Zašto se išlo u Ameriku? Naravno, samo zbog dolara

Premda je “šaroliki” bh. sastav ostavio solidan dojam na američkoj turneji, prava je istina da se u Ameriku išlo isključivo radi zarade. Zbog nekoliko stotina hiljada dolara!

Priče o traženju novih, potencijalnih A reprezentativaca, nemaju uporište ako se zna da je većina igrača u “zreloj” dobi. I da nisu perspektiva, pišu Sportske.ba.

Zamisao da se pozovu neki internacionalci koji nisu nikako igrali ili su imali manju minutažu u proteklom ciklusu, pala je u vodu istog momenta kada se saznalo da pomenuti datumi nisu FIFA-ini termini.

Na kraju i sam spisak “Amerikanaca” nije izbor Roberta Prosinečkog, već Vinka Marinovića i Darka Ljubojevića. I pojedinih menadžera, bliskih ljudima Savezu. To i vrapci na grani znaju!

Šta smo vidjeli na utakmicama s Amerikom i Mekskikom, a što ranije nismo znali? Za Luku Menala se znalo kakav potencijal posjeduje. Ko iole bolje prati našu ligu znao je igračke vrijednosti Ćavara, Mihojevića, Ahmetovića, Lončara, Pirića, Šećerovića, Beširovića, Zakarića, Koljića, Graovca i ostalih.

Neki su potvrdili potencijal, pojedini pokazali koliko ne mogu!

Vjerovatno ovakav sastav nikad više neće igrati zajedno. Osim ako ovakve “shopping ture” ne prerastu u tradiciju i legalan izvor za punjenje budžeta Saveza. Šteta sto će zarada od ovih utakmica ostati “poslovna tajna”. Valjda radi menadžerskih provizija onih koji su dogovarali utakmice.

Da se razumjemo, gostovanja bilo koje reprezentacije u bilo kojem dijelu svijeta, a pogotovo na drugim kontinentima svojevrsni su praznik za naše navijače. Ipak, oni bi bili sretniji kada bi u sastavu vidjeli neke od zvijezda i njihovih idola, poput Džeke, Pjanića, Kolašinca… Njih je u Americi nadomjestio Robert Prosinečki, zbog skoro, pa impresivne igračke karijere.

Dok se bude igralo izvan FIFA-nih termina, a po želji “naručioca” reprezentaciju će u ovakvim utakmicama predstavlJati domaće vedete.

Da se u Ameriku nije išlo čisto iz sportskih motiva pokazuje nesvakidašnji primjer da među dvadesetak putnika selektorovi asistenti povedu tek četiri defanzivaca. Što je vrhunac neozbiljnosti. Selektor to nije mogao znati, ali su morali oni koji su spisak pravili.

Ruku na srce, momcima se nema šta zamjeriti. Da smo igrali u najboljem sastavu niko ne garantira da bi na američkoj turmeji “osvojili” više od jednog boda. Ipak, s Hodžićem, Bajićem, Gojakom, Mešanovićem, Kapićem, Memiševićem, Kvržićem, Mustedanagićem, Demirovićem, Burnićem, Krunićem, Cimirotom, Miloševićem, Hadžiahmetovićem, Hajrovićem, Bešićem.., bh.reprezentacija bi izgledala respektabilnije. Možda već za neko novu turneju i utakmice s Iranom i Korejom “zmajevi” budu jači za neke od ovih imena.

Inače, turneje “B” reprezentacije nisu od jučer. I ranije je Savez s vremena na vrijeme slao domać selekciju na turnire “Dunhill Cup” u Maleziju, na turnire u Indiju, Jordan, Iran… S pomenutih turneja bh. reprezentacija vraćala se s trofejima i zaradom. Znalo se i kolikom. Reprezentaciju su vodili Fuad Muzurović, Husnija Arapović, Mišo Smajlović, a u toj “B” selekciji, između ostalih, igrali su: Saša Papac, Adnan Gušo, Dalibor Nedić, Admir Adžem, Mirsad Bešlija, Dalibor Šilić, Pavo Dadić, Omer Joldić, Enes Mešanović, Jasmin Hurič, Almedin Hota, Alen Mešanović, Branislav Krunić i drugi asovi s bh. terena. Manje više svi su oni kasnije igrali u kvalifikacijama.

Kakvi su efekti američke turneje znaju samo ljudi u NSBiH. Sa sportskog aspekta sve je već viđeno. Klupski treneri opravdano prigovaraju što su u jeku priprema ostali bez najboljih igrača, kojima će trebati nekoliko dana da se po povratku iz Amerike adaptiraju na ovdašnje vremenske (ne)prilike.

Ono što svakog navijača boli i intrigira jeste praksa da se uglavnom igra izvan BiH. Najčešće u egzotičnim zemljama. I najčešće s Iranom, Meksikom, SAD, Korejom…

Nekada je bh.reprezentacija bila domaćin selekciji Svijeta, igrali smo s Njemačkom, Francuskom i Italijom na Koševu… Gostovali smo U Brazilu, Argentini, u Francuskoj…