Advokat iz Brčkog dobio presudu protiv BiH, bio je kažnjen zbog vica o Hirošimi

Advokat iz Brčkog Mirko Simić dobio je u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu presudu protiv Bosne i Hercegovine. On je tužio BiH zbog kurioziteta kojeg je doživio na sudu u Brčkom kada je ispričao vic, a zbog čega je zbog nepoštivanja suda kažnjen sa 1.000 KM

Piše: A. DUČIĆ

Naime, Simić je na sudu kako bi ilustrovao svoju kritiku postupka u kojem je on zastupao klijenta kazao sljedeće:

– Tačno je da je dokazivanje probatio diabolico (đavolski posao), ali ovakva tvrdnja i stav drugostepenog suda nas podsjeća na onu anegdotu kada profesor pita studenta kada je bačena atomska bomba na Hirošimu i koliko je ljudi poginulo, pa kada student odgovori tačnu brojku poginulih ljudi, onda profesor kaže to nije dovoljno kolega, imena, imena….Očigledno je drugostepeni sud postupio na ovaj način i iz tih razloga odbio žalbu tužioca u pogledu glavnog zahtjeva.

Upravo zbog ovoga Sudsko vijeće Apelacionog suda u Brčkom kaznilo ga je zbog nepoštivanja suda.

Međutim, Evropski sud u Strazburu ustanovio je da po članu 10. Konvencije (sloboda izražavanja), njegova sloboda izražavanja nije ispoštovana.

– Sud prvo primjećuje da su kritičke primjedbe, koje su domaći sudovi ocijenili uvredljivim, aplikant iznio u kontekstu sudskog postupka. Drugim riječima, oni su napravljeni u okolnostima u kojima su prava njegovog klijenta, prirodno, morala biti energično branjena. Štaviše, primjedbe su iznesene u žalbi. Dakle, šira javnost nije bila upoznata sa njima. Domaći sudovi, u svom ispitivanju slučaja, nisu dali dovoljnu težinu kontekstu u kojem su navedene primjedbe. Zaista, njegovi komentari su bili usmjereni na način na koji je drugostepeni sud primijenio pravila o dokazivanju u slučaju njegovog klijenta. Iako je tačno da je ton osporenih primjedbi bio zajedljiv, ili čak sarkastičan, upotreba takvog tona u primjedbama o sudijama smatrana je kompatibilnom sa članom 10. (vidi predmet Morice, gore citiran, paragraf 139) – kaže se u obrazloženju presude Evropskog suda.

Dodatno, Evropski sud zaključuje da miješanje u aplikantovo pravo na slobodu izražavanja nije bilo „neophodno u demokratskom društvu“.