Adilović: Važno je da vjerski predstavnici odaju počast svim žrtvama

Jedna od ovogodišnjih poruka mubarek Ramazanskog bajrama je to da kako god smo uspjeli uz ramazan ukrotiti svoje strasti, kako god smo uspjeli savladati šejtana, kako god smo uspjeli biti u pokornosti našem Stvoritelju tako bi smo trebali i u nastavku svoga života nakon mjeseca ramazana, da radimo, da činimo, da vršimo svojevrsne pobjede nad našim nevsom, našim strastima jer to je ono što život od nas traži, rekao je u bajramskom intervjuu za Anadolu Agency (AA) Ahmed efendija Adilović, muftija travnički.

Kako god smo uz ramazan, kaže muftija Adilović, mogli reći jelu i piću ne po 18 sati, tako nakon mubarek mjeseca ramazana, u ovim danima koji predstoje trebamo da kažemo ne svemu onome što je negativno, što je loše, kao što je ogovaranje, kao što je laž, kao što je prevara, kao što je bilo šta što Allah dž.š. ne voli, a trebamo da kažemo ‘da’ svemu onome što je pozitivno, što je dobro, što je lijepo.

“Također, treba da kažemo da nas ramazan i Ramazanski bajram učine da budemo na usluzi ljudima, da budemo od pomoći ljudima, da ne budemo sebični, da ne budemo zainteresovani samo za svoje interese i svoja prava, nego također i za prava naših bližnjih, naših komšija, naših sugrađana, naše šire društvene sredine u kojoj živimo. I evo još jedna poruka na koju treba obratiti pažnju inače, a pogotovo u ovim mubarek danima, a to je porodica, porodične vrijednosti i odgoj naše djece, naše omladine. Naime, mi znamo da je u svijetu generalno, a evo i kod nas već izvjesno vrijeme prisutna svojevrsna kriza porodice, pa i kriza morala, manjak nataliteta, manjak rađanja djece… S obzirom na to ovo je lijepa prilika da te vrijednosti kod nas afirmišemo, da se prisjetimo onih vrijednosti koje islam od nas traži po ovim pitanjima, da jačamo naše porodice, da učinimo više na planu nataliteta, da nas se rađa dovoljno i također da obratimo pažnju na odgoj naše djece. Jer, naša djeca su sada, i naša omladina izloženi snažnim negativnim uticajima prije svega kroz medije, a potom kroz sredinu u kojoj živimo i zbog toga je vrlo važno kako ćemo u sadašnje vrijeme odgovoriti na taj izazov, kako ćemo u sadašnje vrijeme našu djecu usmjeriti pravim putem, kako ćemo im ponuditi pravi odgoj… Normalno, to ne može doći samo od sebe, nego se moramo potruditi, moramo uložiti određeni napor da bi smo postigli ono što želimo. Ali, evo to i mnogo drugoga ovogodišnji Ramazanski bajram nam nudi, poručuje, pa pozivam sve one kojima bajram znači da uzmu ove poruke u obzir i da ove vrijednosti primjenjuju u svome životu”, poručio je muftija Adilović.

Od mukabela do paketa pomoći za ugrožene

Hvala Allahu dž.š., navodi muftija Adilović, “evo na kraju smo mjeseca ramazana 1438. hidžretske godine i radosni smo zbog toga što smo ispostili ovogodišnji mubarek mjesec ramazan”. Radosni smo, navodi, što smo uspjeli biti u pokornosti našem stvoritelju ,Allahu dž.š i svakako evo slijedi nam ovogodišnji Ramazanski bajram.

Bajram, kao i svi bajrami imaju određene iste karakteristike, kaže muftija Adilović, a normalno, naglašava, u određenom dijelu ramazanski ili kurban bajrami mogu imati svoje specifičnosti i svoje posebnosti.

Muftija Adilović ističe kako je Muftijstvo travničko u mjesecu ramazanu imalo brojne aktivnosti. Osim što, kako navodi svakoga ramazana imaju određene standardne aktivnosti, također svakoga ramazana, naglašava imaju i određene specifične aktivnosti, neka osvježenja, neka unapređenja što ih raduje. U najkraćem što se tiče aktivnosti u mubarek mjesecu ramazanu na području Muftijstva travničkog, kaže, može se kazati da su se ogledale u tome da je na području Muftijstva travničkog iako ima 126 džemata, ali kada je u pitanju klanjanje teravih-namaza i još nekih drugih obaveza koje se dešavaju uz ramazan to bilo na duplo većem broju mjesta.

“Znači na oko 250 mjesta smo imali klanjanje teravih-namaza i za ona mjesta koja nemaju stalnog imama, koja su dio džemata… To nas normalno raduje da naše džematlije traže te usluge i da hoće, ako ne mogu mimo ramazana, da imaju makar uz ramazan teravih-namaz i ostalo. Imali smo brojne mukabele kao vrlo interesantan način iskazivanja počasti prema Kur'anu, prema Allahu dž.š. riječi, gdje se javno uči Kur'an, svakog dana po jedan džuz i gdje prisustvuje jedan broj džematlija zainteresovanih, koji hoće da slušaju, koji hoće da prate svoj nivo učenja Kur'ana, da ga unaprijede. Možemo da kažemo da su te mukabele bile prisutne u svim džamijama koje rade inače, dakle u svih 126 džamija i džemata. Pored toga imali smo specifično nekoliko mukabela samo za žene, potom nekoliko mukabela za omladinu i mektebsku djecu i najinteresantniji slučaj po tom pitanju jeste hafiska mukabela koju smo imali u Travniku, u Hadžialibegovoj džamiji, koja je naročito interesantna zato što hafizi napamet lijepim glasovima, ali dobro i ispravno uče Kur'an i jedan broj džematlija tu dođe svakoga dana, preslušava svoje znanje iz učenja Kur'an”, navodi muftija Adilović.

Kaže kako su uz ramazan imali brojne organizovane iftare. Hvala Allahu dž.š., navodi muftija Adilović, iz godine u godinu sve je više tih zajedničkih iftara ili porodičnih ili džematskih ili omladinskih. Ove godine naročito je, kaže, bio zastupljen veliki broj omladinskih iftara, iftara koje priređuje Medžlis Islamske zajednice, koje priređuju određene organizacije u saradnji sa Medžlisom Islamske zajednice. Tako da, kaže muftija Adilović, svakodnevno na više mjesta je bilo tih iftara što je njima normalno drago ne samo zbog samih iftara, nego i zbog toga što se ljudi okupljaju što se druže, a naročito omladina koja treba da ima lijep ambijent, lijepu sredinu gdje će se susretati, gdje će se upoznavati, gdje će dalje kontakte ostvarivati, a ramazan, iftar, takva sijela i druženja su normalno najljepša prilika za takvo nešto.

Bile su ističe, i brojne posjete džematima. Možemo, navodi, da kažemo da su svi džemati posjećeni u toku mubarek mjeseca ramazana, jer glavni imami obilaze sve džemate. Oni iz Muftijstva, naglašava muftija Adilović, i predstavnici medrese iz Travnika svake godine se organizuju i obiđu sve medžlise i jedan broj džemata koliko mogu da stignu, jer ih nema puno. Potom, ističe, iz medresa obilaze svoje učenike u džematima gdje su njihovi učenici raspoređeni, a neki su alimi dolazili i iz Rijaseta Islamske zajednice u BiH i također, obilazili teren Muftijstva travničkog.

“Tako da možemo reći da su te posjete i ti obilasci bila dobra ideja i da to normalno naše džematlije cijene, da to oni vide i da postavljaju pitanja našim predavačima, da im izražavaju dobrodošlicu…Ovom prilikom možda još da kažemo da ove godine smo imali dobar broj ramazanskih paketa jer mi znamo da ima jedan broj našeg naroda koji nije u prilici da sebi kvalitetan obrok ili kvalitetan iftar napravi. Mi sa područja Muftijstva travničkog, smo uspjeli, hvala Allahu dž.š. takvim slučajevima, preko 1.000 vrijednih paketa oko 50-60 KM podijeliti. A, normalno i u drugim prilikama to radimo. Ali, evo uz to sve ako kažemo da je kompletno ramazanska atmosfera bila, da smo imali i zvučno obilježavanje nastupanja iftara ovdje u Travniku, tradicionalno pucanjem topa. Ambijent, atmosfera je bila baš prava, lijepa, ramazanska. Mi smo zadovoljni i molimo Allaha dž.š. da nam to ukabuli i u sevap upiše”, kaže muftija Adilović.

Bajram mora biti u duhu tradicije

Ističe da je Ajvatovica dio bošnjačke tradicije, a da se ove godine obilježava 507., odnosno 507. dani Ajvatovice. To je, navodi, jedan interesantan kulturno-vjerski događaj koji se evo već nekoliko godina sastoji od oko 90 programskih aktivnosti. Dakle, cijeni muftija Adilović, to je izuzetno zahtjevno, ali u Organizacionom odboru Dana Ajvatovice, kaže, imaju hvala Allahu dž.š, dobro iskustvo, dobru želju i evo svake godine posvete tome značajan trud i napor i imaju kvalitetne programske sadržaje.

“Imamo kvalitetne i predavače, imamo raznovrstan programski sadržaj, ne samo vjerski. Imamo naravno vjerski, ali imamo također i kulturni i edukativni i sportski.. tako da širem broju naših džematlija, naših vjernika, općenito naših građana ponudimo bogat kulturno-vjerski program gdje svako sebe može naći u određenim aktivnostima. Ove godine smo zbog toga što je ramazan došao baš u periodu kada se inače, tradicionalno obilježava Ajvatovica, specifično počeli sa Danima Ajvatovice prije ramazana. Imali smo određene aktivnosti u ramazanu, također imamo određene aktivnosti i sada. A, nakon ramazana slijedi još jedna određena hefta programskih sadržaja Dana Ajvatovice kada ćemo nakon svega toga 1. jula kroz Donji Vakuf imati tradicionalni defile konjanika i ostalih učesnika u tome defileu. A, onda 2. jula je centralna manifestacija na platou Ajvatovice gdje svake godine dođe po nekoliko desetina hiljada vjernika i ovo je svojevrsna najava za to. Tako da nas raduje da smo i ove godine uspjeli dobro to organizovati, nadamo se da će tako i do kraja proteći”, kaže muftija Adilović.

U toku mubarek mjeseca ramazana, kaže, imali su nekoliko tribina, nekoliko predavanja, klanjanje džuma-namaza predvođenih glavnim imamima i profesorima iz medrese u centralnim džamijama na području Muftijstva travničkog, te prije nekoliko dana realizirali su i posjetu centrima sa posebnim potrebama gdje su posjetili takve centre u Fojnici, Novom Travniku i Bugojnu, kao i Udruženje gluhih i nagluhih u Bugojnu u saradnji sa MDD Merhametom.

“Merhamet je donio određene poklone, namirnice štićenicima tih centara, a mi smo od Uredu za društvenu brigu pri Rijasetu Islamske zajednice u BiH obezbijedili određena sredstva, predali njima tako da je to bilo lijepo. Njima je bilo drago da neko misli na njih, da ih posjeti, a evo kada im se dođe i sa određenim hedijama normalno da je i to drago. Evo i to je taj socijalni karakter Ajvatovice. Uglavnom nadamo se da će to i do kraja proteći sve onako kako treba”, kaže muftija Adilović.

Naglašava da muslimani u Bosni i Hercegovini imaju svoju tradiciju pa i po pitanju bajrama, dočekivanja bajrama, praznovanja bajrama. Običaji su, navodi, lijepi. Međutim, kaže, u posljednje vrijeme zbog globalizacije, zbog medija, zbog uticaja, zbog razvoja modernih komunikacija određeni običaji se mijenjaju, ali sve ono što je pozitivno, što je lijepo treba zadržati u tradiciji.

“U tom smislu pozivam naše džematlije, naše vjernike da vidimo šta je to što je dobro, što je lijepo i po ovome pitanju i da to zadržavamo i prenosimo na naše mlađe generacije. Prije svega u tradiciji Bošnjaka ili muslimana BiH jeste da se za bajram pripremi, da se stan ili kuća uredi, očisti, dvorište, avlija… da kada se krene na bajram da se obuče najljepše odijelo, najljepša odjeća koja se ima, da se i na taj način pokaže radost što se ispostio ramazan, radost što se dočekuje bajram. Po sunetu je kada idemo na ramazanski bajram da nešto pojedemo, koliko-toliko, makar to bilo par hurmi ili nešto malo vode da uzmemo da bi se to razlikovalo od Kurban bajrama kada ne treba ništa uzimati prije samoga bajrama. Ali, evo i to je sunet. I to je dio naše tradicije i trebamo da je znamo. Pored samog klanjanja Ramazanskog bajrama normalno lijepo je, ko može da dođe u džamiju na sabah namaz, i to je kod nas, u našoj tradiciji. Nije veliki raspon između sabaha i bajrama, i treba ostati nakon sabaha do Ramazanskog bajrama. Nakon Ramazanskog bajrama onda slijedi čestitanje, onih koji su tu prisutni u džamiji, a potom čestitanje svima od porodice, komšija, prijatelja, rodbine… To je također, lijepa tradicija i trebamo da je nastavimo, ali uz to je onaj ambijent sretnost, zadovoljstvo koje dijelimo sa našim ukućanima, sa našim komšijama, sa našom rodbinom i prijateljima. U posljednje vrijeme se vidi, primjetno je, kako se neki zatvaraju u neke svoje krugove, kako neki proslavljaju bajram u disco klubovima, u nekim kafanama gdje se toči alkohol što je potpuno neprimjereno i nespojivo sa našom vjerom, a svakako i sa našom tradicijom”, poručuje muftija Adilović.

Šehidi ne smiju biti zaboravljeni

Zato je, kaže, vrlo važno da na lijep i dostojanstven način se obilježi i bajram kao što i sve ostalo obilježava kako treba. Naime, kaže muftija Adilović, “naša vjera, a i naš razum nas uči da mi trebamo dostojanstveno da podnosimo i tugu i žalost i bol, ali isto tako i sreću i zadovoljstvo”.

“I kada se veselimo, veselimo se umjereno. Veselimo se razumno, veselimo se onako kako je naš Gospodar sa tim zadovoljan, a ne na neprimjeren način, ne udovoljavajući strastima… Dakle, podijeliti radost sa svima sa kojima dolazimo u kontakt tih dana, obići što više rodbine. Jer, Muhammed s.a.v.s. toliko puta govori o tome koliko je važno da se rodbina upoznaje, da održava te veze, da učvršćuje te veze jer to je vrlo važno za stabilnost i naše zajednice i našeg društva, da ne budemo sebični, da ne budemo egoistični. Vrlo važna stvar jesu i pokloni. Interesantno je recimo koliko je u našu tradiciju ili u naše navike koliko su ušli neki običaji koji nemaju veze sa našom tradicijom, sa našom vjerom kao što su obavezno proslavljanje i dijeljenje poklona kada rođendan nastupi nekome. Uglavnom se tu i ne žali i potroši, a evo kada je bajram onda se gleda hoće li se dati, koliko će se dati. Obradovati prije svega članove svoje porodice, djecu, jer vrlo je važno jer na taj način ćemo između ostalog, probuditi želju kod djece da dođe bajram, da oni znaju da je to nešto posebno, da smo se lijepo obukli, da smo dali toj djecu hediju bez obzira da li je to u novcu, da li je to u nekim slatkišima, šta god, ali ona će se obradovati i pamtit će to. Zato je to također vrlo važno”, navodi muftija Adilović.

Uz Ramazanski bajram, kaže, imamo specifično i posjete mezarima, a također i Dan šehida. I ovo je, navodi, pokazatelj koliko mi kao vjernici, kao muslimani, ne odajemo se previše ni tugi, a ni žalosti, a ni radosti. Kada je bajram u pitanju, kaže mftija Adilović, normalno je da smo radosni i da se veselimo, ali ćemo prvi dan otići do mezarja, otići ćemo tamo i proučiti dovu, proučiti Fatihu, proučiti nešto i time doprinijeti i našim umrlima, što neki kažu u narodu, da i oni osjete da je bajram.

“Znamo da je Poslanik s.a.v.s. preporučio da se sjećamo naših umrlih sa dovama i da ih posjećujemo. Ali, u našoj tradiciji je inače to bilo prisutno. Ali, u novije vrijeme to se polahko nekako gubi, vrlo rijetko odemo na mezare, vrlo rijetko se sjećamo tih umrlih. A, evo i ovo je prilika iako se radujemo ali treba otići i prisjetiti se i naših umrlih, prijetiti se da ćemo i mi otići na onaj svijet, i time na neki način balansirati tu našu radost da ne bude pretjerana radost i evo svakako drugi dan Ramazanskog bajrama znamo da je po odluci Rijaseta Islamske zajednice u BiH proglašen kao Dan šehida. I to je jako važno da mi ne zaboravimo naše šehide, da ne zaboravimo one koji su dali ono što su najviše mogli, to su svoje živote, radi današnjeg mira, slobode i toga da mi komotno možemo uživati sva, pa i vjerska prava i da možemo i ramazan provesti kako treba, ali i bajramovati na način koji je priličan i koji je dostojan. Ovo su neke stvari koje su naša tradicija, koja su naša vrijednost. Vrlo je važno da ih mi zadržimo i da prenosimo na naše mlađe generacije, da sačuvamo naš identitet, a uostalom sve je to dio naše vjere, dio nečega što će nam doprinijeti boljitku našeg života na ovome svijetu, a svakako zadovoljstvo Allahovo dž.š. prema nama i vječnoj nagradi, džennetu na onom svijetu”, kaže muftija Adilović.

I pitanje zekat i sadekatul-fitr je, kaže, također interesantno i ono pokazuje da sve ono što nam je Allah dž.š. naredio je za dobro nas i za dobro naše sredine. Allah dž. š kao naš stvoritelj, kaže muftija Adilović, je mogao neke stvari zabraniti ili narediti samo da se vidi hoćemo li mi njega poslušati ili nećemo. Međutim, Allah dž.š. nije ni jednu takvu naredbu ili zabranu dao. Sve što je naredio i zabranio, ističe muftija Adilović, to je u korist onih na koje se to odnosi i u korist te sredine u kojoj mi živimo.

Rad džemata u RS-u bi bio upitan bez zekata i sadekatul-fitra

“Tako i zekat i sadekatul-fitr. Mi znamo da je to naredba islamska i da svi oni koji su svjesni vjernici oni će se i truditi da te obaveze koje imaju, da ih i izvršavaju. Time dakle, čiste svoj imetak, time čiste svoje duše i svoja srca od škrtosti, time zarađuju sevape kod Allaha dž.š., a time pomažu sredinu u kojoj se nalaze. Zato je veoma zekat daju oni koji su dužni. Kada se govori o zekatu obično neki imaju negativne konotacije u smislu mora se davati… Međutim, to davanje kada je u pitanju zekat je ograničen samo na one koji imaju nisab tokom cijele godine. To je ove godine oko 6.500 KM. Ako čovjek tokom cijele godine ima negdje na računu ili kod sebe on je dužan dati 2,5 posto, a to nije uopće puno. Jer, mi kada pogledamo bilo kakvu državu, bilo kakve druge poreze oni su daleko, daleko viši. Allah dž.š od nas ne traži puno, a traži da mi to uradimo draga srca i da time pomažemo. U Kur'anu imamo spomenutih osam kategorija koje treba pomagati”, naglašava muftija Adilović.

Kada je sadekatul-fitr u pitanju, kaže, on je namijenjen prije svega siromašnim, on je namijenjen također da očisti “naš post jer se u hadisima direktno govori o tome da post krajem ramazana lebdi između neba i zemlje. Neće, kaže muftija Adilović, biti primljen dok čovjek ne da sadeketul-fitr, na taj način da se taj post očisti, da se primi kod Allaha dž.š., a onda svakako da čovjek zasluži te sevape i da imaju koristi oni kojima se usmjere ta sredstva od sadekatul-fitra.

“Ono što ja svakako treba da kažem ovom prilikom jeste da u našoj tradiciji je bilo davanje i direktno siromašnima, onima kojima je potrebno. Ali, ono što je već dugi niz godina praksa, možda nekih 50-tak godina u Islamskoj zajednici na našim prostorima jeste odluka Rijaseta Islamske zajednice, kasnije i fetva reisu-l-uleme da se ta sredstva usmjeravaju u bejtulah, u Fond pri Rijasetu Islamske zajednice. Ja pozivam tome jer je to najsigurniji način da vjernik očisti svoj imetak i da izvrši svoju vjersku obavezu, jer se znalo dešavati da ljudi daju nekima misleći da je njima potrebno, a kasnije se ispostavi da ti ljudi varaju ili se zna dešavati da ljudi daju tu vjersku obavezu izvršavaju, daju čovjeku, a on to poslije u alkoholu ili sa nečim drugim neprimjerenim potroši. Tako da je najsigurnije kada se da shodno odluci Rijaseta islamske zajednice i fetvi reisu-l-uleme. A, mi treba da znamo da Islamska zajednica u BiH vraća ta sredstva i siromašnima i onima u stanju potrebe i obrazovnim ustanovama. O tome imamo puno podataka. Dovoljno je reći samo jedan – da ove godine Islamska zajednica u BiH skoro 700.000 KM izdvaja za povratničke džemate. To su najviše džemati na području RS-a, džemati koji ne bi mogli postojati da nema te pomoći, a to su ta sredstva od zekata i sadekatul-fitra i drugih sredstva koja se slijevaju u Fond bejtulah pri Rijasetu Islamske zajednice u BiH.”, kaže muftija Adilović.

Muftija travnički govorio je i o humanitarnoj i mkigrantskoj krizi koja je pogodila Siriju, Bliski istok.To je, kaže, jedna velika kriza, jedan veliki problem i izazov sa kojim se susrećemo danas, ne samo muslimani nego čitav svijet. Ali, ono što je posebno žalosno jeste, kaže, da najveći procenat tih izbjeglica i onih koji su ugroženi i ratovima u Siriji, Iraku, Jemenu, Palestini… jesu upravo muslimani.

Kada je ta stvar u pitanju onda, navodi muftija Adilović možemo da kažemo nekoliko stvari. Prije svega, istiće, trebamo da imamo suosjećanje prema tim izbjeglicama.

“Ono što se može primijetiti kao negativno, a što bi trebalo da uzmemo za poruku jeste da te vijesti o tome koliko se izbjeglica pri pokušaju da dođe u neku od evropskih zemalja utopilo u Sredozmenom moru ili koliko je njih na drugi način stradalo pokušavajući da dođe do Evrope, do EU ili do bogatijih zemalja, ne bi smjelo za bilo kojeg pametnog čovjeka, a pogotovo vjernika da prođe tek tako usput vijest kao da je negdje stradalo pilića dvadeset ili trideset. Nego stradanje bilo kojeg čovjeka bez obzira da li je on musliman ili nemusliman, treba da izazove kod nas žal, sažaljevanje i trebamo da gledamo šta i kako da uradimo, kako da pomognemo. Ta svijest mora da bude kod nas prisutna i ne može nam biti svejedno da li se bilo gdje desilo bilo šta loše nekom čovjeku, a pogotovo stradanje, pogotovo tolike izbjeglice, patnje kroz koje oni prolaze… Ona stvar koju mi kao vjernici možemo učiniti i trebamo, što nas uči i Kur'an i Poslanik s.a.v.s.su dove. Mi znamo da je dova velika stvar, jaka stvar i mi trebamo da svakodnevno kao što dovimo za sebe da dovimo i za te izbjeglice da im Allah dž.š. pomogne da što manje patnje imaju, što prije nađu mir, sigurnost, i što prije da budu u jednom normalnom ljudskom stanju da se te porodice ponovno sakupe, sastave i da normalno žive”, ističe muftija Adilović.

Solidarisati se sa migrantima i izbjeglicama

Nakon toga svakako, kaže, treba pomoći onoliko koliko može. Kako pomoći? Imamo,veli muftija Adilović, nekoliko načina. Mi znamo, naglašava, da na našem području i Islamska zajednica u BiH, a također i određene humanitarne organizacije prikupljaju pomoć bilo u novčanim sredstvima bilo u prehrambenim artiklima ili higijensko-sanitarnim sredstvima tako da mi kao razumni ljudi, a pogotovo kao vjernici trebamo da se odazovemo tim akcijama, da učestvujemo i da im olakšamo njihove patnje.

“Jer i mi smo nedavno prolazili kroz slične patnje i zato mi trebamo da imamo više suosjećanja prema njima nego neki drugi. Ono što još može i treba, to su naši predstavnici prije svega politički, a potom i vjerski i svi drugi, a to je raditi na diplomatskom nivou da se stanje u tim zemljama odakle oni dolaze popravi, da bude bolje, da ljudi ne budu prisiljeni ići iz tih zemalja, a nažalost vrlo često iz muslimanskih zemalja idu u zapadne zemlje. Normalno ne govorim ništa loše protiv zapadnih zemalja jer one su postigle određeni ekonomski napredak, razvoj društveni i zato ti ljudi idu tamo, ali to je žalostan pokazatelj kakvo nam je stanje u našem muslimanskom svijetu. To stanje treba popravljati da budu normalni uslovi i u svim muslimanskim zemljama i da onda ljudi nemaju potrebe da kao izbjeglice izlažu se opasnostima i da idu u neke druge zemlje. To je ono u najkraćem, a normalno ima tu više stvari”, navodi muftija Adilović.

Muftija travnički osvrnuo se i na dešavanja diljem svijeta, koja se povezuju sa islamom, odnosno pokušavaju islam predstaviti u negativnom kontekstu.

To je također, kaže, pitanje na koje se može odgovoriti sa više načina, ali ovom prilikom bi on izdvojio tri stvari. Prvo, kaže, trebamo mi sami, muslimani više učiti i saznavati o našem islamu. Jer, nažalost u nekim stvarima, navodi, “mi sami to dovoljno ne poznajemo i zato je vrlo važno da znamo kako je Poslanik s.a.v.s. živio, kako se ponašao u određenim situacijama”.

“Kada govorimo o suživotu recimo, jedan sitan podatak, ali koji ako ga ne spoznamo kroz životopis Poslanika s.a.v.s. nećemo ni znati. Naime, Poslanika s.a.v.s., optužuju za razne stvari, između ostalog i za terorizam, segregaciju… što apsolutno ne stoji i nije tačno. Evo samo jedan sitan primjer: Poslanik s.a.v.s. kada je preselio na ahiret njegov štit je bio kao zalog kod jednog Jevreja. Jer, je Poslanik s.a.v.s. od njega pozajmio neke namirnice, a kod njega ostavio štit kao zalog. Šta to govori? To govori da je do kraja života imao taj ljudski, normalan odnos i prema muslimanima i prema nemuslimanima. Znači nije on njega izbjegavao zato što je druge vjere, druge nacije… Moramo dakle, više sami znati o propisima islama, zatim moramo mi više živjeti kao muslimani. Jer, ako pogledamo naše današnje stanje i ako vidimo koliko se mi kao muslimani ponašamo u skladu sa našom vjerom, ne samo u ibadetima. Recimo znamo da nas mali procenat klanja pet vakata namaza, i treba raditi da se to popravi, ali isto tako mjerilo vjere je biti pošten, biti čestit, ne davati mito, ne uzimati mito, ne psovati, ne vrijeđati druge… To su sve univerzalne vrijednosti. A, to je i dio naše vjere. Dakle, koliko smo mi u našem praktičnom životu primjenili tu vjeru”, kaže muftija Adilović.

Žrtva je žrtva na bilo kojoj strani

Jer, ističe, to je bitno radi nas, a bitno je i radi drugih. Znamo, naglašava, da već izvjestan period možda 200 godina nemuslimani kada gledaju u muslimane sa ovakvim karakteristikama obično to povezuju i sa vjerom. I kažu, veli muftija Adilović, ako su oni takvi onda je i vjera njihova takva, a to je antipropaganda islama.

“Zbog toga je vrlo važno da mi bolje upoznamo islam, da mi bolje živimo po islamu, u skladu sa principima islama, i nakon toga da prezentujemo islam, oni koji ga prezentuju. Prezentujemo ga na određeni način svojim ponašanjem, ali medijskim nastupima, pisanjem, danas kroz društvene mreže… Vrlo je važno da predstavimo islam u njegovom realnom svjetlu, a mi znamo da je islam vjera mira. Nažalost neki hoće da je predstave kao vjeru samo rata, samo džihada, samo sile, primjene sile, što apsolutno ne stoji. Mi znamo da je selam univerzalni pozdrav islama, a to je pozdrav mira. Znamo da je riječ islam također, proistekla iz riječi selam, mira. Dakle, islam poziva miru. Islam je mir, ali rat i primjena sile je izuzetak. Kada se ne može ni na koji drugi način zaštititi određene vrijednosti tek onda dolazi ovo. Ali, u principu to je mir i to je suživot. Dakle, mi pogotovo sada evo ne možemo naći vjerovatno niti jednu zemlju, niti jednu državu na zemaljskoj kugli gdje su prisutni pripadnici samo jedne vjere i samo jedne nacije. Inače, ni u vrijeme Poslanika s.a.v.s. do kraja njegovog života kada je uspostavio određeni oblik vlasti, ni tada, u toj državi nisu bili pripadnici samo jedne vjere i samo jedne nacije, a kamoli danas u eri globalizacije, eri komunikacija. Normalno je da ljudi različitih svjetonazora žive, različitih religijskih pripadnosti, ali je također normalno da se mi ljudi odnosimo prema svima njima, da zagovaramo mir, da zagovaramo suživot, da zagovaramo toleranciju, praštanje jednih drugima, ali i jedne normalne ljudske komunikacije”, poručuje muftija Adilović.

Njegovo lično mišljenje, kaže, je da je to vrlo važno da su vjerski predstavnici nedavno posjetili stratišta svih naroda u BiH. Jer, kaže, “mi znamo kakvo nam je stanje nakon perioda agresije na BiH”. I mi, veli muftija Adilović, znamo ko je najviše stradao u tom periodu. Međutim, cijeni, to nije razlog da mi stavljamo zidove, da mi prekidamo komunikaciju sa određenim ljudima, grupama, nacijama, vjerama… Naprotiv, kaže, islam nas uči da mi i u takvoj situaciji trebamo da budemo mostovi spajanja, da spajamo ljude, da spajamo pripadnike različitih vjera i nacija, a BiH, ističe, fala Bogu znamo da je tradicionalno uvijek bila mješovita i to je dio našega usuda.

“Zbog toga i u ovoj situaciji je vrlo važno kada već političari to ne rade na najbolji način da onda vjerski predstavnici odaju počast svim žrtvama. Jer, žrtva je žrtva, bez obzira da li na našoj, njihovoj, ili na nekoj trećoj strani. Žrtva je žrtva, ko god je nepravedno ne samo ubijen, nego bilo kakav oblik nepravde ako mu je učinjen mi trebamo da se solidarišemo sa tim i da odamo priznanje tim žrtvama i zato je vrlo važno da su predstavnici naših vjera obišli sva tri stratišta, mjesta zločina, da su odali počast tim žrtvama. Ali, isto tako da su poslali poruku kako našim običnim džematlijama, odnosno građanima i sugrađanima i našim predvodnicima kako treba i može se i treba sarađivati i kako treba i može se prevazilaziti te određene probleme. Ono što meni u svemu tome nije jasno da nakon više od 20 godina od prestanka rata i agresije da do sada nemamo utvrđen tačan broj žrtava na sve tri strane, a na svim stranama koliko ih je bilo, a to bi ipak bilo značajno da se pomogne u rješavanju rezultata i posljedica tog rata i agresije. Ali, možda će i ovi evo koraci koji su početni, a koji su na neki način i simbolični doprinijeti tome i također, doprinijeti još boljem životu i suživotu na našim prostorima, ali svakako boljem i prosperitetnijem sveukupnom ambijentu i životu u našoj BiH.”, zaključuje muftija Adilović.

Fenomen dvije škole pod jednim krovom nije prirodan

Fenomen dvije škole pod jednim krovom, kaže, nažalost kao obrazovni sistem imamo prisutan na mnogim mjestima u Federaciji BiH nakon perioda agresije.

“Taj fenomen jednostavno nije prirodan, nije normalan. I zbog toga je sasvim razumljivo da se naša omladina buni protiv takvog sistema i da traži jedan normalniji sistem u kojem će sva djeca ići u škole i u kojem će u takvom obrazovnom sistemu ono što je specifično za određene vjere, za određene kulture da oni imaju specifične predmete, a to je onaj nacionalni program. Ali, većina predmeta treba da bude zajednička, da se ta djeca ne razdvajaju… Ono što je ovdje prisutno na našim prostoru, između ostalog, posebno aktuelno u ovo posljednje vrijeme jeste obrazovni sistem u Jajcu. Ja mogu da kažem nažalost, da kroz mnoge medije danas taj problem nije predstavljen na dogovarajući način. Ukratko samo da kažem, nakon rata kada su se Bošnjaci vratili u Jajce, zatekli su taj sistem koji je hrvatski obrazovni sistem i djeca bošnjačka su se uključivala i upučivala u te škole i išla. Međutim, to je hrvatski nacionalni plan i program, to je šahovnica na svjedodžbi, to je hrvatski jezik, nema bosanskog jezika, nema vjeronauke islamske… Umjesto da se recimo, odmah po povratku naših Bošnjaka i po ulasku djece u taj obrazovni sistem njima dozvoli taj obrazovni program ispalo je da se svaki put mora veliki pritisak činiti, štrajkovi, medijski pritisci da bi ta neka strana popustila, pa da bi se jednom uvela vjeronauka za bošnjačku djecu, pa da bi se drugi put uveo bosanski jezik i da bi evo konačno sada kako izgleda sada prema posljednjim vijestima da se uvede i geografija i historija, kao dio tog nacionalnog programa, da se izučava, i na koje djeca naša imaju pravo. Jer, Bošnjacima, bošnjačkoj djeci je zaista prekipjelo što se kaže, jer toliko godina nakon rata, nakon uspostave mira, slobode oni nemaju svoja temeljna ljudska prava”, ističe muftija Adilović.

Zato je vrlo važno, kaže, i ovo će biti ako Bog da jedan korak naprijed, ako tako bude, a nada se da hoće. Međutim, ističe to treba da bude samo prelazna faza do uspostavljanja jedinstevnog školskog, obrazovnog sistema jer dvije škole pod jednim krovom nije prirodno stanje.

“To nemate ni na zapadu, u razvijenim zemljama. To je trebalo da bude ionako kako je dogovarano jedan određeni broj godina kao prelazno rješenje dok se ne dođe do pravog rješenja. Tome pozivamo i nadam se da će to ako Bog da i biti”, smatra muftija Adilović.

Sunčani sat i levhe specifičnosti Hadžialibegove džamije

Sa muftijom Adilovićem razgovarali smo u Hadžialibegovoj džamiji koja je tradicionalno druga po važnosti u gradu Travniku. Sulejmanija ili Šarena džamija je prva, a ona je druga. Ona je, kaže muftija Adilović, slična Šarenoj džamiji, nešto je malo manja, ali je lijepa.

“Lijepa je i ona ima više svojih specifičnosti, između ostalog, na vanjskom zidu Hadžialibegove džamije imamo sunčani sat. I mi koji prolazimo svaki dan ovuda toliko ne primjećujemo taj raritet međutim, čitajući saznao sam da je to jedini sunčani sat koji imamo na prostoru Balkana. Tako da je to sigurno jedna specifičnost na koju treba obratiti pažnju. Istina treba ga renovirati, ali i o tome postoje neki razgovori i pripreme ako Bog da da se uradi. Pored Hadžialibegove džamije imamo sahat kulu. Također, raritet ovog vezirskog grada Travnika jeste da imamo dvije sahat kule. Čak i Sarajevo ima jednu. Bilo koji drugi naš grad koji je imao sahat kule ima po jednu sahat kulu, a ovdje, u Travniku su dvije. Zašto? Zato što mi znamo da je Travnik izgorio u požaru, a prije i veziri i sve je bilo smješetno u donjoj čaršiji. Međutim, nakon požara to je premješteno u gornju čaršiju i vezirski konak je bio tu blizu Hadžialibegove džamije i onda je tu i sahat kula bila. Ovi ukrasi Hadžialibegove džamije i vanjski i unutarnji su specifični. Ovi unutarnji podsjećaju na određeni način na Sulejmaniju, Šarenu džamiju. Ono što također možemo da kažemo jeste da je u proteklim sedmicama, možda i mjesecima izvršeno je određeno renoviranje ove džamije, da je uvedeno podno grijanje tako da nam je ona sada u jednom ljepšem ambijentu, ruhu i nadamo se ako Bog da da će ona dugo i dugo biti u svojoj funkciji, i da neće doživjeti ono što su doživjele druge džamije rušene i u kojima se nije moglo vršiti nijedna osnovna funkcija. To su neke specifičnosti Hadžialibegove džamije”, kaže muftija Adilović.

Ističe i posebnost levhi U Hadžialibegovoj džamiji koje su, navodi, uglavnom originalne. I zato su interesantne i važne. Prije izvjesnog vremena profesor Ismet Bušatlić im je, kaže muftija Adilović skrenuo pažnju na dvije koje su ne samo originalne nego i rariteti.

“I onda smo u dogovoru sa Gazi Husrev-begovom bibliotekom izvršili repariranje tih levhi, a one su kako nam je objasnio profesor Bušatlić, vječiti kalenedari. I ti klanedari su specifični za određena područja. Tako da vjerovatno će se naći, ko i kada je ove kalendare pisao, a rečeno nam je da su ti kalendari bili u istočnoj Bosni, pa u Sarajevu, pa u srednjoj Bosni, zapadnoj Bosni… Tako da je to nešto što je originalno i nešto što ćemo vjerovatno i tumačanjem saznati kada je nastalo, na koje se područje odnosi”, poručio je u bajramskom intervjuu za Anadolu Agency Ahmed efendija Adilović, muftija travnički.