Kauč selektor: Miske, Spaha, Vedo, oprostite za jadan oproštaj!

Bio je to tužan tjedan za BH nogomet. Oprostili smo se s jednom erom u njegovoj kratkoj povijesti. Igrači koji su činili kičmu, do sada najuspješnije generacije nogometne reprezentacije BiH oprostili su se od dresa s državnim grbom.

Nakon te utakmice osim žala, bez obzira što sam ih znao kritizirati, u ustima mi je ostao gorak okus. Način na koji smo se oprostili od tih momaka bio je blago rečeno žalostan i opet je pokazao kakvo smo društvo – a opet zahvaljujući gospodi koja stoluje u Ferhadiji i upravlja BH nogometom.

Dopustiti da nam na oproštaj ponajboljih koje smo imali dođe praktički rezervni tim Crne Gore, bez želje da podcjenjujem ikoga, je uistinu tužnjikavo. A ni ugođaj na tribinama nije bio svečan, onakav kakav dolikuje oproštaju od momaka koji su nam u ovoj jadnoj zemlji priuštili kakvu takvu radost.

Zar uistinu nismo mogli pronaći neku momčad koja bi bila dostojna oproštaja od tih momaka? I to u jeku priprema za Mundijal mi nismo mogli pronaći reprezentaciju dostojnu velikih karijera koje su ti momci napravili u klubovima i u reprezentaciji.

Miske, Spaha, Vedo, oprostite u moje ime kad su vam već priredili oproštaj kojeg smo se mogli samo stidjeti. Rezultat te utakmice ionako nije bio bitan. Malo više svečanog ugođaja možda bi nam pokazalo da vodimo računa o svojim ljudima i svemu što čine za nas, ali samo ispunjavanje forme je, čini se, ono čime se gospoda iz saveza rukovode. Šteta da veliki trojac odlazi a mi nastavljamo s istim likovima u foteljama. S njima smo ušli u novu eru.

STRAH OD KRAVATA

Momci na terenu su pobijedili Južnu Koreju. I to je bilo lijepo ali i gledajući tu utakmicu i dalje mi je u ustima stajao isti gorak okus. Opet bojazan da će zbog likova s kravatama sve što Prosinečki i ova nova momčad s kojom stupamo u novu eru uraditi manje nego objektivno može.

Tako smo otišli i na naš prvi Mundijal. Kad su u Savezu bili ljudi koji znaju što rade, momčad je imala misliti samo na teren i otišli smo u Brazil. Čim su stvari prepuštene mešetarima i kojekakvim diletantima sve je ponovno otišlo k vragu i to u trenutku kad smo imali pozitivnu energiju na kojoj smo mogli jahati još barem jedan kvalifikacijski ciklus. Trojac od kojeg smo se oprostili je mogao više, ali nisu to učinili jer je oko njih većinu vremena bilo ili rasulo ili kakav drugačiji javašluk.

Neki novi klinci, vođeni čovjekom koji se uistinu trudi instalirati neke nove ideje na teren s tom momčadi u izgradnji pobjedili su sudionika predstojećeg Mundijala u Rusiji. Možda smo ipak trebali biti tamo. Kriv je Baždarević što nismo ali kriva je ekipa iz Ferhadije prevashodno. No, što je tu je. U novu eru, ako mene pitate, ulazimo s gorkim okusom u ustima. Zbog toga što su oni od kojih smo se oprostili mogli više. Zbog toga što se to, čini mi se, pokazalo na terenu protiv Južne Koreje.

Opet moramo gledati Mundijal bez Bosne i Hercegovine. Dok se neki drugi ljudi budu radovali i praznovali uz TV ekrane i na putu u Rusiju mi ćemo biti oni koji cijeli taj spektakl posmatraju sa strane. Ispričavam se što sipam toliko žuči zbog toga ali ne volim oproštaje, pogotovu onako pokisle i kao da sam opet vidio krivce za to. Već sam rekao gdje.