Sve smo majstorice gubili, ima li tome kraja?
Nogometna reprezentacija BiH 13. oktobra odigrat će još jednu majstoricu u svojoj istoriji. Ovaj put u situaciji “ili oni ili mi” na megdan Zmajevima istrčat će nogometaši Kipra.
Kiprane pobjeda i neuspjeh Izraelaca (da ne dobiju Belgiju u posljednjem kolu) vodi u baraž za plasman na EP u Francuskoj. S druge strane, Zmajevima pobjeda donosi baraž bez obzira kako Izraelci odigraju u Belgiji. Mogu Zmajevi u baraž i u slučaju remija, no u tom slučaju treba nam i da Izrael ne dobije u Belgiji.
[yuzo_related]
Do majstorice na Kipru, protiv Velšana nas je vodio fantastični trio Pjanić – Ibišević – Đurić. Oba gola pala su režiji spomenutog trojca. Pjanić je asistirao Đuriću za prvi gol (Ibišević je pri tome genijalno propustio loptu do napadača Cesene). Potom je Pjanić izveo korner, Ibišević zakačio loptu koja je došla do Đurića, a ovaj je sjajno vratio napadaču Herthe “da proba još jednom”. I, ušla je.
Osim pobjede zlata vrijedne, dobili smo još nešto, mnogi se slažu ništa manje vrijedno. A, to je spoznaja da možemo i bez “nezamjenjivih”. Bez naših, realno, najjačih igrača i najvećih zvijezda! Prije svega bez jednog od ponajboljih napadača BiH svih vremena, Edina Džeke, i stopera kakav je Emir Spahić.
Tri boda protiv Velsa dala su nam “krila” koja trebaju svakoj reprezentaciji uoči onih utakmica koje zovemo “biti ili ne biti”. Koje zovemo – majstorice. Utakmice u kojima naspram sebe imamo tim kojem bodovi znače isto koliko i nama. Biti ili ne biti. Danska, Srbija, Francuska, dva puta Portugal u baražu… Sve su to utakmice u kojima su Zmajevi naspram sebe imali protivnika s kojim su se borili na “život i smrt”. I, svaki puta kraj dočekivali na koljenima, poraženi.
Nekako miriše da bi konačno mogli prekinuti tu crnu seriju, crnu da crnja ne može biti
Danci su nas “nulom” na Koševu ostavili bez Evropskog prvenstva u Portugalu. Pobjeda nas je vodila direktno u Portugal, “nula” nas je ostavila i bez baraža. Danci su tada s Koševa otišli direktno u Portugal.
Selekcija koja se tada zvala Srbija i Crna Gora, pobjedom na Marakani od 1:0 ostavila nas je bez baraža za Mundijal u Njemačkoj 2006.. Trebala nam je bilo kakva pobjeda da mi idemo u baraž, a SiCG ostavimo kod kuće. Na kraju je SiCG otišla direktno na SP, a Španci u baraž.
Na putu za Mundijal 2010. dogurali smo do baraža. No, tamo nas je čekao Portugal. Ostali smo kod kuće, a Ronaldo i društvo otišli u Južnu Afriku. U toj “dvomeč majstorici”, Portugalci su oba puta slavili sa po 1:0.
Dvije godine kasnije, usred Pariza, 12 minuta dijelilo nas je od EURO-a u Ukrajini i Poljskoj, a onda nam se desio Craig Thompson. Nasri je pogodio iz penala, i tako nas još jednom bacio u kandže Cristiana Ronalda. Nakon 0:0 na Bilinom polju, u revanšu nas je i bilo kakav remi s golovima vodio na EP. No, Portugalci su nas ovaj put svojski razbucali, 2:6.
Došlo je vrijeme za novu majstoricu. Istina, ovaj put protiv protivnika koji je imenom i rejtingom, od svih prethodnih protivnika pred kojima smo padali, najslabiji. Kipra.
Neće biti lako. Ni govora. Ali, nekako miriše da bi konačno mogli prekinuti tu crnu seriju, crnu da crnja ne može biti. U utakmicama “biti ili ne biti”. Ima ona “izlizana” koja kaže kako svi danas znaju da igraju fudbal. Ali, Kipar je Kipar, džaba ti je. U toj utakmici mora da se zna “ko kosi, a ko vodu nosi”. Zato, Zmajevi, samo hrabro i bez straha, u baražu vas ne čeka ni Ronaldo, a ni Portugal.
