Advokat Dragić: Politički mentori članova VSTV-a ne dozvoljavaju njihovu smjenu, to treba mijenjati

Pred Privremenom istražnom komisijom Predstavničkog doma o utvrđivanju stanja u pravosudnim institucijama BiH danas su svjedočili advokat Marko Dragić, te predstavnici Kluba novinara Banja Luka i Udruženja “Bh. novinari”, Siniša Vukelić i Borka Rudić.

Piše: S. Degirmendžić

U svom uvodnom izlaganju advokat Dragić se posebno fokusirao na prvobitni stav Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, odnosno na njihovo ranije saopćenje za javnost u kojem se sudijama i tužitgeljima nije preporučivala saradnja s ovom komisijom, te je samo formiranje komisije okarakterizirano kao miješanje u rad pravosuđa.

OPRAVDANI ZAHTJEVI ZA SMJENU VSTV-a

Osvrćući se i na percepciju javnosti da je kako je kazao Dragić “sunovrat pravosuđa u BiH započeo imenovanjem sadašnjeg predsjednika i pojedinih članova VSTV-a sa invalidnim pravničkim obrazovanjem i oskudnim praktičnim iskustvima”, uz brojne druge stavove i dosadašnjih svjedoka koji su govorili pred Istražnom komisijom, Dragić je kazao da sve skupa “opravdava sve glasnije zahtjeve za ostavkom ili smjenom članova VSTV-a.”

– Međutim, zato što dobrovoljne ostavke predsjednika i članova VSTV-a ne treba očekivati, pored ostalog i zato što to neće dozvoliti njihovi politički mentori kojima vjerno služe moraju se izvršiti izmjene vrlo problematičnog člana 6. Zakona o VSTV-u i stvoriti pretpostavke njihove smjene radi izbora novog, ocijenio je Dragić.

On je kazao i da je trenutnim načinom izbora sudija i tužilaca otvorena mogućnost da se nesankcionisano generira i održava anarhija u primjeni prava programiranog tako da pojedini nosioci pravosudnih funkcija ostvaraju ili štite inetrese nosilaca političke vlasti.

– Preporuke imenovanja sudija i tužilaca nisu njihove stručne i moralne kvalifikacije, nego odanost nosiocima političke vlasti, to potvrđuje imenovanje sudija i tužilaca s invalidnim pravničkim obrazovanjem i nedovoljnim praktičnim iskustvima, ali s velikim brojem bodova iz intervjua prema unaprijed poznatoj subjektivnoj ocjeni ispitivača. U stabilnim sistemima ili uređenim državama izbor i imenovanje se po svaku cijenu izvlače od subjektivne ocjene ljudi koji o tome odlučuju i objektivno se konkretizuju. Zato kod nas imate slučaj da daleko veći broj bodova nosi dojam ispitivača o kvalifikaciji kandidata od onog broja bodova koje daje njegovo obrazovanje i prethodna iskustva. VSTV je stvorio selektivnu primjenu prava i uzurpaciju funkcije pravosuđa. Znam cijeli niz primjera gdje se pravosuđe pretvorilo u zaštitnike organizovanog kriminala, naveo je Dragić .

Odgovarajući na pitanja članova komisije o tome da li bi trebalo odvojiti sudsko od tužilačkog vijeća i da li advokati trebaju biti članovi VSTV-a, Dragić je kazao da ukoliko je “VSTV sposoban da svoj uticaj svede na zakonske okvire, ne vidim potrebe da se razdvaja”, te da “ako ćete dovesti u sukob interesa advokata imenujući ga u VSTV, onda ga nemojte imenovati”.

Iznio je i mišljenje da bi dozvolio predlaganje članova VSTV-a, ali da bi se sam izbor odnosno imenovanje članova ovog pravosudnog organa moglo riješiti na puno bolji način. Dragić je kao advokat s iskustvom u pravosudnim institucijama Švicarske iznio i nekoliko primjera kako se izbor nosilaca pravosudnih funkcija vrši u toj, te u nekim drugim evropskim zemljama.

NOVINARI SE OSJEĆAJU NESIGURNO I NEZAŠTIĆENO

Siniša Vukelić, iz Kluba novinara iz Banja Luke, govoreći kako se stanje u pravosuđu odražava na rad medija, kazao je da se “novinari i medijska zajednica u BiH osjećaju nesigurno i nezaštićeno”.

Ocijenio je da medijska zajednica dijeli percepciju da je stanje u pravosuđu vrlo loše i da se mora promijeniti. Naveo je i da napadi na novinare uglavnom prolaze nekažnjeno, a kad i dođe do izricanja nekih kazni one nisu adekvatne. U tom kontekstu spomenuo je slučaj napada na novinara Vladimira Kovačevića.

Vukelić je kazao i da se novinari kada je u pitanju odnos pravosuđa prema njima osjećaju “kao neko koga treba isljeđivati”, a ne kako se očekuje da budu partneri u promjenama, jer upravo su mediji ti koji otkrivaju kriminal i korupciju i gdje bi mogli biti od koristi pravosuđu u smislu dijeljena informacija koje bi dovele do epiloga korisnog za širu društvenu zajednicu. No, odrično je odgovorio na pitanje da li su njega ikada iz nekog tužilaštva pozvali zbog neke priče o kriminalu.

S druge strane, naveo je Vukelić postoje problemi i pritisci iz pravosudne zajednice na novinare da otkriju svoje izvore, što je kazao je i kršenje međunarodnih propisa i nedopustiva je praksa.

Kao jedan od problema Vukelić je spomenuo i to što je sve učestalija praksa da se suđenja u predmetima od velikog javnog interesa sve češće zakazuju u malim sudnicama gdje je onemogućen pristup većem broju novinara ili je zabranjeno snimanje, a istovremeno je dozvoljeno zapisivanje svega izrečenog na suđenju u tom predmetu.

Kao jedan od problema koji otežavaju rad novinara Vukelić je istakao činjenicu da nosioci pravosudnih funkcija, prije svega tužitelji ne žele davati izjave novinarima.

Na pitanje članova Komisije da li bi dodjeljivanje statusa službene osobe novinarima poboljšalo situaciju u smislu krivičnog gonjenja počinilaca napada na njih, Vukelić je pojasnio da se duži niz godina ovo pitanje provlači kroz rasprave, ali da je ono uglavnom pogrešno shvaćeno.

– Novinari ne žele biti službene osobe. No, mi tražimo da se napad na novinara tretira kao napad na službenu osobu, kao primjerice napad na policajca, pojasnio je Vukelić.

Predsjednica Udruženja “Bh. novinari” Borka Rudić, u svom u izlaganju ukazala je na problem pristupa informacijama u pravosudnim institucijama za novinare.

– Novinari imaju problem s pristupom informacijama jer nemaju pristup svim suđenjima i slušanju suđenju, nemaju pristup online optužnicama koje podiže Tužiteljstvo BiH na način kako je to bilo prije donošenja Pravilnika o anonimiziranju svih akata koji se komuniciraju u pravosudnim institucijama, kazala je ona, dodajući da postoje ograničenja kroz interne pravilnike pravosudnih institucija i dok se to ne promijeni neće biti moguće osigurati nesmetan pristup informacijama koje su od značaja za javnost.

Pojasnila je da govori o onim informacijama koje se mogu objavljivati i koje neće narušiti ni integritet tužilačkih istraga, ni sudskih postupaka, niti zadirati u privatnost osoba koje su predmet istraga.

Rudić je ukazala i na problem nepoštivanja Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH, te na opstrukcije samog žalbenog postupka eventualno pokrenutog zbog nepoštivanja ovog zakona, kao i sporost u radu ombudsmena na rješavanju ovakvih predmeta, a koji prethodi upravnom postupku, nakon čega se tek može podnijeti tužba, a što do konačnog epiloga može trajati mjesecima, pa i godinama.

Rješenje je, smatra Rudić da se pojednostavi žalbeni postupak u slučajevima kršenja Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH, te da se kaznene odredbe iz tog zakona inkorporiraju u entitetsko zakonodavstvo.

Na sjednici Komisije je konstatirano da će u konačnom izvještaju ovog tijela poseban dio biti posvećen medijima za koje je rečeno da otkrivaju više krivičnih djela nego što to danas radi pravosuđe u BiH.

Na sjednici Komisije za utvrđivanje stanja u pravosuđu ni danas nije bilo odgovora na poziv za svjedočenje glavne tužiteljice Gordane Tadić. Njoj je ranije ponuđeno 11 termina u periodu od 30. septembra do 14. oktobra na kojima je i ona trebala govoriti o stanju u pravosuđu.