Akademija povodom 13. godišnjice smrti Alije Izetbegovića

Akademija povodom 13. godišnjice smrti prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića održana je večeras u Sarajevu u obnovljenoj gradskoj Vijećnici u organizaciji Muzeja u Sarajevu koji nosi njegovo ime.

Prisustvovali su članovi Izetbegovićeve porodice, ratni saradnici, brojni prijatelji i poštovaoci njegovog lika i djela, predstavnici nekadašnje i sadašnje vlasti u Bosni i Hercegovini, članovi diplomatskog kora, predstavnici kulturnog i javnog života.

Akademija je počela intoniranjem himne BiH, a učesnici su učenjem Fatihe ili na drugi prigodan način odali poštu Izetbegoviću.

Prikazan je dio snimljenog materijala iz projekta „Govorna historija“, s izjavama o Aliji Izetbegoviću ljudi iz vremena kada je on ponio sudbinsko breme – da bude državnik i vođa u teškom historijskom momentu.

Direktor Muzeja „Alija Izetbegović“ Adnan Žiško rekao je da ta ustanova i njen mali kolektiv čuvaju sjećanje na Izetbegovićev lik i djelo na domaćoj i međunarodnoj razini i da Projekat „Govorna historija“ ima ambiciju da 500 ljudi govori o ovom državniku, političaru, čovjeku izuzetne harizme skromnog, mudrog držanja i blagog ophođenja koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Projekat „Govorna historija“ je decenijskog trajanja i karaktera, jako vrijedan, koji je državna televizija trebala raditi 1996., kada su sjećanja ljudi bila još svježija, rekao je Žiško.

Muzej „Alija Izetbegović“ nije u naročitoj finansijskoj i produkcijskoj mogućnosti, ali će pokrenuti mnogo bolji produkcijski pristup, kazao je Žiško i od drugih projekata Muzeja istaknuo rad s učenicima škola, osnovnih i srednjih, s cijelog područja BiH.

Profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Enes Karić rekao je tokom akademije da se Alija Izetbegović još u gimnazijskim i studentskim danima potrudio na profiliranju i građenju svojih stavova kao čovjek istočno-zapadnog stanovišta.

Kao gimnazijalac a i kao zreo čovjek, izražavao je uvjerenja koja će biti vidljiva i u kasnijem njegovom društvenom angažmanu, kazao je Karić.

Iz Izetbegovićevih knjiga vidljiva su pitanja o ulozi islamskog čovječanstva danas, ali ne samo o ulozi vjere, odnosno islama, već i hrišćanstva te drugih religija na sceni 20. stoljeća.

Po Kariću, Izetbegović je nesumnjivo potvrdio sebe kao obrazovanog Evropljanina ili muslimanskog Evropljanina veoma visoke kulture, uvijek zainteresiranog za sporazumijevanje Istoka i Zapada.

– Štovao je otvorene horizonte mišljenja i života, bio podupiratelj mnogolikih sinteza, vjeran svojoj istočno-zapadnoj sintezi te je u islamu vidio značaj pomiritelja – Karićeve su riječi.

Od 1990. godine nastaje epoha koja je Izetbegoviću pokazala svijet jer je susretao ljude Istoka i Zapada, koji su bili serviseri života u svijetu, u susreti s njima, htio ili ne, susreo se sa svijetom koji je na kušnju stavio mnoge od njegovih plemenitih ideala, ali se nije odrekao nijednog.

Karić je naveo i zadnju poruku iz Izetbegovićevih Sjećanja:“Kada bi mi bilo ponuđeno da još jednom živim, odbio bih, ali kada bih se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj život“.

Aktuelni ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanović govorio je o Izetbegoviću, osnivaču i prvom predsjedniku Stranke demokratske akcije te prvom predsjedniku Predsjedništva BiH, kao o jednom od najvećih državnika i lidera modernog doba.

– Bio je istinski simbol borbe za BiH i njenu opstojnost. Njemu je sudbinski određena iznimno teška uloga u borbi za državu i narod. Podnio je ogromna iskušenja, žrtve i teret i postao kolosalna figura historije države BiH – Osmanovićeve su riječi.

Izetbegovića je ocijenio kao borca za prava svakog bh. čovjeka i slobodu bez obzira na vjersku i tradicijsku pripadnost, za ljudske vrijednosti i nacionalnu afirmaciju Bošnjaka, suverenitet i integritet BiH.

Izetbegović je bio žrtva nepravde, montiranih procesa, kršenja ustava i zakona, ali uvijek vjeran njegovim idealima i uvjerenjima; pobornik ideje da je Bosna dokaz da ljudi različitih vjera, nacija i kutlurnih tradicija mogu živjeti zajedno.

– Nesumnjivo je Izetbegović historijska ličnost koja je u teškim vremenima bila prije svega čovjek dijaloga među ljudima i civilizacijama, nastojeći izbjeći sukobe i ratove.

– Jednostavno je vjerovao u mir čak i kad je agresija na BiH postajala sve izvjesnija; i u toku agresije vjerovao je u mir, bio je čovjek mira, a ne rata. Borci, narod, patrioti, voljeli su ga kao svog vođu i jednostavno ga zvali Alija.

Skroman i legendaran, obilazio je ratišta i borbene linije, družio se s borcima na ratištima i hrabrio ih, govorio im o skoroj pobjedi, miru, izgradnji slobode u BiH nakon teškog rata – riječi su ministra Osmanovića.

Uloga Alije Izetbegovića u odbrani zemlje, kao čovjeka koji je odisao poštenjem i iskrenošću prema svom narodu i BiH, ključna je i presudna, dodao je.

Poštovan i voljen vođa koji je iznikao iz naroda i od kojeg se nikad nije odvajao.

Narod je osjećao i uvažavao njegovo ljudsko i političko poštenje i uviđao da hrabro vodi zemlju teškim stazama.Mudrost, državnička odgovornost i osjećaj otvotili su mu vrata i na Istoku i Zapadu, kazao je o Aliji Izetbegoviću ministar Osmanović.

– Svaki građanin bio mu je jednako važan sa svim kulturnim, vjerskim i tradicionalnim nasljeđem i uporno se borio za ravnopravnost svih naroda u cijeloj BiH.

Predsjednik se nedvosmisleno zalagao za građansku demokratiju i stvaranje građanske republike u BiH. Neumorno se zalagao za slobodu, jednaka građanska i vjerska prava, kao i prava ateista – dodao je.

Izetbegović je bio mislilac, filozof i naučnik s praktičnim realizmom kojim odišu njegova djela, zaključio je ministar.

Tokom akademije je umjetnica Lejla Jusić izvela muzičke kompozicije „Što te nema“ i „Da te nije, Alija“.