Alen Muhić: Nakon mnogo razočaranja, ipak nisam odustao od upoznavanja majke

Alen Muhić, dijete silovane majke, unatoč tome što je zasnovao vlastitu porodicu u septembru prošle godine i na ljeto očekuje prinovu nikada nije odustao od želje da jednoga dana upozna i svoju biološku majku. Supruga Dženana velika mu je podrška u svim odlukama kada su u pitanju njegovi biološki roditelji.

Sastanci su, nakon što su mnogi mediji pisali o tome i snimljen film “Stupica”, bili zakazivani nekoliko puta, ali do susreta nikada nije došlo.

“Nikada ustvari nisam ni odustao od toga da je vidim. U po dana, u pola noći bih otišao da je upoznam, ali takve su okolnosti. Nije do mene. Trebamo da sjednemo kao ljudi, ne kao majka i sin, već kao ljudi da vidimo šta i kako. Nikada ja od nje nisam ništa ni tražio, posebno ne neku finansijsku i sličnu podršku, već samo da sjednemo i popričamo”, ispričao je Alen u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Ratna dešavanja ‘90-tih godina u Bosni i Hercegovini uništila su mnoge porodice i ljudske živote. Ubijani su djeca, očevi, sinovi, kćerke, majke… Silovane su hiljade žena i djevojčica. Kao posljedica tih dešavanja danas su mnoga djeca bez roditelja, mnogi roditelji bez djece, ali i hiljade onih koja su se i rodili nakon što su njihove majke silovane tokom rata u BiH.

Nazivaju ih “nevidljiva djeca ratova”, jer su svuda oko nas, ali mi to ne znamo. Mnogi od njih ne znaju pravu istinu o svom porijeklu, a i oni koji znaju boje se priznanja i prezira koje bi uslijedio nakon tog priznanja. Alen Muhić je rođen ratne 1993. godine u goraždanskoj Ratnoj bolnici. Alenova biološka majka je silovana i prognana iz Foče. Rodila ga je, a da ga nije ni nahranila. Nije mu dala ni ime. Pobjegla je jer je u tom trenutku to dijete za nju predstavljalo plod užasa kojeg je preživjela u Miljevini na području Foče. Alen danas živi u Goraždu i radi kao medicinski tehničar u istoj bolnici u kojoj je i rođen.

Film “Stupica” je Alenova želja sa jednim zadatkom – da pronađe svoje biološke roditelje.

“Poslije premijere filma ‘Stupica nevidljivog djeteta’ u Goraždu rekao sam da sam završio sa potragom za majkom, ali i davanjem intervjua za medije. Nakon toliko vremena čovjek jednostavno izgubi nadu, jer to je bio lov u nepoznatom, u mulju. Nismo znali šta nas očekuje iza ćoška, a kad god nađemo neko rješenje ono se pretvori u hiljadu drugih problema”, ispričao je Alen.

Iza četiri zida, kako je kazao, kada čovjek razmisli o svemu, shvati da je ponovo na početku, na nuli, iako se dosta toga uradilo. Zbog toga je odustao.

“Međutim, manje od 24 sata nakon premijere filma u Goraždu dobio sam poziv od biološkog tetića s kojim je moja majka stupila u kontakt i vidjela da ja nju tražim. Htio sam da je upoznam, a i ona je bila spremna, ali kako je ona psihički nestabilna osoba, jedan dan želi da me vidi, drugi ne želi. Sve to je ubijalo želju u meni”, prisjetio se Alen prvih kontakata sa biološkom majkom.

Razgovarao je sa običnim ljudima koji su poznavali njegovu majku, koji su se družili s njom i čuo je mnogo pozitivnih komentara u vezi s njom, a i mnogo negativnih na sve ono što joj se dogodilo.

“Saznao sam da je ona i prije bila sretna, da je moj biološki otac Radmilo nju i prije volio, da su oni bili u vezi, ali okolnosti su bile drugačije i pokazalo se drugačije na sudu. Sve to nije jednostavno slušati. Ne znam više ni u šta da vjerujem. Jedan dan je spremna da se upozna sa mnom, drugi dan nije, treći dan me mrzi, slijedeći voli… Zvao sam je u Ameriku. Nazovem je, javi se njen suprug i prekine mi vezu. Drugi put zamolim Dženanu da to uradi, ali bez veze se troši vrijeme i živci, tako da smo i na engleskom počeli da pričamo jer možda je njen suprug zaboravio jezik i državu iz koje je došao, tako da smo pokušali i na engleskom. Ali on je odgovarao kako moja majka ne živi tu i prekine mi vezu. Tako da sam shvatio da nije ni do nje, možda to ne može zbog njega, djece, ne znam”, ispričao je Alen.

Poziva je bilo u posljednjih mjesec dana. Od nepoznate ženske osobe obaviješten je da mu je majka na samrtnoj postelji i da želi da ga vidi, ali se kasnije na taj broj niko nije javljao.

Termini susreta su bili zakazivani u avgustu, septembru, iz mjeseca u mjesec dok se Alen nije oženio u septembru prošle godine kada je definitivno stavio tačku na sve.

“Pronašao sam svoju ljepšu polovinu, nekog ko je moja podrška i sve u životu. To je Dženana. Sad nam je, mašala, dijete na putu tako da mi ništa drugo i ne pada na pamet”, kazao je Alen.

Dženana je završila Medicinski fakultet u Foči, po zanimanju je diplomirana medicinska sestra i došla je da volontira u Kantonalnoj bolnici, a prvi radni dan je imala na Odjelu hirurgije gdje Alen inače radi.

“Tada sam bio slobodan, ona je bila slobodna, ali prvih nekoliko mjeseci smo imali čisto prijateljski odnos. Bilo je u toku snimanje filma i pričali smo uglavnom o tome. Bila mi je prijatelj, sestra, podrška i od nje sam dobio savjete koje mi ne bi dao možda neko koga poznajem godinama. Godilo mi je njeno društvo i tako smo sasvim slučajno izašli na kafu, iskazali svoje emocije, složili se, nakon par mjeseci se zaručili, a potomi vjenčali”, prisjetio se Alen.

Dok govori kraj njega sjedi i Dženana, trenutno njegova najveća podrška. Upisala je master i ima još dva ispita da položi.

“Ljubav je došla vremenom, polako. Nakon što smo se upoznali i zbližili nisam ga gledala kroz tu njegovu životnu priču već kao osobu koja je draga, osjećajna, iskrena i pažljiva. Mogu reći samo da sam jako ponosna na njega, da je on za mene heroj. Ponosna sam što sam njegova supruga i ako Bog da u budućnosti i majka njegove djece”, kazala je Dženana.

Sredinom jula očekuju i prinovu u porodici. Dženana ne radi, dok Alen već dvije godine radi u bolnici, ali nije u stalnom radnom odnosu

“Ljudi se stvarno bore za mene da ostanem na poslu, a ja pokušavam da dam koliko god mogu, da budem ljubazan prema pacijentima. Sve u mom životu se izgleda događa na istom odjelu gdje sam se prije 23 godine rodio, gdje sam ostavljen, odakle sam usvojen. I kada sam pao sa 4. sprata opet sam se vratio tu. I moj otac je tamo radio na održavanju bolnice tokom rata. Onda sam kasnije volontirao tu, tu radim, tu sam upoznao Dženanu… Nekako čitav životni ciklus mi se vezao za bolnicu”, istakao je Alen.

Govoreći o tome da li bi u budućnosti snimio novi film Alen kaže sa kratko: “Nema šanse”.

Prisjetio se i Valentinova prošle godine kada je na goraždanskom izletištu Rovovi pripremio iznenađenje za Dženanu. Sad mora biti pažljiv zbog trudnoće. Odglumio je da je ljut na Dženanu kako bi imao vremena da na izletištu Rorovi sa svojim drugovima pripremi iznenađenje. Rekao joj je da mora s njom razgovarati, sjeli su u auto i do Rorova nije odgovarao na njena brižna pitanja je li mu nešto skrivila pa je tako služben.

“Pao je snijeg 20-30 centimetara i bilo je veoma hladno. Znam da to nije bilo fer i humano s moje strane, jer to nikad nije bilo u mom fazonu. Na nekih 50 metara od Rorova rekao samo joj da zatvori oči i uživa. Ona se uplašila, ali me poslušala. Izašao sam iz auta, drugarima doviknuo je i sve spremno, oni su se sakrili… Nsmo očekivali policiju. Zbog nekoliko stotina svijeća, poredanih u i oko šadrvana na izletištu, Rorovi su izgledali kao da gore tako da su i policajci bili iznenađeni, fotografisali i na kraju čestitali. Dženana nije otvarala oči pa je tek nakon što sam je doveo do šadrvana gdje je na stolu bio buket crvenih ruža sa poklonima i porukom da mi je drago što je moja djevojka, da je mnogo volim, da mi mnogo znači. Sve sam joj to ponovio, a ona je počela da plače”, ispričao je Alen.

I Dženana se sjeća tog dana.

“Baš se sjećam tog dana, jer nismo se nikako čuli, a ne znam u čemu je problem. Baš sam bila iznenađena. Ne znam šta me očekuje, ali kad sam otvorila oči vidjela sam koliko je romantičan. Bilo nam je jako lijepo tu, a onda smo otišli na večeru”, prisjetila se Dženana jednog od romantičnih gestova koje joj je pripremao budući otac njenog djeteta.