Čestitamo Begiću!
Nogometna reprezentacija BiH izgubila je u 7. kolu kvalifikacija za SP u Rusiji. I to na kakav način. Zmajevi i selektor Mehmed Baždarević vjerovatno će ostati zlatnim slovima upisani u istoriju kiparskog fudbala, jer smo vjerovatno prva reprezentacija protiv koje su uspjeli okrenuti rezultat nakon 0:2 na poluvremenu.
Neki će reći iznenađenje. Vjerovatno za cijeli fudalski svijet i jeste. Ali, za one koji znaju kako stvari u reprezentaciji funkcioniraju u posljednje dvije tri godine, nije to nikakvo čudo.
Jer, šta očekivati od reprezentacije i selektora koji treninge uoči ključnih utakmica u kvalifikacijama svedu na minimum jer je – vruće!
Pričati sada šuplje priče o nezalagnju igrača, pristupu utakmici, je sasvim bespredmetno.
Jer, ne mogu se igrači zalagati ako imaju selektora koji se ništa ne pita u reprezentaciji, osim da organizuje “teferič” uoči svake utakmice i pozove 30-tak igrača, što niti jedan ozbiljan selektor ne radi.
Reprezentacija nam je postala “željoteka”. Pa koji god menadžer ili član Izvršnog odbora NSBiH izrazi želju da se pozove neki igrač, Meša to ispuni, jednostavno nakalemi na nekakav “širi spisak”. Pa se zna desiti da se na tom “širem spisku” nađe i pet golmana.
Nije gospodo iznenađenje to što nas je Kipar išamarao kao najveće amatere. Nije. Jer, strovaljivanje reprezentacije samo je nastavak onoga što NSBiH na čelu s Elvedinom Dinom Begićem radi domaćem fudbalu.
Begić je svoj sistem rada u Savezu samo prenio na reprezentaciju. Zanimaju ga samo poslušnici. I ništa više. Begić je prije dvije godine insistirao da se Baždareviću da novi ugovor, iako smo se i tada obrukali u baražu protiv Iraca. Insistirao je iz samo jednog razloga, jer Baždarević je pokazao da je spreman izvršiti svaku Begićevu zapovijest.
To što s Baždarevićem na čelu ne igramo ništa ili što je večeras odredio i tempirao izmjene tako da smo nakon svake primali gol, to je manje bitno.
Koga je uopšte briga što smo večeras unakaženi na Kipru? Begić je od reprezentacije napravio običnu družinu koja nikoga ne zanima. Od reprezentacije uoči čijih je utakmica nekada ranije država danima “gorjela”. Danas je to reprezentacija koja ne zna gdje će igrati svoju narednu domaću utakmicu. A, ista je to ona reprezentacija koja je napunila kasu Saveza do vrha prije tri godine. Čestitamo Begiću! I, čekamo da se oglase Osim, Bajević i Kajtaz i kažu kako nam je NSBiH i njegov predsjednik jedina svjetla tačka u državi. A, da nam je fudbal, kako onaj domaći, tako i reprezentativni, valjda “mrak”.
