Antonio Beus: Udruženje filmskih radnika u BiH izgubilo dozvolu jer je lagalo

Antonio Beus, predsjednik Udruženja filmske industrije BiH (UFI), oglasio se otvorenim pismom i komentarisao dosadašnje navode oko njegovog imenovanja kao člana u Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije (RAK).

Njegovo pismo prenosimo u cjelosti.

Poštovane kolege, uvaženi potpisnici pisma,

Bez namjere da polemiziram s dijelom filmske zajednice, dužan sam, istine radi, prokomentiratî navode iz predmetnog pisma.

Prije svega, zar Vama, kao intelektualcima, ne zvuči malo glupo tvrdnja da ću s pozîcije člana Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), reketariti kabel operatere da izmiruju svoje obveze spram autora i nositelja autorskog prava. Kažem glupo, jer ta optužba dolazi od strane grupe autora koji su očito dobro potegli svoj utjecaj da ubijede veći broj članova UFR da stanu iza njihovog zahtjeva.

Bez obzira na to što je veći prihod isključivo i primarno u interesu autora î nositelja prava. A sada idemo redom.

Sudske presude:

Ne postoje sudske presude u kojim je naloženo Institutu za Intelektualno vlasništvo da ponovi postupak dodjele dozvole.

Gubitak dozvole:

UFR je izgubio dozvolu, izmedu ostaloga, jer je prilikom aplikacije dostavio lažne podatke o tome šta i koga zastupa. Zamolîte svog direktora stručne službe da Varn pokaže kupus od aplikacije UFR-a za dozvolu. Ako nema, mogu Varn ga predočiti.

U našoj aplikaciji, mislim na UFI, mi smo dokazali da možemo u prvoj godini osigurati oko S milijuna KM prihoda za autore/nositelje autorskog prava, dok je UFR naveo da može naplatiti oko 600 000 KM. Mi smo obećano i ispregovarali za 2017. i 2018. godinu. Ovo sve imate u službenîm glasnicima BiH.

Većina djela i nositelja imovinskih prava kod apliciranja za licencu je okupljena oko UFI-a, dok je fizička većina filmskih radnika u UFR. Sami ste, prilikom svoje aplikacije, osporili Filmskom Centru Sarajevo pravo na naknadu od reemitiranja.

(Ne)potpunost i (ne)uredenost vaše prijave i excel tabela koje ste predali uz aplikaciju za dozvolu te osposobljenost za rad je bila slobodna procjena direktora Instituta, u tom trenutku gospode Lidije Vignjević. tako su svi parametri za dodjelu licence bili na našoj strani licenca je dodijeljena UFR.

To je bilo diskreciono pravo direktorice Instituta i njena odluka da podrži samo autore okupljene oko UFR-a, te da Varn dodjeli licencu.

Nakon zvaničnog zahtjeva za uvid u vašu aplikaciju i dokumentaciju uvidjeli smo da niste regulirali zakonom propisani odnos sa nositeljima prava i autorima. Provjerili smo samo nekoliko navedenih djela iz vaše aplikacije i ustanovili da s istim nikad niste uredili odnose. Dakle, uzeli ste tuda djela i naveli ih u aplikaciji kao da njih zastupate u vašem katalogu nositelja imovinskih prava na AV djelima. Za neurednu dokumentaciju i exel tabele koje ste predali uz aplikaciju za dozvolu Instîtut bi Varn vjerojatno dao vrijeme da svoju prîjavu uredite i pretvorite u pravne i normativne akte ali lažni dokazi su nešto sasvim drugo. To i po zakonu i po logici dokazuje da nikada niste ni trebali dobitî dozvolu.

Nakon što je UFI prezentirao dokaze Institutu isti je pokrenuo zakonom propïsanu proceduru i oduzeo licencu UFR u BiH.

Naplaćeni novac:

Optuzujete UFI da je naplatio 700 000 KM. Tačno, novac smo naplatili od jednog dijela kabel operatera i to od 2016. godine. Temeljem odluke Skupštine UFI-a, taj novac se troši, manjim dijelom za rad, a većim dijelom za sudske troškove u sporovima sa kabel operaterima.

Jedînstvena situacija je da se u tim sudskim sporovima na strani operatera se uvijek pojavljuje UFR, pa se postavlja pitanje:

Za koga u stvari radi UFR?!

Očito za operatere, a ne za nositelje prava i autore. Jer kako predsjednica UO UFR Elm a Tataragić na konferenciji sama kaže, citiram: “autorica nije važno ko noplačuje, uostalom ja sam scenarist i u to se boš ne razumij”em“.
Sljedeći navod UFR-a je da nemamo bazu podataka, pravilnike i ostalo.

UFI ima kompletnu infrastrukturu s kojom se prati reemitiranje AV sadržaja u kablovskim sistemima na teritoriji BiH, a koji su uredeni aktima u skladu sa zakonskom legislativom u BiH kao i svjetskom praksom.

UFI je nakon dobivanja dozvole započeo zakonom propisane procedure i pregovore s kabelskim operaterima vezano za tarifu, visinu i način obračuna. Na žalost kabelski operateri su nas dočekali s ponudom UFR koja je za oko 9 (devet) puta bila manja od onoga što smo mi tražili za autore i nositelje prava na AV djelima (znači autorica s press konferencîje bi i po UFR kriterijima raspodjele umjesto 200 dobila 1 800 KM). I u takvim okolnostima UFI uspijeva da ispregovara tarifu za 2017. i 2018. godinu u iznosima preko 5 mil. KM godišnje. Na žalost, UFR je sve proteklo vrijeme iskoristio da unese haos na ovo tržište svojim stavljanjem na stranu kabelskih operatera tako što se predstavlja da ima licencu izvlačeći iz konteksta i koristeći dijelove sudskih akata koji nisu niti u jednom trenutku oduzele dozvolu UFI, a još manje dodijelile îstu UFR.

To je utuženi novac i koji će nažalost domaći autori i nositelji prava dobiti tek nakon okončanja sudskih sporova koje UFR tako zdušno opstruira.

I za Vašu informaciju, samo je trenutno i to samo manji dio novca koji kabel operateri trebaju platiti autorima i nositeljima prava deponiran kod notara. Ostalo je rezervìrano u poslovnim knjigama kabel operatera i oni ga bez pravosnažnih sudskih presuda neće dati.

UFR je za vrijeme kada je na kratko imao dozvolu zahvaljujući našem prethodnom radu i već ispregovaranoj tarifi od oko 5 mil. KM godišnje, ponovo iz nama nepoznatog razloga, oborio cijenu za više od 50% i naplatîo oko 2.5 mil. KM za godinu dana odnosno 3 mil. KM za cijelo vrijeme trajanja licence oko 14 mjeseci. Kako smo čuli uvažene autore na press konferenciji, neki od njih su dobili 0 KM, drugi 200 KM, pa se postavlja pitanje kako je to UFR i kome podijelio naplaćenih 3 mil. KM?

Na sastanku u Fondaciji za kinematografiju sadaśnja predsjednica UO UFR mi je rekla da tog novca nema.
Potencijalni kriminal za koji ste nas optužili je hipotetski. Vaša naplata i raspodjela je nešto s”to se već dogodilo. Ne tvrdim da je bila kriminalna ali da je netransparentna to je viśe nego očito. Bar nama koji se ovim poslom bavimo profesionalno i odgovorno.

Bilo je tužno gledati bivšu i sadašnju predsjednicu UO UFR kako nisu u stanju odgovoriti niti na jedno pitanje novinara, koje im je postavljeno na toj konferenciji.

Na kraju ovog kratkog dopisa mogu reći: da ste energiju, koju ste utrošili za moju diskreditaciju utrošili za poboljšanje uvjeta za rad u kinematografiji, možda bi i imali dobro uredenu zakonsku regulativu u filmskoj industriji.

Medutim, ono što sam vidio u analizi dosadašnjeg rada Fondacije za kinematografiju uvjerilo me da je jedna manja grupa autora kreator svih ovih aktivnosti i očito je da moj pristup i rad kao predsjednika fondacije nije sukladan dosadašnjoj praksi.

Fondacije nije bankomat odabranih, već je sasvim dobar zakonski okvir za razvoj kînematografije i filmske industrije u BiH, naveo je u pismu Beus.