Amnesty International: BiH – 20 godina poricanja i nepravde

Dvadeset godina nakon potpisivanja mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, rješavanje hiljada slučajeva prisilnih nestanaka i dalje ostaje utopijski cilj dok diskriminacija i sramotan nedostatak političke volje i dalje blokiraju pristup pravdi, istini i naknadama za žrtve, komentira Amnesty International.

Dok je Daytonski mirovni sporazum, koji je potpisan 14. decembra 1995. godine u Parizu, zaista i donio kraj oružanog sukoba u kojem je od 1992. godine ubijeno više od 100.000 ljudi, lideri u Bosni i Hercegovini još uvijek ne pokazuju spremnost da se okrenu pravdi i obezbjeđivanju isplate odštete za žrtve.

– Lideri u BiH moraju odmah deblokirati pristup pravdi, istini i reparacijama za ratne zločine, uključujući i za žrtve seksualnog nasilja. Ovi temeljni koraci će omogućiti zemlji da krene unaprijed i da konačno ostavi turobnu prošlost iza sebe – rekao je zamjenik direktora Amnesty Internationala za Europu i centralnu Aziju Gauri van Gulik.

Politički lideri, u većinskom srpskom entitetu Republika Srpska, su posebno i u više navrata stali na put otkrivanju ratnih zločina i privođenju i procesuiranju počinitelja. Nedavna odluka o suspenziji saradnje s državnim sudom BiH će još više otežati učinkovitu istragu i procesuiranje osoba osumnjičenih za ratne zločine koji se možda skrivaju na teritoriji Republike Srpske.

Državna vlast nije uspjela u potpunosti ispuniti svoje obaveze prema pravdi. Državna strategija o tranzicijskoj pravdi, iako se izrađivala dugo vremena, nikad nije usvojena i potvrđena od političkog vrha. Stalni problemi s nedostatkom finansijskih sredstava i resursa dovode do toga da mnoge žrtve i porodice žrtava žive sa spoznajom da njihovi slučajevi neće biti istraženi za njihovog života.

Amnesty International pozvao je vlasti u Bosni i Hercegovini da se doista posvete rješavanju više od 8.000 neriješenih slučajeva prisilnih nestanaka iz rata, te osiguraju pristup istini i pravdi i obeštećenju za porodice žrtava.

Mnogi preživjeli i porodice žrtava nikada nisu uspjeli da njihovi slučajevi dođu pred sud, dok se drugi bore sa ogromnim brojem zaostalih i neriješenih slučajeva ili su njihovi predmeti pred sudom blokirani zahvaljujući administrativnim preprekama. Vlada nije uspjela provesti Zakon o nestalim osobama, usvojen 2004. godine s ciljem uspostave fonda za podršku porodicama nestalih.

– Ovaj zakon omogućuje ključnu kariku koja nedostaje u pružanju neke satisfakcije i pravde za porodice, koje su najčešće ostajale osiromašene nakon što su u ratu izgubile svog jedinog uzdržavatelja. Više ne smijemo gubiti vrijeme – rekao je Gauri van Gulik.

Otkrivanje sudbine nestalih postalo je još teže otkako je došlo do smanjena sredstava za Institut za nestale osobe, uz daljnje smanjenje kapaciteta za nove ekshumacije i provjeru dokaza i identifikacije posmrtnih ostataka.

Trogodišnji rat držao je snage Republike Bosne i Hercegovine protiv hrvatskih i vojnih snaga bosanskih Srba. Karakteristike tog rata bili su koncentracioni logori, seksualno nasilje i etničko čišćenje. U pokolju u Srebrenici, bosanski Muslimani su bili meta, a više od 8.000 muškaraca i dječaka pogubljeno u najgorem zločinu počinjenom na europskom tlu od 1945. godine.

Preživjele žrtve seksualnog nasilja i dalje se suočavaju s preprekama u pristupu odšteti, posebno u Republici Srpskoj, gdje je njihov status civilnih žrtava rata i dalje upitan, a mnoge žrtve su stigmatizirane i odbačene.

Čak i u slučajevima u kojima su sudovi utvrdili da je ratni zločin počinjen, uključujući i slučajeve seksualnog nasilja, naknada žrtvama biva često izostavljena, dok su one prisiljene otkriti svoj identitet kada podnose zahtjeve pred civilnim sudovima, izlažući se ponovo viktimizaciji i društvenoj stigmi.

– Suprotstavljeni interesi političkih elita u Bosni i Hercegovini opetovano negiraju preživjelima pravo na odštetu i integriranje u društvo bez diskriminacije. Vrijeme je da lideri u Bosni i Hercegovini pokažu stvarnu političku volju da osiguraju pravdu i dostojanstven život preživjelim žrtvama rata – rekao je Gauri van Gulik.