Rekorderi: Spahić, Vranješ i Zukanović zajedno promijenili 36 klubova

Trojica reprezentativaca Bosne i Hercegovine Ervin Zukanović, Ognjen Vranješ i Emir Spahić zajedno drže nevjerovatan rekord po broju promjenjenih klubova. Njih trojica dosad su nastupili za ukupno 36 klubova, s tim da je Spahić nakon raskida s HSV-om u potrazi za 12. klubom u karijeri čime će se izjednačiti s Vranješom, koji je nedavno kao 12. klub izabrao grčki AEK.

Njih dvojica zaostaju za kolegom Ervinom Zukanovićem, kojemu je Atalanta 13. destinacija u karijeri.

Zukanović je karijeru započeo u Željezničaru, kasnije je igrao za Lustenau u Austriji, da bi 2007. uslijedio povratak u BiH, tačnije u Velež. Nakon sezone u Mostaru Zukanović ponovo odlazi u Austriju, u Sulzberg, te u toku iste godine i u njemački Urdingen.

Već 2009. prešao je u redove belgijskog Dendera, a već početkom 2010. ide korak dalje i prelazi u Eupen. Napredak je nastavio 2011. transferom u Kortrijk iz kojeg je 2013. prešao u Gent. Nakon toga, sredinom 2014. otišao je u Italiju, prvo u Chievo, zatim u Sampdoriju, početkom 2016. u Romu, te na koncu i u Atalantu, u kojoj trenutno nastupa.

Vranješ, iako mlađi dvije godine od Zukanovića, pratio je u stopu kolegu iz reprezentacije, pa je za deset godina došao do impresivnih 12 klubova u karijeri. Počeo je u Borcu, put ga je zatim odveo u

Crvenu Zvezdu iz koje je proslijeđen u Napredak, da bi nakon povratka u Zvezdu 2010. otišao u moldavski Šerif. Naredne godine nova destinacija bio je Krasnodar, zatim Alanija, turski Elazigaspor, potom pozajmica u Pribram iz Češke, te povratak u Tursku, u Gaziantepspor. Uslijedio je transfer u Sporting Gijon, zatim u Tomsk, te nedavno i u AEK.

Profesionalnu karijeru Emir Spahić je započeo 1999. u Čeliku, nakon čega je prešao u Hrvatsku, prvo u GOŠK, a potom u Zagreb. Naredna destinacija bila je Rusija, gdje je sredinom 2005. potpisao u Šinjik.

Uslijedili su Torpedo Moskva i njihov gradski rival Lokomotiv u kojemu je ostao do 2009. Iz tog kluba put ga je odveo u Montpellier u kojemu se zadržao do 2011, da bi nakon toga igrao i za Sevillu, Anži, Bayer Levrkusen i donedavno HSV.