Alađuz: Institucije su godinama ignorisale nasilne istupe Sulejmanovića

Nakon svirepog ubistva bivše supruge koje je počinio Nermin Sulejmanović u Gradačcu danas, ponovo se pokrenula diskusija o femicidu u Bosni i Hercegovini.

Nasilje nad ženama obuhvata širok spektar činova – od verbalnog zlostavljanja i drugih oblika emocionalnog zlostavljanja do svakodnevnog fizičkog ili seksualnog zlostavljanja. Na kraju spektra nalazi se femicid: ubistvo žene.

Svjetska zdravstvena organizacija definira femicid kao “namjerno ubistvo žena jer su žene, ali šire definicije uključuju svako ubistvo žena ili djevojčica.”

Prošlogodišnji podaci o nasilju nad ženama govore da je svaka treća žena u Bosni i Hercegovini je žrtva nasilja u porodici.

Poražavajući podaci govore da je od 2015. do 2021. godine ubijeno više od 50 žena. Daleko je veći broj onih koje svakodnevno trpe određene oblike nasilja.

Posljednji podaci koje je objavila Fondacija CURE obuhvataju period od januara do novembra 2022. godine, a kažu da je 11 žena ubijeno na teritoriji Bosne i Hercegovine.

“Svaka druga žena starija od 15 godina iskusila je neki vid fizičkog, psihološkog ili seksualnog nasilja, dok je konkretno seksualno nasilje iskusilo 38% žena”, kazao je David Saunders iz organizacije UN Women u BiH.

Nedovoljan napredak

Iako se primjećuje napredak u sudskim praksama koje se trude suzbiti nasilje nad ženama, stručnjaci ističu nedovoljan napredak, što se ogleda i u nedavnim slučajevima ubistava. Osim toga, važno je istaći da femicid još uvijek nema općeprihvaćenu definiciju niti je prepoznat kao poseban zločin u sudskim praksama u Bosni i Hercegovini.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, bivši i trenutni partneri muškarci su identifikovani kao glavni počinioci najvećeg broja ubistava žena.

Kao što smo svjedoci posljednjeg slučaja u Gradačcu, nasilje nad ženama često završi i njihovim ubistvom.

Gender Centar Federacije BiH je u saopćenju osudio ovaj zločin i naglasio važnost suzbijanja femicida, kao najekstremnijeg oblika rodno uvjetovanog nasilja. Pozivajući se na nedavne događaje, centar ističe hitnu potrebu za pooštravanjem sankcija za krivična djela povezana sa nasiljem nad ženama, te zaštitu i podršku žrtvama nasilja prilikom napuštanja nasilnih okruženja.

Oni kažu da odgovor na femicid zahtijeva sveobuhvatan pristup. Analize sudskih praksi ukazuju na potrebu za pravednijim i rigoroznijim procesuiranjem ovakvih slučajeva. Uključujući se u međunarodne napore, Bosna i Hercegovina je ratifikovala Istanbulsku konvenciju, obavezavši se na pravne mjere koje će suzbijati nasilje nad ženama i osigurati pravednost za žrtve i njihove porodice.

Alađuz: Regresija položaja žena

U komentaru za N1, direktorica Fondacije Infohouse Dženana Alađuz kazala je da smatra da institucije koje su godinama ignorisale nasilne istupe Sulejmanovića nose isti nivo odgovornosti za ubistvo njegove supruge i tri druge nevine osobe.

“Neko ko je od ranije poznat policiji, ko je imao agresivne istupe pa čak i prema samoj policiji, pušten je na slobodu. Kao rezultat toga, on je ubio bivšu suprugu,” kazala je Alađuz.

Jedan od gorućih problema, smatra ona, predstavlja i to što počinioci nasilnih činova protiv žena rijetko bivaju adekvatno kažnjeni i to ohrabruje i druge da počine isto.

“Svima nam je poznat slučaj Jasmine Klico, koja je svog ubicu prijavljivala desetine puta. To je institucionalni dokaz da život žena ne vrijedi ništa,” kazala je ona.

Upitana o tome koliko rodne norme i određene patrijahalne vrijednosti utiču na pojavu femicida i njegove nekažnjivosti, kazala je da imamo podatke koji potvrđuju da društvo “itekako utiče na ovu užasavajuću pojavu.”

“Samo pogledajte stope femicida u dijelovima Bosne i Hercegovine gdje vladaju etno-nacionalističke stranke. Svako može uzeti i pogledati te statističke podatke. Rezultati su poražavajući,” kazala je ona.

Podsjeća da su žene imale daleko povoljniji društveni položaj u vrijeme SFRJ i da smo, u međuvremenu, doživjeli određenu vrstu regresije.

“Naš glas se više ne čuje”

“Sada imamo veliki broj ubistava žena godišnje. To je usko povezano sa položajem žena u politici. Tada je oko 25 posto žena imalo učešće u politici, a sada je to mizernih 11 posto. Naš glas se više ne čuje jer te etnonacioanlističke stranke uzimaju iz svojih svetih knjiga šta njima odgovara i tumače to kako oni žele. Žene nemaju više ravnopravno mjesto u društvu,” kazala je ona.

Naglasila je da smo u posljednjih 30 godina doživjeli regresiju društvenog položaja žena zbog retrogradnih političkih sila.

“Nećemo imati bolji položaj žena dok se institucije ne angažuju u njihovoj zaštiti i dok ne počnu kažnjavati počinitelje,” kazala je Alađuz za N1.