Arhitektica Tanović: Neponovljivost Sarajeva ugrožena je komercijalizacijom prostora

Sarajevo je magičan grad čije pamćenje seže u daleku prošlost. Kontinuitet urbane prisutnosti na ovim prostorima datira još iz daleke prahistorije. U današnjem vremenu na osnovu svih mogućnosti i saznanja koje imamo, ne smijemo odbacivati i zanemarivati naše bogato nasljeđe. Raznolikost i neponovljivost je lice grada Sarajeva. Duh mjesta kojeg čine objekti, okruženje, ljudi, običaji, način života …. je upravo ono što trebamo očuvati. Istovremeno dešava se paradoks gdje komercijalizacija prostora, investicioni urbanizam i intenzivna gradnja u poslijeratnim godinama dovode do preizgrađenosti i smanjenja kvalitete života u gradu – kaže u intervjuu za Fenu Lejla Tanović, magistrica arhitekture.

Zbog komercijalizacije prostora ugroženo je pamćenja gradske prošlosti kroz arhitektonsku komponentu, ali i kvalitet življenja u glavnom gradu BiH.

-Još od vremena osnivanja Sarajeva, jasnom prostornom organizaciojm grada težilo se stvaranju ambijenta ugodnog za život. Takav kvalitet prepoznali su veliki arhitekti, predstavnici moderne, poput, braće Reufa i Muhameda Kadića, Dušana Grabrijana, Juraj Neidhardta … sa izraženim senzibilitetom za očuvanje tradicionalnog ambijenta kroz savremenu interpolaciju. Danas je Sarajevo grad sa najmanje zelenih površina u Evropi. U ovom slučaju moć i djelovanje drugih aktera civilnih i stručnih je u potpunosti zanemarena. Ovakva praksa u velikoj mjeri narušava sliku grada. Sarajevo je kroz historiju bilo poznato kao grad vode i zelenila, grad ”kroz koji teku bezgranične i bezbrojne žive vode, ukrašen sa mnogobrojnim baščama….” kako je zapisao Evlija Čelebija u svom Putopisu i upravo te vrijednosti treba očuvati – naglašava arhitektica Tanović.

Ruše se i nestaju simboli grada, po kojima je npr. Sarajevo pamćeno stoljećima (npr Kasarna Maršalka, zgrada Feroelektra kod Katedrale, propada na Bistriku zgrada nekadašnje željezničke stanice…

-Rušenjem historijskih objekata iščezava memorija mjesta i prekida se historijski kontinuitet lokacije. Zgrada Feroelektra odnosno stambeno poslovna palata u srcu Sarajeva, projektovana je 1913. godine u stilu secesije. Sve ove godine nakon rata bila je simbol stravičnog urbicida koji se desio u Sarajevu. Odnos prema ovakvim objektima trebao bi počivati na poštovanju kontinuiteta grada. Ovdje se postavlja pitanje funkcionalnosti, jer se vremenom javila potreba za sasvim novim funkcijama koje imaju određeni društveni značaj. S obzirom da je ovaj objekat uništen tokom rata u velikom obimu, postojala je mogućnost da se zadrže vanjski elementi objekta, fasada, visina objekta…

Kako kaže arhitekta Lawrence Halprin “Izvjesne zgrade i neka mjesta u gradu koja svjedoče o kulturama raznih perioda treba očuvati jer nas podsjećaju na prošlost ali i upozoravaju na obavezu prema budućnosti… ” .

Zgrada stare Željezničke stanice na Bistriku bila je jedan od simbola Sarajeva. Ovakvi objekti zahtijevaju aktivnu zaštitu i mogućnost prilagodbe unutrašnjosti objekta novim zahtjevima funkcije – naglašava arhitektica Tanovića.

Govoreći o odnosu društva prema prostoru i prošlosti, sagovornica koja je na doktorskom studiju na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, a doktorsku tezu radi iz oblasti graditeljskog nasljeđa (kulturno-historijske rute) , ističe da je kulturno – historijsko nasljeđe temelj svakog društva, dakle to je dio njegovog identiteta.

-Aktiviranjem zajednice u proces zaštite nasljeđa, razvija se društvena svijest o vrijednostima kulturnog nasljeđa. To se može postići kroz konkretne projekte, npr. ostvariti bolju saradnju kulturnih institucija sa osnovnim i srednjim školama, gdje bi mladi bili bolje informisani i aktivno učestvovali u promociji, očuvanju i zaštiti nasljeđa, itd….. – kaže aritektica Tanović koja je autor više izdanja Turističkog vodiča kroz Sarajevo, Turističkog vodiča kroz Bosnu i Hercegovinu i Monografije Bosne i Hercegovine.

Ona se već pet godina aktivno bavi promovisanjem kulturno – historijskog nasljeđa Sarajeva i Bosne i Hercegovine kao turističkog potencijala, sa preko 100 održanih promocija širom EU, po kulturnim centrima, bibliotekama i drugim kulturnim ustanovama.

U nastavku razgovora na pitanje o arhitektonskom i urbanističkom oblikovanju grada u savremenim uslovima kaže kako je danas najveći izazov mnogih zemalja učiniti gradove pametnijim i održivim za život, u socijalnom, ekonomskom i ekološkom smislu.

– Kao pozitivan primjer stvaranja koncepta pametnog grada navela bih grad Beč koji je 2017. godine stekao titulu najpametnijeg grada na svijetu. Beč je zaista spoj kulturno – historijskog šarma i inovativnosti. Nedavno je započet projekat da Sarajevo postane pametan grad što predstavlja jedan novi nastup okrenut budućnosti. Održivi razvoj grada zahtijeva jedan integralan pogled na prostor. Prostor je ključni resurs koji treba transformisati i upotrijebiti za razvoj inovativnih tehničkih rješenja – pojašnjava sagovornica.

Beč je krajem juna usvojio zakon po kojem građevine podignute prije 1945. godine mogu da budu rušene jedino ukoliko njihovo postojanje ugrožava javni interes. Tom regulativom moći će da se zaustave i započeta rušenja kao i tzv. “namjerno uništavanje i propadanje” zgrada kako bi one iz tehničkih razloga bile dovedene do faze rušenja. Regulativa se odnosi na zgrade koje se nalaze i van zaštićene zone grada.

Rezimirajući komponentu kulturno-historijskih vrijednosti, njihovog očuvanja, zaštite, restauracija u funkciji kulture pamćenja i kulturnog turizma ističe kako se kontinuitet u razvoju grada može s postići kulturnim pamćenjem i savremenim razvojem.

-Citirala bih akademika Dževada Karahasana ”Ova mješavina jezika, vjera, kultura, i naroda, upućenih na to da žive zajedno na ovako malome prostoru, proizvela je veoma specifičan oblik kulture, kulturni sistem karakterističan za Bosnu i Hercegovinu i pogotovo za Sarajevo, a reklo bi se izrazito originalan i svojstven upravo njima”. Možemo reći da je Bosna i Hercegovina jedinstvena u svojoj različitosti. Važno je očuvati i promovisati njeno nasljeđe iz svih historijskih epoha od najranijeg vremena pa do danas, dakle njenu višeslojnost i raznovrsnost – kaže arhitektica Tanović.

Navodi da antičko naslijeđe Sarajeva i Bosne i Hercegovine predstavlja izuzetan turistički potencijal. Sarajevo je kroz historiju uvijek bila značajna putna stanica koja je još u antičkom periodu bila povezana sa Jadranskom obalom.

-U antičkom periodu za vrijeme vladavine najpoznatijeg rimskog namjesnika Kornelija Dolabele, izgrađeno je za šest godina preko 600 km ceste. Te činjenice ukazuju da kulturno nasljeđe nije nešto što je samo naša prošlost – historija, već je i naša sadašnjost i budućnost.

Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima izvanredan turistički potencijal i može da bude konkurentna turistička destinacija. Širom Bosne i Hercegovine osim prirodnog i graditeljskog nasljeđa potrebno je očuvati i promovisati i njeno nematerijalno nasljeđe: način života, stare zanate, folklor. Nasljeđe koje se nalazi na UNESCO listi i Nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine predstavljaju glavni resurs za razvoj kulturnog turizma.

Budućnost je u povezivanju kulturno-historijskog nasljeđa kroz različite projekte, npr. projekti tematskih kulturnih ruta, koje imaju nacionalan ali i regionalan karakter. Ovakvi projekti zahtijevaju jedan holistički pristup i doprinose održivom razvoju- ocjenjuje sagovornica.

Na kraju razgovora neizbježno je bilo pitanje kako ova mlada 33-godišnja arihtektica zaposlena u firmi ‘’Restauro d.o.o. Sarajevo”, supruga i majka troje djece usklađuje brojne obaveze.

-Mislim da je potrebno naći balans između privatnog i poslovnog života. Uživam u svom poslu, za mene je veliki izazov baviti se zaštitom kulturno – historijskog nasljeđa i sticati iskustvo na značajnim projektima. U životu ne dolazi sve odjednom, kockice se polako sklapaju, mnogo mi znači logistika porodice oko privatnih obaveza. Temu doktorske teze sam uskladila sa poslom kojim se bavim. Kada sam imala samo jedno dijete istraživala sam intenzivnijim tempom a sada malo usporenijim. Tokom radne sedmice uskladim poslovne obaveze tako da uvijek imam slobodan vikend koji maksimalno posvetim djeci. Pored redovnog posla zajedno s mužem (Adis Tanović) bavim se pisanjem turističkih vodiča, fotomonografija i promocijom kulturno-historijskog nasljeđa BiH koje zahtijeva česta putovanja, veliki dio tog posla obavlja Adis a ja mu pomažem sa određenim prijedlozima, idejama, dakle upotpunjujemo se – rezimirala je mr arhitekture Lejla Tanović u intervju za Fenu način na koji uspijeva da uskladi brojne obaveze.