Bajević i Misimović se umalo potukli u kampu reprezentacije BiH

Danas je u hotelu gdje je smještena fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine uoči duela s Italijom došlo je fizičkog “kontakta” selektora Dušana Bajevića i tehničkog direktora reprezentacije Zvjezdana Misimovića, potvrđeno je za Fokus.ba iz kampa reprezentacije.

Direktni povod za nemile i neprimjerne scene bio je sinoćnji intervju koji je Misimović dao za Klix.ba. Skandal u hotelu nam je potvrđen iz dva izvora. Naš izvor je potvrdio da je bijesni Bajević u jednom trenutku Misimovića “uhvatio za vrat”. Silno su ga pogodile Misimovićeve riječi i optužbe. Igrači i ostatak stručnog štaba bili su šokirani.

– Totalni haos. Bruka neviđena. Strah me kako će se to sve odraziti na utakmici protiv Italije, sreća pa nema navijača na tribinama, riječi su našeg izvora koji iz opravdanih razloga nije želio da ga imenujemo.

Zvjezdan Misimović, nakon tri godine (ne)rada sinoć je u intervjuu za portal Klix demolirao i demaskirao Elvedina Begića i ostale anonimuse iz Nogometnog saveza BiH. Da stvar bude tragikomičnija, ono što je Misimović „istresao“, nije ništa novo, samo eto on je prvi koji je odlučio da to javno kaže. Baš sada, ne ranije, a mogao je.

Katastrofa u koju je naš reprezentativnu fudbal uvalio samoljubljivi predsjednik NSBiH Elvedin Begić i njegovi poltroni infiltrirani u organe Saveza po političko-policijskim-rodbinskim vezama, traje već godinama. I svi okreću glavu, što zbog vlastite stražnjice i benefita, što zbog statusa svojih potomaka nakačenih na budžet Saveza.

Stigli smo skoro do dna. A danas smo ga čini se konačno i dotakli nakon ovog događaja u kojem su učešće na neprimjeran način uzela dva Begićeva “paravana”, spomenuti Misimović i Bajević. Nekada fudbalske veličine koje su svoje ime, na žalost, bacile pod noge čovjeku koji s fudbalom nema dodirnih tačaka.

Na žalost, i jednog i drugog Begić je svojevremeno namjestio da mu budu paravan. Prašina iza koje se skrivalo Begićevo fudbalsko neznanje na poziciji prvog čovjeka fudbalske asocijacije jedne države.

Podsjetimo, kad se Misimović već „nije sjetio“ i to spomenuti – ne tako davno na selektorsku poziciju trebalo je imenovati “miljenika” Milana Mandarića (bogataša kojeg je u slovenski fudbal svojevremeno uveo Aleksander Čeferin, danas prvi čovjek UEFA). Begiću je tada trebalo da javnost misli da “struka” bira Roberta Prosinečkog, te eliminiše protukandidate Mehu Kodru i Amara Osima.

Otada pa do sinoć Misimović je uživao u blagodatima koje funkcija nosi, a o Begiću je imao samo riječi hvale. Tek kada je sad shvatio da je Begić i njega potrošio i da nije u planovima za neku novu poziciju, osvježio je pamćenje.

Što se drugog aktera današnjeg nereda tiče, Dušana Bajevića, to je definitivno i tužnija priča od prethodne. I najbolja slika koliko je sistem vrijednosti u ovoj državi urušen, a pogotovo u fudbalu. U Savez je došao kao spasilac, zajedno sa legendarnim Ivicom Osimom, kad je trebalo skidati suspenziju i „vraćati nas iz mrtvih“. I tu ulogu Princ s Neretve odigrao je maestralno. Sve do 2014. godine kada se Begić uspio riješiti Osima i potpuno zavladati Savezom.

Bajevića je zadržao, ali ne kao nekoga od koga će učiti i zatražiti savjet kada zatreba, nego u svojoj službi. Pridružio mu je i Seju Kajtaza. Taj je dvojac služio Begiću dobro i odano. Sjetite se, svaki puta kada bi Begić bio u problemu, medijima su plasirana saopćenja koja su potpisivali Bajević i Kajtaz, a u kojima suština uvijek bila ista – predsjednik je dobar, svi ostali ne valjaju.

U pauzam Begićevih kriziranja, niko nije znao ni gdje su ni šta rade Bajević i Kajtaz. Prema našim informacijama to ih nije sprečavalo da uredno svakog mjeseca primaju “solidan” paušal.

Nadalje, prije godinu Begiću je očajno trebalo još jedno veliko ime, nakon što se nekako otarasio i Roberta Prosinečkog. Na njegovu žalost ostao mu je samo Bajević jer niko drugi nije bio spreman raditi kao selektor sa tipom kao što je Begić. Ruku na srce, Bajević nije imao previše izbora.

Već prvi dan, na zvaničnom predstavljanju, sigurno je shvatio kako je grdno pogriješio. Bio mu je to, sigurno, prvi angažman u karijeri na koji, prilikom zvaničnog predstavljanja, novinarima nije dozovoljeno da postavljaju bilo kakva pitanja.

Sve nakon toga je jedna velika mrlja u karijeri velikog Princa s Neretve. Godina na čelu reprezentacije, sedam utakmica i nijedna pobjeda?!

Reprezentacija je zakoračila u provaliju u kojoj je danas izgleda konačno dotakla i dno.