32 godine poslije: Šta i čija Bosna i Hercegovina treba biti?

Šta i čija Bosna i Hercegovina treba biti? Građanska ili sa jasnim etničkim podjelama? Pitanje je ključno i prije trideset dvije godine, kao i danas. Na referendumu, odgovor je bio jasan. Za suverenu i nezavisnu državu, ravnopravnih građana i naroda. Nije to bio kraj, već početak borbe za nezavisnost. Uslijedila je agresija, a onda i novi izazovi sa istim ciljem, samo drugim sredstvima. Ali država je opstala.

Prije 32 godine referendumu za izjašnjavanje o nezavisnosti BiH prethodila je uzavrela skupštinska rasprava i prijetnje protivnika toj ideji.

Radovan Karadžić, predsjednik SDS-a (14.10.1991.): „Nemojte da mislite da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod u nestanak jer se musimanski narod ne može odbraniti ako bude rat ovdje“.

Referendum je raspisan. Većinskom voljom građana do tada Socijalistička republika BiH u sastavu bivše Jugoslavije izvojevala je nezavisnost.

Alija Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva RBiH (1.3.1992.):  „Ovo je historijski dan, BiH izlazi na svoj put, put slobode i dostojanstva“.

Međunarodno priznati teritorijalni integritet ponovo se osporava

Umjesto prosperiteta, za BiH uslijedile su godine patnje, razaranja i stradanja. Više od tri decenije nakon glasanja o budućnosti države, međunarodno priznati teritorijalni integritet ponovo se osporava.

„Njima je Dayton dao određena oružja u ruke da mogu svaki put da blokiraju odluke koje njima ne odgovaraju – koristeći to, pokušavaju oživjeti staru memorandumsku ideju o svesrpskom svijetu i parolu ‘Svi Srbi u jednoj državi’. Iz toga proizlazi ideja o secesiji RS-a od BiH“, objašnjava za FTV akademik Kasim Trnka, profesor ustavnog prava.

Predsjednik Skupštine Republike BiH Miro Lazović smatra kako je danas sačuvan samo okvir te države.

„Sadržaj tog okvira je rastrgan i pocijepan entitetskim i etničkim podjelama politikama koje nas 30 godina drže u etničkim kavezima i zato smatram da će proteći još mnogo vremena dok BiH ne bude onakva kakvu su građani željeli“.

U trenutnoj raspodjeli političkih snaga upitno je kada će BiH primijeniti evropske standarde kao funkcionalna država članica EU i NATO-a. Osim unutrašnje, potrebna je i snažnija podrška međunarodne zajednice.

„Četiri godine smo je branili unatoč licemjerstvu međunarodne zajednice koja je krajnje licemjerna bila prema našoj odbrani, našoj nezavisnosti, a koju nam je svijet dao. I danas međunarodna zajednica stavlja na švedski sto našim susjedima – to je žalosno i ja bih rekao da naša politika ne odgovara na najbolji mogući način“, tvrdi Vahid Karavelić, general Armije RBiH.

Akademik Ejup Ganić, član Predsjedništva RBiH, podsjeća: „Kada neko pogine, ako ima ime – stave mu nadgobni spomenik sa imenom. A ako nema ime – onda bude N.N. Htjeli su da struše Bosnu, a mi smo se kao suverena država borili da Bosna opstane pa i da smo poginuli, imali bismo na nadgrobnom spomeniku pravo ime. Ali održali smo se i sada smo mnogo jači nego što smo bili“.

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, praznik je samo u jednom dijelu države

Nakon historijske odluke 1992. godine BiH je ponovo na prekretnici. Izložena antidržavnim udarima. Prvi mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, praznik je samo u jednom dijelu države.

„Svi oni koji ga ne obilježavaju nemaju viziju svoje zemlje i oni moraju promijeniti takav stav ako žele živjeti u sretnoj zemlji i biti svoji na svome“, poručuje Rifat Škrijelj, rektor UNSA.

Danas, put međunarodno priznate BiH ka evropskim integracijama usporen je političkim uslovljavanjima i secesionističkim prijetnjama. Dok sve više građana bolje sutra, bez obzira na opredijeljenost, vidi sa vizama izvan bh. realnosti.