Almir Dervišević: Pravda nije zadovoljena, izgleda nekako nedostižna

Konceptualni umjetnik Almir Dervišević realizirao je u Den Haagu još jednu postavku instalacije, u okviru projekta “Pravda za Bosnu i Hercegovinu – autobusko stajalište”.

Autor kaže da mjesto, ispred zgrade Međunarodnog suda pravde, vrijeme realizacije nisu slučajno odabrani te precizira da je povod 26. februar kad se navršava 11 godina od donošenja presude na Međunarodnom sudu pravde u Den Hagu po pitanju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore, odnosno godina dana od isteka prava na podnošenje žalbe na presudu.

– Ovaj put poruka je usmjerena ka nama u Bosni i Hercegovini, ka onima koji teže pravdi i istini sa željom da se zlo koje se desilo u Bosni i Hercegovini nikad više ne ponovi – naglasio je u razgovoru za Fenu.

Misli da “pravda koju smo sve ove godine očekivali, imajući u vidu vrijeme i prostor življenja, sagledavši presude i odnos prema presudama izgleda nekako nedostižna”.

– Također, stičem utisak da smo od sudova mnogo očekivali. Očekujući i iščekujući nekako smo zapostavili svoje obaveze u kontekstu ostvarenja pravde. Odnos odgovornih osoba države Bosne i Hercegovine na cjelokupan proces prava na žalbu (u periodu od deset godina) oslikava taj naš odnos prema nama samima. Istovremeno dok ove bolne misli i osjećanja prolaze kroz mene, razmišljajući o pravdi i nepravdi pokušavajući dokućiti uzroke, osjećam nadu i ukazuje mi se odgovor – naglašava on.

Smatra da se odgovor “nalazi u nama samima, u našem odnosu prema nama samima”.

– Iz toga odnosa zasnovanog na odlučnosti posvećenosti istini i pravdi, ljubavi prema čovjeku države Bosne i Hercegovine, predanosti razvoju našega cjelokupnog društva preuzimajući odgovornost za buduće generacije moramo stvoriti uslove koji će naše živote i imovinu učiniti bezbjednima, uslove u kojima će svaki čovjek biti zaštičen. Iz toga odnosa ne smijemo dozvoliti da nam se ikada više ponovi zlo koje se čovjeku Bosne i Hercegovine desilo. Mi, svi oni koji državu Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao domovinu, moramo u potpunosti preuzeti odgovornost, te na taj način biti pravedni prema nama samima. Iskorištavajući postojeće kapacitete i stvarajući nove, opredjeljujući se za dobro, a udaljavajući se od zla vjerujem da u tome možemo uspjeti – naglasio je.

Dervišević smatra da se “čovjek države Bosne i Hercegovine mora osloboditi zla koje nam onemogućava da budemo slobodni, koje nas sprječava da budemo posvećeni istini i pravdi a kao takvi na putu pobjede”.

– Drugi za nas to neće učiniti na način koji će zadovoljiti naše potrebe. To je naša obaveza. To je naš dug prema žrtvama agresije na državu Bosnu i Hercegovinu, to je naša dužnost prema budućim generacijama države BiH. Posvetimo se našim vrijednostima. Spoznajmo naše vrijednosti, živimo ih i čuvajmo jer su upravo te vrijednosti bogatstvo našega življenja i umiranja – poručio je.

Almir Dervišević realizirao je i ranije, u okviru projekta “Pravda za BiH, autobusko stajalište Internacionalni sud pravde”, mnoge instalacije poput djela ”Pravda za sve, svi za pravdu” koje čini prijevod te rečenice na desetke jezika svijeta.

Na to su ga, kaže, motivirale žrtve nepravde, ubijeni, ranjeni, mučeni, pokradeni, obespravljeni građani BiH, žrtve i počinioci zločina i agresije kako iz prijeratnog, tako i iz ratnog, odnosno poslijeratnoga perioda.

Autor je i projekta “Pozor Mine”, a postavio ga je na istom mjestu 2016. godina s nadom da će taj sud svojim radom doprinijeti da pravda vlada svijetom i da zamijeni mine i minska polja na zemlji i u njoj. Radio je dugo na tom projektu koji ima za cilj doprinijeti jačanju svijesti društva o opasnosti od “mina i minskih polja“, u smislu da ukaže na problematiku čovjeka kao nosioca niz negativnosti unutar sebe. Autor upravo te negativnosti doživljava kao ”mine”, s obzirom na to da je njihovo negativno djelovanje na društvo ogromno.

Konceptualni umjetnik Almir Dervišević rođen je 1972. u Sarajevu, a trenutno živi i radi u Holandiji. Školovao se pri Visokoj školi primijenjenih umjetnosti u Utrehtu i Likovnoj akademiji u Sarajevu, u klasi profesora Mustafe Skopljaka. U periodu 1994. – 2004. studirao je na odsjecima arhitekture, likovne umjetnosti i nastavničkom odsjeku. Diplomirao je 2000. kao likovni umjetnik smjer kiparstvo, a 2004. na nastavničkom odsjeku i stekao zvanje docent likovne umjetnosti.