranjenih i vapaja roditelja koji su došli da u potocima krvi pronađu svoju djecu.
„Meni je prišao čovjek i stavio me u Škodu favorit, a u toj Škodi favorit sam bio jedini koji je bio živ. Čovjek je tražio svog sina. Mene je poznavao iz grada i zbog toga me je stavio u tu Škodu, iza mene su bili većinom mrtvi koje je on vukao na Gradinu i pokušavao im spasiti život“, pričao je Hadžiselimović.
Pred Sudom BiH je pravomoćno za ovaj zločin osuđen Novak Đukić, ali je iskoristio vakum u donošenju sudskih odluka i pobjegao u Srbiju gdje slobodno živi. Žrtve masakra na Kapiji tokom godine se suočavaju sa javnim ponižavanjima, rekonstrukcijama, izmišljotinama o bombašima samoubicama…
„To je ta fabrika laži. Oni pokušavaju, ja sam bio svjedok, neću da mu izgovorim ime, tom monstrumu u Sarajevu na Sudu BiH. Ne znam šta da kažem, razočaran sam, razočaran sam i u naše tužilaštvo koje je dozvolilo da se on oslobodi, a onda i na sve ostalo“, kazao je Hadžiselimović.
Hadžiselimović živi sa svojim ranama i noćnim morama. Ima 19-godišnjeg sina Evela koji je profesionalni košarkaš u Sloveniji. Nakon 26 godina najteže mu pada to što je nemoćan jer, kako kaže, ubijena je njegova raja, a monstrum se nalazi na slobodi.
