“Ako Međugorje i ne bude proglašeno svetištem, molitva neće prestati”

Iščekivanje očitovanja Svete stolice i specijalne Međunarodne istražne komisije o proglašenju Međugorja marijanskim svetištem izazvalo je reakcije katolika kako u BiH tako i širom Evrope i svijeta. Ali u Međugorju, koji svakodnevno okuplja hiljade vjernika svih rasa i socijalnih statusa bez obzira na dobne i geografske granice, vlada potpuni mir.

Papa Franjo je tokom posjete Sarajevu 6. juna ove godine najavio da će Komisija, koju je osnovala vatikanska Kongregacija za nauk vjere na preporuku pape Benedikta XVI, do kraja mjeseca donijeti odluku o Međugorju.

“Kardinal Camillo Ruini mi je predao istraživanje nakon tri ili četiri godine. Uradili su dobar posao. Uskoro ćemo donijeti odluku”, rekao je papa Franjo.

U svojim izjavama papa Franjo je možda već i nagovijestio kakva će biti odluka Komisije. Kako su prenijeli talijanski mediji, papa je kritikovao navode o ukazanju Djevice Marije u Hercegovini.

Međutim, hodočasnici u Međugorju su jedinstvenog stava da se njihov odnos prema svetištu koji godinama privlači vjernike sa svih kontinenata neće promijeniti.

“Bez obzira hoće li Međugorje biti proglašeno svetištem ili ne, molitva ovdje neće nikada prestati ni pronalazak mira po koji ljudi dolaze iz svih krajeva svijeta već tri desetljeća”, stav je vjernika koji su se došli pomoliti pred Gospinim kipom ispred međugorske crkve.

Izjave pape Franje nisu optimistične i vjernici poštuju svaku njegovu riječ, ali to ne mijenja njihovo mišljanje o onome što dožive u Međugorju.

“Bez obzira na ishod istraživanja Komisije koja prati slučaj Međugorje, ja ću ovdje dolaziti dok god budem mogla, jer mir u duši i radost u srcu koju ovdje doživim je neprocjenjiva”, kazala je Ljudmila Smigaljec iz Slovenije.

Istog mišljenja je i njena zemljakinja Marta Kranjc koja već deset godina za vrijeme godišnjeg odmora prvo dođe u Međugorje gdje, kako je kazala, nakupi energiju za nastavak života.

Snagu za odgoj djeteta sa Downovim sindromom u Međugorju su daleke 1981. godine pronašli Zvonko i Ružica Mihaljević iz Osijeka.

“Bili smo mladi i klonuli duhom, ali nas je spasila Gospa Međugorska. Zbog snage vjere i molitve koju smo ovdje doživjeli i njegovali svih godina, svoje dijete smo odavno primili kao dar Božji”, kazao je bračni par Mihaljević.