Japanac za jednu noć potrošio bogatstvo u mobilnoj igri

Kažu da ljudska glupost nema granica. Sad, da li je ovo glupost ili ne, vi prosudite. Mi ćemo ostati dosljedni novinarskoj etici i biti nepristrasni. Samo želimo da vas upoznamo sa jednim čovjekom. Čovjekom koji je, moglo bi se reći, šokirao svijet potrošivši 6065$ na mobilnu igru.

Granblue Fantasy je izuzetno popularna igra u Japanu, namenjena za android i iOS platformu. I prije nego što je počela da se reklamira širom svijeta, igra je imala preko 7 miliona preuzimanja samo u Japanu. Ljudi su masovno željeli da upravljaju džinovskim dirižablom i da se bore protiv zle imperije koristeći magiju i mačeve. Cygames Inc, kompanija koja je dizajnirala igru, je otišla korak dalje i pokrenula promociju – za određeno vrijeme je duplirala šanse igračima da osvoje rijetke likove, između ostalog i lika pod nazivom Anchira. Uslijedio je delirijum.

Anchira je retko viđen karakter iz igre, čije savezništvo može značiti razliku između pobijede ili poraza. Igračima bi ona postala dostupna putem kupovine kristala čija je cijena 300 japanskih jena (nešto manje od 3$) po komadu. Nekada bi ti kristali sadržali oružje, a nekada vrijedne karaktere poput Anchire. U normalnim okolnostima, postoji 3% šanse za to. I tu nastupa naš junak.

Japanac pod pseudonimom “Taste” je počeo sa kupovinom kristala uporno pokušavajući da se domogne Anchire. I nakon 2276 puta i potrošenih 6065$, pogodili ste, napokon mu se posrećilo. Čemu je ovo sve onda rezultiralo? Ljudi koji su potrošili malo manju (ali svakako nenormalno veliku) sumu novca su relativno brzo skupili 2000 peticijskih potpisa apelujući na Cygames da promijeni svoju praksu. Što se i na kraju desilo, kompanija je izdala izvinjenje i ponudila kredit igračima u vidu virtuelnog novca u iznosu sume koju su potrošili. Pored toga, uvedena je praksa da igrači mogu doći do željene nagrade nakon 300 neuspjelih pokušaja (potrošenih 800$).

Činjenica je da je ovo ogromna suma novca potrošena na mobilnu igru. U kojoj mjeri je to opravdano nije na nama da sudimo. Ali, na odgovor da li ljudska glupost poznaje granice, mi bismo ipak rekli ne.