Alija preživio strijeljanje: “Kažu, hajmo, ode kolona, a ne znamo put”
U Hemlijašima kod Kalesije danas je klanjana dženaza-namaz i obavljen je ukop osam žrtava iz lomače, koji su strijeljani, a zatim zapaljeni u maju 1992. godine u jednoj štali, javlja Anadolu Agency (AA).
Ukopani su: Pašan (Ibrahim) Vildić, rođen 1966. godine, Ibrahim (Salkan) Vildić, rođen 1935. godine, Mujo (Salkan) Vildić, rođen 1939. godine, Mustafa (Hrusto) Vildić, rođen 1946. godine, Smajil (Alija) Vildić, rođen 1940. godine, Nedžib (Osman) Zulić, rođen 1934.godine, Ibrahim (Emin) Turkić rođen 1930. godine, i Mustafa (Kadro) Kuduzović, rođen 1925. godine.
Na današnji dan 1992. godine grupa Bošnjaka je opkoljena, a zatim zarobljena, opljačkana i pretučena u svom rodnom mjestu, u Hemlijašima. Ljudi su potom odvedeni u jednu štalu, gdje su pokošeni rafalno ispaljenim mecima.
Alija Ibrišević jedan je od dvojice preživjelih, koji se, kako kaže, s tegobom u duši prisjeća monstruoznog zločina.
˝Ubijaj, rafal je stresao. Kako sam ja pao, u znanju ili ne znanju. Ušao je jedan, pa drugi četnik. Kažu – daj, sijeno pali. Posuo po sijenu i zapalili su. Minut-dva, kažu, hajmo, ode kolona, a ne znamo put. Nisu odavde bili. Štala je u šumi i ja sam u šumu, dolje u rijeku i vidim da je planula štala˝, navodi Ibrišević, koji se spasio tako što je uspio pobjeći iz zapaljene štale, a uz njega je bio i Omer Mehmedović, koji je bio teško ranjen i molio je Ibriševića da ga ne ostavlja u štali koja je već bila u plamenu.
Iako teško ranjen, Omer Mehmedović je preživio strijeljanje, a umro je nedavno.
Mihneta Halilović, kćerka ubijenog i spaljenog Ibrahima Turkića, za smrt svog oca saznala je tek krajem 1992. godine. Živjela je u Bijeljini i kaže da su do nje stizale različite neprovjerene informacije o zločinu koji se desio.
˝Brat nam je bio najstariji i bio je učesnik tu i došao je prvi na mjesto zločina da nešto vidi i da prepozna. Međutim, u toj situaciji, njegovo srce nije moglo izdržati i nekoliko dana poslije preživio je infarkt˝, ispričala je Halilović, dodajući da njen brat Ismet Turkić nije dočekao očevu dženazu. Poslije oporavka od srčanog udara, priključio se Armiji RBiH, ali je prije nekoliko godina umro.
Ibran Vildić, koji je danas ukopao oca Ibrahima, brata Pašana, amidžu Muju, daidžu Ibrahima Turkića i četvericu komšija, ogorčen je neradom Tužilaštva BiH da se ovaj slučaj procesuira. Istovremeno, ističe Vildić, zločinci koji su na slobodi, rade i uživaju privilegije u društvu.
˝Što se tiče tužilaštva, ono nije poduzelo ništa o pitanju ovoga. Mada postoje svjedoci, dva čovjeka su ostala živa u štali, Alija Ibrišević je i dan-danas živ, a drugi je umro. Ima tih izjava u tužilaštvu i čak imena počinitelja su navedena, pa vidjet ćemo. Navodno, tužilaštvo je tvrdilo da nema dokaza, evo im dokaza, pokažite im da imate dokaze˝, poručio je Vildić.
Prije dženaze, položeno je cvijeće na mezar kapetana Mehdina Hodžića zvanog Senad, heroja oslobodilačkog rata, koji je poginuo 10. maja 1992. godine.
