Akademski kipari godinu dana radili na obnovi mihraba džamije Ferhadija
Akademski kipari mr. Darko Šabot i Samir Sućeska sa Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu čak 40 puta u toku godinu dana su prešli planinu Vlašić dok nisu završili obnovu mihraba Ferhat-pašine džamije u Banja Luci. Na rekonstrukciji su radili u smjenama od po sedam do deset dana.
Osim na rekonstrukciji mihraba Ferhadije, sarajevski akademski kipari radili su i na rekonstrukciji tariha, ploče iznad ulaznog portala u džamiju kao i krunu ulaznog portala koja se sastoji od 14 stela u obliku cvijeta.
[pull_quote_right]Radi se o mihrabu dimenzija 2,4 metara širine, dubina oko 50 centimetara, i visine 7,98 metara[/pull_quote_right]
Šabot i Sućeska iako akademski kipari nisu se bazirali samo na tim stručnim dijelovima svoga posla.
Za vrijeme angažmana na rekonstrukciji u džamiji Ferhadija u Banja Luci radili su i izuzetno teške fizičke poslove kao što je unošenje kamena iz dvorišta u sami objekat džamije.
“To nam je bio prvi problem za izgradnju mihraba, da unosimo kamen jer je Ferhadija bila zatvorena. Nije se mogao kranom spustiti kamen”, priča akademski kipar Samir Sućeska za Anadolu Agency (AA).
Sućeska i Šabot navode kako je najzahtjevniji dio projekata na kojem su radili u okviru rekonstrukcije džamije Ferhadija upravo bila izgradnja mihraba.
Radi se o mihrabu dimenzija 2,4 metara širine, dubina oko 50 centimetara, i visine 7,98 metara.
“Cilj svog našeg angažmana kao akademskih skulptora je da uklopimo postojeće nađene elemente i da ih postavimo na pravu poziciju gdje su oni bili prije rušenja džamije. To je izuzetno delikatan posao. Upotrebljavali smo razne metode, koristeći kao osnov foto-dokumentaciju. Kasnije smo kompjuterskom obradom pronalazili gdje su ti nađeni komadi koji su raznošeni na nekoliko lokacija bili ranije smješteni”, naglasio je Sućeska.
[pull_quote_center]Šabot i Sućeska bili su angažirani i na obnovi ulaznog portala – krune ulaznog portala koja se sastoji od 14 stela u obliku cvijeta[/pull_quote_center]
Kada je džamija srušena, prema informacijama koje posjeduje Sućeska ostaci komada bili su deponovani kako u rijekama Vrbas i Vrbanja, tako i na još nekoliko lokacija. Na ukupno pet do sedam lokacija je naime, raznešena džamija Ferhadija nakon što je minirana.
“Sporadično su nađeni ti komadi, ležali su u vodi, oštećeni su, boje su izblijedile”, navodi Sućeska.
Interesantno je da su Šabot i Sućeska tokom cjelokupnog angažmana na rekonstrukciji mihraba, tariha i krune ulaznog portala koja se sastoji od 14 stela u obliku cvijeta radili sa veoma malo prikupljenog originalnog, starog materijala.
“Zavisi koji smo dio radili, ali kada smo obnavljali krunu ulaznog portala mi nismo imali ništa. Niti jednog komada. Kad smo radili krunu mihraba imali smo oko 50 posto, što se tiče cijelog mihraba oko 20 posto postojećeg, starog kamena. Ostalo smo sve koristili novi kamen. Stari kamen smo uklapali u novi. To je bila osnovna ideja rekonstrukcije džamije Ferhadija, da se ugradi stari materijal u novi. Tu smo mi angažovali kao stručnjaci da to uradimo”, naveo je akademski kipar Sućeska.
Navodi da su zidali tehnikama koje su još iz doba Egipta, kako su zidali piramide u teškom kamenu i podizali.
“Tako smo i mi, uz pomoć mašina. Ali, istim principom u suštini. Bavili smo se zidarskim poslom i kako smo gradili mihrab od temelja prema vrhu uklapali smo prema već pripremljenim skicama gdje smo uklapali i postavljali postojeće komade”, naveo je Sućeska.
[pull_quote_left]Radilo se na osnovu privatnih fotografija, na osnovu nacrta iz privatnih kolekcija, jako malo je toga došlo iz Zavoda[/pull_quote_left]
U razgovoru za AA navodi kako su kao akademski skulptori bili angažovani da riješe dekorativne elemente džamije Ferhadije u Banja Luci. Angažovani su tako 2010. godine na projektu rekonstrukcije tariha – ploče iznad ulaznog portala džamije.
Obnova je rađena na osnovu 40 posto pronađenog materijala.
“Imali smo jako slabu foto- dokumentaciju, pronađeno je nekoliko komada tog tariha koji smo morali da postavimo u njihove stare položaje i oformimo jednu cjelinu. Mi ne poznajemo arapsko pismo, ali vizuelno smo i uz konsultacije profesora Ćazima Hadžimejlića uspjeli da postavimo to kamenje, te komade koji ne formiraju cjelinu nego su bili razbacani po površini tariha onih komada koji postoje. Mi smo morali da nadogradimo nedostajući dio. Radili smo šest mjeseci. Pristupili smo metodama tehnologije kiparstva i tehnologiji restauracije”, naglasio je Sućeska.
Akademski kipari iz Sarajeva Darko Šabot i Samir Sućeska bili su angažirani i na obnovi ulaznog portala – krune ulaznog portala koja se sastoji od 14 stela u obliku cvijeta. Radi se o sedam većih i isto toliko manjih koji su raspoređeni i koji u cjelini formiraju krunu.
“Te stele unutar površine bile su ukrašene bogato biljnom ornamentikom. Imali smo jako slabu foto dokumentaciju tako da je samo to rješavanje crtežom tih stela bilo izuzetno teško. Radili smo par mjeseci na rješavanju tih problema crteža, te biljne ornamentike, uz saglasnost nadzornog organa prof. Hamidovića. Došli smo do realizacije i pristupili smo klasičnom klesanju”, navodi Sućeska.
Akademski kipari navode kako su nerijetko same radove u džamiji izvodili do kasno u noć, odnosno da je često znala proći i ponoć, a da su još uvijek bili na poslu kako bi se on što kvalitetnije okončao. Pri tome, pričaju, znali su iz džamije Ferhadija nakon obavljenog posla izaći potpuno bijeli, sa slojem bijelog prekrivača od klesanja kamena. Kao takvi bili su predmet čudnih pogleda slučajnih prolaznika i radnika na obezbjeđenju džamije.
[pull_quote_right]Ferhat-pašina ili bolje znana kao Ferhadija džamija je odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine[/pull_quote_right]
“Sticajem okolnosti mi smo uspjeli da ovu rekonstrukciju privedemo kraju uspješno. Imali smo artefakte, nađeni komadi svih dekorativnih elemenata koji se nalaze u unutrašnjosti džamije su bili smješteni tamo gdje su se ranije nalazili. Na kraju smo dobili neke referente tačke”, navodi akademski kipar Darko Šobot.
Kao umjetnici koji se bave vizuelnim umjetnostima, navodi, “uspjeli su da tretiraju na osnovu tih referentnih komada i sklopimo jednu priču koja je u stvari sad u takvom stanju da je sigurno ako ne identična onda sigurno velikim dijelom istovjetna onim prvim originalnim dekorativnim elementima objekta džamije Ferhadija”.
“Imali smo dokumente, jako lošu foto-dokumentaciju, jer je većina bila uništena. Radilo se na osnovu privatnih fotografija, na osnovu nacrta iz privatnih kolekcija, jako malo je toga došlo iz Zavoda. Denis Idrizović mladi arhitekt uz par ljudi uspio je da digitalno snimi 3D tehnikom, skenerima sve nađene artefakte, u pitanju je nekih 25.000 skenova i on je na osnovu te digitalne vraćanjem postojećih fragmenata u tehnički crtež Ferhadije uspio da pogodi te osnovne referentne tačke. On što oni nisu uspjeli da urade mi smo morali istom metodom da se poslužimo: nađene fragmente smo fotografisali, sa iste distance i onda uz pomoć programa koji se bavi obradom stvorili jednu sliku”, priča Darko svoje iskustvo na obnovi dijelova džamije Ferhadija.
Pronađeni stari dijelovi džamije su veli Šabot strašno vrijedni.
Težina rekonstrukcije džamije Ferhadija, navodi Šabot je u tome što su svi nađeni elementi vraćeni na svoje mjesto.
“Imali smo mi problema u toku procesa rada i nije nam bilo mrsko da opet otvorimo priču ako nađemo neki dio kasnije i da vratimo aktuelno nađene elemente, jer bez njih u stvari vrijednost samog objekta ne bi imala smisla. Odlučeno je da se objekat revitalizira na osnovu toga”, naglasio je Šabot, navodeći da je svaki kamićak bio od izuzetne važnosti.
Postojala je i stalna saradnja sa građanima u toku trajanja obnove Ferhadije.
Non stop su u toku realizacije projekta pristizali artefakti. Velika količina uz pomoć teške mehanizacije izvađena je iz korita rijeka, gdje su postojale primarna i sekundarna nalazišta. Neki elementi su bili izmještani i iz primarnih odlagališta.
Ovakav projekat, naglašava Šabot, zahtijeva angažman svih koji su u tom segmentu uključeni.
“Mi smo ušli u sve sa velikim entuzijazmom, svi koji su na ovom projektu radili. Kod svih se osjetio entuzijazam, neki osjećaj građanske dužnosti. Barem sam ja to tako doživljavao. Kad krenete od te pozicije da radite, vraćate u prvobitno stanje nešto što je ustvari identifikuje istoriju ovih prostora, priča neku priču, miri ljude. Ti objekti koji su nestali na tako jedan nesretan način, mi ih pokušavamo obnoviti. To je naš mali doprinos da se ta priča vrati”, naglašava Šobot.
Nije u pitanju samo vrijednost kulturne baštine, navodi već “estetika tog doba”. Ljudi koji uđu u taj objekat, navodi, mogu vidjeti jednu drugu estetiku, drugog perioda. Mogu vidjeti, naglašava Šobot, i da su ljudi prije 500 godina razmišljali i bili vrlo pametni, imali su neka druga iskustva, vizuelna iskustva i sve to su ugradili u te objekte.
“To su spomenici jednog dalekog vremena i oni nas obogaćuju. Mi se danas bavimo nekim trivijalnim stvarima. Taoci smo neke svakodnevne politike, a u suštini zaboravljamo da je to kulturno naslijeđe, naslijeđe svih nas. Bez toga nema priče o našoj nadogradnji”, zaključuje akademski kipar Darko Šobot.
Ferhat-pašina ili bolje znana kao Ferhadija džamija je bila centralni objekat u Banjaluci. Zgrada je odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Izgrađena je 1579. godine u klasičnom otomanskom stilu i predstavlja jedno od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture 16. vijeka. Njen arhitekta je nepoznat ali je poznato da je bio učenik otomanskog arhitekte Mimara Sinana. Izgradnju džamije je finansirao Ferhat-paša Sokolović bosanski sandžak beg.
U kompleksu Ferhadije su se također nalazila i tri turbeta: Ferhat-paše, njegove unuke Safikadune i njegovih bajraktara, željezna i kamena ograda sa česmom na ćošku, šadrvan i staro mezarje u bašti. Kasnije je kompleks dopunjen sa sahat-kulom izgrađenom nedaleko od Ferhadije. Džamija je bila 18 metara široka, 14 metara dugačka, a vrh kupole je bio 18 metara visok. Munara je bila 43m visoka. Ferhadija je uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine 1950. godine, a kasnije je bila uvrštena na listi spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u (nulta kategorija kulturnog spomenika).
Džamija je djelimično bila uništena eksplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine od nepoznatih srpskih nacionalista. Nakon prvog rušenja, vlasti Republike Srpske su organizovale potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio cjelokupni kompleks džamije. Ostaci ruševina su odvezeni na gradsku deponiju. Kratko nakon rušenja Ferhadije srušena je i obližnja sahat-kula.
Ferhadija je bila jedna od 16 džamija srušenih u Banjaluci tokom agresije na RBiH od 1992. do 1995. godine. Dan rušenja Ferhadije – 7. maj je u Bosni i Hercegovini proglašen kao zvanični Dan džamija.
Islamska zajednica Banjaluke je 2001. godine dobila urbanističku saglasnost za ponovnu izgradnju džamije. Obnova džamije Ferhadija privode se kraju.
