Zašto je plakao Meho Kodro?
Meho Kodro je reprezentativac BiH, sportista koji je u proteklih dvadesetak godina pretrpio najviše nepravdi od strane svog saveza, svoje reprezentacije i selektora koji su vodili državi tim, pišu Sportske.ba.
Premda je u reprezentaciji kroz cikluse bilo i zvučnijih imena, samo se na Kodri trenirala strogoća. Kao prvo ime i najbolji strijelac Real Sosiedada, kasnije i napadač Barcelone, Kodro je bio “idealan” za stvaranje autoriteta pojedinih selektora.
Poziv Kenanu Kodri, napadaču Osasune melem je na ranu za sve nepravde koje je, ničim izazvan, trpio njegov otac. Krenimo redom.
Na prijateljsku utakmicu s Fortunom u Dizeldorfu, poziv je dobio i Meho Kodro, tada naša najveća zvijezda jer je bio član Barcelone. Bio je najavljen više zbog domaćina i mamca za publiku nego što je bilo realno da će zaista doći u Dizeldorf. Među starijim igračima, od kojih je većina završila karijeru, pojavio se i Meho. Niti je bio termin FIFA-e, niti je NSBiH tada bio član svjetske i evropske nogometne asocijacije. Rizikovao je i došao, premda je imao striktnu naredbu Barcelone da ne pomišlja da ulazi na teren.
Nije poslušao trenera Barcelone
Da bi bh. reprezentacija dobila na težini, napadač Barcelone je istrčao na teren. Nije mogao odoliti iskušenju. Poslušao je svoje srce. Simbolično je istrčao nekoliko minuta i otišao za Barcelonu. Već tada je njegova gesta ocijenjena “uzvišenim patriotskim činom”. Fuad Muzurović mu je najavio da će u prvim kvalifikacijama baš on, Kodro, predvoditi naš tim. U Dizeldorfu je istrčao kao kapiten potom traku predao Baždareviću. Meč s Fortunom zasluga je tadašnjeg trenera Ace Ristića i njihova kapitena Vlatka Glavaša, koji je po poluvrijeme igrao za Bundesligaša i za “Ljiljane”.
I onda su nepunu godinu dana kasnije došle prve kvalifakacije. Kodro je dobio poziv, ali ne i obećanu kapitensku traku. Koju nikad nije ni tražio. Sami su mu je obećali. Kodro, nakon naporne sezone u ljeto 1996. godine, nije mogao doći na prve pripreme i druženje bh. internacionalaca koje su održane u Velikoj Kladuši.
Tu, u Krajini, u motelu “Konak”, izabrat će se “demokratski” prvi kapiten koji će povesti “ljiljane” u prve kvalifikacije. Niko od prisutnih nije potezao pitanje obećanja i dogovora iz Dizeldorfa, po kojem je tadašnji “coach” Muzurović najavio da će Meho biti novi lider. Kako ga nije bilo u Kladuši, selektor je sazvao sastanak, potom su “stručne službe” podijelile glasačke listiće. Kodro ili Baždarević? Selektor je pročitao ime novog kapitena. Nikoga više nije zanimalo koliko je bilo “glasača”, koliko važećih, a koliko nevažećih listića.
Baždarević, naravno, nije imao nikakve veze s ovakvim načinom izbora. I sam je, pored klupske zabrane trenera Sošoa, samovoljno i pod prijetnjom sankcijama došao na prve pripreme. Tako su kapitena izabrali uglavnom igrači od kojih većina nije ni počela kvalifikacije. Bila je to prva nepravda prema Kodri.
Ubrzo će i druga. Opet ničim izazvan Meho se našao na udaru selektora. Prvi kvalifikacijski meč u Kalamati izgubili smo s 3:0. Ceh je platio ni kriv ni dužan, opet Kodro. Za utakmicu s Hrvatskom u Bolonji,od svih koji su igrali u Kalamati, jedino je on izostao. Bez ikakva valjana objašnjenja. Bez Kodre protiv “vatrenih” novi debakl. Kako nije bilo njega “dežurnog krivca”, optužbe za 1:4 pale su na račun bugarskih sudija.
Plakao u svlačionici
Nakon Hrvatske čekao nas je meč sa Slovenijom. Ponovo je na selektorovom spisku. No, ružna predigra se desila prije same utakmice u svlačionici našeg tima. Selektor je pokušao očitati lekciju Kodri. Ko zna u kom bi pravcu sve otišlo da nije uskočio tadašnji direktor Džemaludin Mušović i zamolio igrače da istrče na teren. Kodro je u suzama izašao na travnjak Bežigrada i suzama radosnicama napustio teren. Uz Elvira Bolića bio je strijelac našeg drugog gol za pobjedu 2:1. Prvu kvalifikacijsku pobjedu.
Treća nepravda će doći sad od Mušovića. Koji se pred meč sa Estonijom u drugom kvalifikacijskom ciklusu našao na statkim mukama. Na raspolaganju je imao rasne i klasne ofanzivce: Sergeja Barbareza, Elvira Baljića, Hasana Salihamidžića, Mehu Kodru i Elvira Bolića. Još na treningu, dan prije utakmice, Meho je namirisao da će na klupu. Bio je to šok, novi udarac. Kodro se taj dan nije osjećao dobro, nije se želio izložiti dodatnom poniženju, pa je umjesto na Koševu, ostao u hotelu. I meč je završio neslavno. Estonija, kao totalni autsajder izvukla je (1:1) bod.
Odlaskom Mušovića i dolaskom Faruka Hadžibegića za selektora Kodro je dobio status kakav zaslužuje. Nažalost, samo u njegovom mandatu. Novi ciklus kao selektor započeo je Mišo Smajlović. U prijateljskom meču protiv Makedonije u Zenici naš se tim mučio. Kako i ne bi, kada smo udarnoj postavi imali Bolića, Barbareza, Salihamidžića, Topića, Kodru. Previše ofanzivaca. Pogodite ko je nakon prvog poluvremena ostao u svlačionici.
– Jedan od vas napadača treba izaći. Dogovorite se, neočekivano je selektor Smajlović stavio na iskušenje igrače.
Nastao je muk, a onda se Kodro podigao i riješio situaciju.
– Ja ću izaći. Igramo u Zenici. Ovo je Bolin teren. Neka on ostane u igri, džentlmenski je reagirao i s terena otišao na tribine.
Bez Kodre u igri Makedonci su s lakoćom rješavali situaciju pred svojim golom, sve do 89. minute kada je Muhamed Konjić iz prekidao zakucao loptu u mrežu Nikolova.
Nova nepravda nepun mjesec dana kasnije. Na Koševu, 25. aprila 2000. godine gostuje Selekcija svijeta predvođena Dungom, Baggiom, Hadžiem, Lamom, Mahdavikiom, Cesarom, Westom i drugim zvijezdama. U početnoj postavi Samir Duro, Dalibor Šilić, Alen Škoro… Na klupi, jasno, Kodro. Ušao je u nastavku sa Ivicom Huljevom, Brunom Akrapovićem, Farukom Ihtijarevićem, Mirom Klaićem.. Sve je to stoički podnio. Nije želio narušavati mir u historijskoj utakmici.
Nakon meča pozvao je novinare i bez i jedne ružne riječi na račun selektora, Saveza, saigrača, saopštio:
– Dosta je bilo! Povlačim se. Reprezentaciji želim sve najbolje u budućnosti – poručio je Kodro i, sa tada sedmogodišnjim sinom Kenanom, dajdžom Bećirom i bratom Menafom otišao za Mostar.
I nije to bio kraj ničim opravdanim nepravdama prema jednim od najboljih igrača BiH svih vremena. Petnaest godina kasnije Kodro se vratio na velika vrata u reprezentaciju. Sada kao selektor. Tako se tada činilo. On je naš Slaven Bilić, koji je u to vrijeme uspješno vodio “vatrene”. Fudbalski mešetari su licitirali, trgovali sa selektorskom pozicijom. Uglavnom neznalice, treneri samoreklameri i “alkoholičari” nudili su svoje vizije, ali i novce čelnicima NSBiH. Javnost, mediji, navijači tražili su povratak bh. asova u nogomet. Izbor je pao na Kodru. Nacija je odahnula. No, to je samo prvo poluvrijeme bitke za prevlast u reprezentaciji. Kodro uz sebe uzima Bolića, a Izvršni odbor forsira Ivicu Barbarića.
Nisu im dali u autobus…
Teška srca Meho prihvata utakmicu s Japanom. Opirao se, ali su ga nagovorili jer je NSBiH bio pred bankrotom. I tu, u dalekoj Aziji Kodro i Bolić su pojedincima iz NSBiH dali do znanja da je javašluku oko repreentacije došao kraj. Uoči jednog treninga, po staroj navici pojedini “uvaženi” članovi Izvršnog odbora zauzeli su svoja mjesta u autobusu. Bolić im je krajnje učtivo pojasnio.
– U autobusu mogu biti samo igrači i stručni štab!
Nisu se dali zbuniti.
– Uvijek smo do sada putovali s igračima – ležerno je odgovorio jedan od čelnika NSBiH.
– E, toga više nema. Molim vas izađite iz autobusa vi ili ćemo mi potražiti drugi prevoz do stadiona!
Naravno, pokunjeni, rumeni u licu čelnici Saveza su potražili drugo prevozno sredstvo. Navodno je jedan već tada se zarekao:
– Nećete vi nama komandovati još dugo…
Nažalost, održali su obećanje. I dok su Kodro i Bolić na oduševljenje javnosti provodili “reforme”, u NSBiH su kovali plan kako da se riješe Kodre i Bolića. Zakazali su u ljeto, nakon napornih sezona, utakmicu u Teheranu. Po ko zna koji put meč s Iranom. Valjda zato što je najbolja provizija. Iranci dobro plate, ali traže i da te namlate. Tako je bilo u prethodnim “avanturama”.
Kodro i Bolić su, a uz saglasnost svih standardnih igrača odbili da vode reprezentaciju u Iranu. Kada su svi već bili na odmoru NSBiH je zakazao utakmicu. Nikome od igrača se nije putovalo u Teheran. Kodro i Bolić su bili neumoljivi. Nisu željeli blamažu. I onda šok. Na maratonskoj sjednici smjenjeni su. Samo zato što je kokuzni Savez ostao bez stotinjak hiljada dolara. Posljednja je to u nizu nepravdi prema istinskom ambasadoru BiH, sportskoj i ljudskoj marki. Jedinom bh. nogometašu koji je nosio dres slavne Barcelone.
Mediji, navijači, BHF su se na najljepši način odužili Kodri, Boliću i saigračima. Istog dana kada je NSBiH, opet zbog nešto malo dolara, zakazao utakmicu s Azerbejdžanom u Zenici, organiziran je meč “Kodro i Bola za spas bh. fudbala” . Na Bilinom polju bilo je 36 slučajnih prolaznika, a na Koševu više od dvadeset hiljada navijača. Tog dana pobijedio je narod, navijači, pravda… Nedugo zatim uslijedit će sankcije NSBiH, potom nova nogometna vlada, s Ivicom Osimom, Duško Bajevićem, Elvedinom Begićem, Sergejom Barbarezom, Farukom Hadžibegićem, Darkom Ljubojevićem, Miletom Kovačevićem, Sejom Kajtazom, Ivanom Beusom, Senadom Islamom, Draganom Kulinom, Amerom Halepom, Nurdom Peštalićem, Ibrom Adilagićem… U tom je mandatu Safet Sušić odveo “Zmajeve” u Brazil.
Evo, danas ponovo Kodre. Sada je Kenan u dresu BiH. Mehin nasljednik. Koji nije od jučer na sceni. Kenan, nažalost, nikad niti jednom selektoru mlađih kategorija nije bio zanimljiv Znate i zašto. Zato što Meho nikad niti u jednom intervjuu nije hvalio svog sina. Čak ni onda kada su mlađim državnim selekcijama defilirali nogometni anonimusi.
Pravda je spora i dostižna. Kenan Kodro je došao u reprezentaciju u pravo vrijeme. I na jedini pravi način,: formom i golovima. Kodro, Hodžić, Gojak su naša nogometna budućnost.
Gospodo navijači, kada Kenan dobije šansu u Zenici ili protiv Albanije sjetite se ovoga puta i nepravdi prema Mehi Kodru. Sjetite se i njegove kolosalne utakmice sa Slovenijom i Danskom na Koševu. Meho nije imao sreću, zbog bolesnih ambicija pojedinih trenera, da odvede BiH na evropsko ili svjetsko prvenstvo, zato je danas tu Kenan. Koji će uživati kada s tribina bude odjekivalo “Me-ho Kodroooo”.
