Tanjević: Sarajevo je najljepši dio mog života, čak i trenerskog

Bogdan Tanjević, proslavljeni košarkaški trener sa ovih prostora nedavno je dobio veliko priznanje u BiH – državnu nagradu za sport, koja se dodjeljuje pojedincima za izuzetan doprinos razvoju sporta i afirmaciji BiH u svijetu. Iako je tokom karijere osvojio veliki broj trofeja, bez lažne skromnosti Tanjević za Anadolu Agency (AA) kaže kako je izuzetno počašćen i ponosan na priznanje koje mu je dodijeljeno u njegovom Sarajevu. Po njemu nagrada ujedno znači i da se svode računi, te da se ide prema kraju.

“Naravno da mi je drago i da sam počašćen, tu nema nikakve dileme. Jedan ogroman dio mog života je vezan za ovaj grad i za Bosni i Hercegovinu. Čovjek u ovim godinama uvijek sve vidi ljepše ono što je bilo u prošlosti, nego u mladosti. To je vjerovatno najljepši dio mog života, čak i ovog trenerskog, jer najviše sam se nauživao ovdje. Samim tim što smo imali i sreću da napravimo tako veliki rezultat, probijemo te barijere sve. Prvo da budemo prvaci Jugoslavije, prvi put odavde iz Sarajeva, iz BiH, što je već bilo ogroman podvig. A, drugo da kao prvi jugoslovenski klub osvojimo Kup šampiona i da tu barijeru, jer se smatralo nemogućim da naši klubovi, koji nemaju američke igrače, dođu do tog vrha. I to je povezano sa tim i samim tim daje još veći značaj meni i mom životu“, veli Tanjević.

Ističe da je Bosni te 1979. godine bilo mnogo lakše doći do takvog podviga, kakav je titula šampiona Evrope, nego što je to danas svim klubovima iz regiona.

“To je danas mnogo teže napraviti, nego što je nama bilo. Imali smo zaštitu amaterizma, jer smo bili neprofesionalci. Samim tim pravila su bila u korist klubova i nas trenera. Igrače koje smo odabrali i u njih uložili vrijeme smo mogli da koristimo na duži period, ovisno koliko smo mi željeli, treneri i klubovi. Tako da su se mogli praviti dugoročni planovi. Nije tu bilo novaca ni koliko Bosna danas ima, ne govorim u apsolutnom smislu u cifrima, zato što je neuporediva vrijednost novca tada i danas. U svakom slučaju smo imali povoljniju priliku da sa nečim našim napravimo veliki rezultat“, kaže Tanjević za Anadolu Agency (AA) i dodaje:

“Danas je to u ovakvim uslovima nemoguće, jer je nemoguće zadržati igrače. Čak i kada bi imali sreću da nađemo deset ekstra talentovanih igrača, oni bi po zakonima jačeg, jer danas vladaju zakoni jačeg i u ekonomiji i u politici, otišli prije vremena iz kuće i pravili sreću nekome drugom. Bosna je samo jedan od tih klubova, koji nema ni onoliko koliko mogu da imaju dva beogradska kluba, dva zagrebačka, Olimpija Ljubljana, Budućnost iz Podgorice. Mislim da bi jedini način bio neko državno finansiranje, da se nađe neki viši politički razlog. To je lakše u ovim drugim državama nastalim raspadom Jugoslavije, nego ovdje, jer je ovdje najkompleksniji politički sistem. Baš sam nedavno rekao da bi država BiH za zasluge iz prošlosti pomogne finansiranje dva kluba koji su osvojili Kup šampiona, a to su Borac iz Banjaluke u rukometu i Bosna u košarci. Sa nekom pomoći od pola budžeta približno da se može nešto napraviti. Znanjem i pameću se može, evo Budućnost je sa dva miliona osvojila ABA ligu.“

Zavolim igrače, zavolim ljude

Ističe da to nije pravilo, ali da se može desiti, jer su domaći igrači i odličan trener, što je po njemu neophodno, dali rezultat. Po njemu ne bi loše rješenje bilo ni da se spoje Sparsi i Bosna. Naglašava da Sparsi odlično rade sa mladim igračima, što potvrđuju iz godine u godinu, te da bi udruživanjem sa Bosnom, to bio najbrži put da se dođe do vrlo solidnog rezultata.

Tokom karijere Tanjević je osim u klupskoj, radio i u reprezentativnoj košarci. Imao je zadovoljstvo voditi selekcije bivše SFR Jugoslavije, Italije, Turske i Crne Gore, te naglašava da ne može niti jednu od tih sredina izdvojiti kao posebno dragu.

“To je nemoguće, jer, zavolim igrače, zavolim ljude koji rade oko toga, osjetim se članom familije. Pomislim da ću tu ostati sto godina i samim tim se stvori jedna veza toliko jaka da se ne može baš pokazat“, navodi Tanjević.

U reprezentativnoj košarci je imao dosta uspjeha. Sa Jugoslavijom je osvojio srebro 1981. godine na EP u Čehoslovačkoj, sa Italijom bio šampion Evrope 1999, dok je sa Turskom osvojio srebro na SP 2010.

“Sigurno medalja sa Turskom na Svjetskom prvenstvu i zlatna na Evropskom prvenstvu sa Italijom. Srebrna medalja na Svjetskom prvenstvu znači da si u isto vrijeme i prvak Evrope. To su najveći rezultati, kada bi se mjerilo samo po rezultatima mogao bih biti pomalo i nezadovoljan, za šta sam 46 godina potrošio. Uglavnom sam se bavio podizanjem nekih novih momaka, pravljenjem novih klubova koji nikada nisu bili na sceni, kao Stefanel iz Triesta, kao što je Caserta, kao što je Bosna. Prvi put kada sam imao neku jaku ekipu u rukama sa velikim novcem bio je Fenerbahce, ali to je tačno tri puta manje što danas troši taj klub. Opet smo bili među osam u Evropi i imao sam šest igrača od 20 godina, mojih Turaka. Čak nisu svi bili Turci, jer smo imali Gašpara Vidmara i Emira Preldžića, koji je kasnije dobio tursko državljanstvo. Dakle, radio sam nekim svojim načinom, nisam bio profesionalac u pravom smislu. Bio sam više entuzijasta, nego profesionalac“, kaže Tanjević.

Ističe da je za njega najvažnije što tokom karijere nije izdao nikoga i da niko njega nije izdao, te dodaje:

“Zaradio sam najviše od svega ljubav mojih igrača, pa Boga mi i onih s kojima sam sarađivao trenera, članova Uprave, predsjednika. Nigdje vrata nisam zatvorio leđima.“

Trenutno Tanjević obavlja funkciju generalnog direktora svih selekcija Italije, što je za njega potvrda svega prethodnog rečenog.

Imao sam fantastičan život

“Imao sam jedan fantastičan život u svom hobiju. Obezbijedio sam naravno djecu sa stanovima i svim ostalim. Ne mogu da se žalim na taj dio materijalni, nego samo da se pohvalim. Ali, najviše od svega što sam zaradio to je ta bliskost i poštovanje i ljubav svih mojih članova tih ekipa. Od oružara do predsjednika“, s ponosom govori Tanjević.

Regionalna ABA liga od osnivanja 2001. godine izaziva polemike među košarkaškim radnicima, trenerima, ali i ljubiteljima igre ispod koševa. Konstantno se postavlja pitanje da li je ona korisna ili ne za nacionalna prvenstva i klubove iz ovog regiona.

“Ne volim nikakvo zatvaranje. Ono što mi se u Euroligi ne dopada i što mi je bolje bilo u FIBA-inoj Ligi šampiona je plasman po rezultatu u domaćem prvenstvo. Naravno, to čini vrjednijim, važnijim i zanimljivijim domaća prvenstva, a tu se ipak pravi košarka. Nisam za zatvaranje, iako smatram da je ABA liga odlično takmičenje. Mislim da bi bilo vrijeme, bez obzira šta misle mnogi, da i fudbal napravi jedinstvenu ligu, jer bez kvalitetnog takmičenja nema ni porasta igrača. Oni moraju da budu u kvalitetnom takmičenju da bi svoj talenat podigli na određeni nivo. Mislim da je to dobro takmičenje, čak mi se dopada i ideja Druge ABA lige, jer ima toliko klubova na ovom prostoru da se određeni kvalitet i tu postići. Ja bi samo tu napravio cirkulaciju da dva kluba ulaze i dva izlaze da bi bilo još interesantnije, ali ne bih zatvarao“, iznosi mišljenje košarkaški velikan.

Ove sezone podgorička Budućnost, jedan od klubova u kojima je Tanjević radio, osvojila je naslov šampiona ABA lige, pobijedivši u finalu play-offa favorizovanu beogradsku Crvenu zvezdu.

“Pobjeda Budućnosti je na izvjestan način interesantnija, jer je interesantnije kada neko od onih predviđenih ne pobijede u takmičenju. Daje hrabrost i ostalima da sebi umisle da mogu biti pobjednici te lige. Koristan je to rezultat za ABA ligu“, proslavljeni trener da je jedno mjesto regionalnog takmičenja u Euroligi premalo za ovaj prostor:

“To je taj ‘privatluk’ te lige, tog Jordija Bartomeua koji se ponašao kao da je on napravio evropsku košarku. I on kao i obično stranac, koji je ušao unutra kao agent, i kao advokati koji uđu i pokupe ‘kajmak’ od onoga što smo mi nesretnici radili sto godina, proizvodeći igrače, rezultate. Malo je to naravno i to pokazuje, tu nema nikakve politike, to je samo jednostavno interes za što više novca. Meni i sve od jednom. Ovaj prostor je napravio najviše u Evropi i zato ovaj prostor zaslužuje najmanje tri mjesta u Euroligi“, smatra Tanjević.

Ovaj prostor najtalentovaniji za košarku u Evropi

Dodaje da misli kako je ovaj prostor najtalentovaniji za košarku u Evropi, što potkrepljuje činjenicama.

“Najviše se igrača proizvodi visokog kvaliteta ovdje. Jako se približila Španija, Francuska zbog velikog broja tih atletski nadarenih igrača. Ali, objektivno je najbolja proizvodnja ovdje od onoga što se pojavi na svjetskom nivou“, kaže Tanjević.

Za njega, kako kaže, ne postoji pojam “jugoslovenska škola košarke“, jer to je nešto više od toga.

“To ne bih ni zvao školom, to je način mišljenja, način biranja igrača, to je i tehnički na terenu i kako od ničega napraviti nešto, kako bez puno para doći do kvaliteta. To je razdvajanje bitnog od nebitnog. Kapacitet naših trenera, naših klubova i naših reprezentacija da odvoje bitno od nebitnog, u šta se investira vrijeme“, ističe Tanjević.

Nije više u trenerskom poslu, ali se pronašao u ulozi koju mu je ponudio Košarkaški savez Italije. Pokušava, kaže, da prije i dalje vidi u vezi sa forsiranjem igrača u četiri mlade selekcije Italije. Trenerima seniorske reprezentacije ne želi previše da se miješa, jer:

“Njih dosta pustim i ne solim im pamet, jer ne želim da im oduzmem od autoriteta. Trener mora da ima apsolutni autoritet nad igračem, varaju se predsjednici klubova koji misle da treneru trebaju malo da se sasijeku krila. Kada imaš autoritativnog trenera, kada je on glavni boss igračima, a ne generalni menadžer, direktor, predsjednik i ostali, onda ti klubovi prave rezultate. Obrnuto, možeš imati 12 najboljih igrača, ako trener kod njih nema autoritet i poštovanje, nećeš doći do rezultata.“

Bez miješanja u posao

On je kaže svoj trenerski autoritet veoma lako izgradio zahvaljujući znanja, ne košarkaškom, nego životnom, školskom, knjiga koje nosi u sebi, ljudskih likova i psihologija koje sam poznavao, vidio, pročitao, naučio, shvatio:

“I drugo nisam dao baš nikome da mi se mnogo miješa u posao. Imao sam sreću da sam imao super predsjednike, to jest Uprave klubova. Prvo u Bosni, to su bili sve dragi, pametni ljudi, to je sve bila kultura. Oni su meni davši mi pravo upravljanja dali i slobodu ponašanja. Nastojao sam da ih ne iznevjerim. Dakle, znajući već onda da ako ne komanduješ igračima, da si mrtav konj. Imao sam jako dobar uvid u njihove živote, imao sam vremena i posvetio vremena da ih ubijedim u to, kao što sam imao vremena da ubjeđujem novinare po cesti i odgovoriti na sva pitanja uvijek i doći na svoje. Ne može se čovjek posvađati sa svima s kojima bi se trebao posvađati, ne bi imao vremena da radi. Ne može se vrijeđati ako ga neko kritikuje, to je prva stvar. Samim tim se prave neprijatelji, a mi trebamo prijatelje koji nam daju šansu, ako ništa, da se ne okome na nas. To je dobra vještina, ne ući u ratove, nego izdiskutovati sve, pa čak i najteže pitanje, i biti spreman da primiš kritiku. Ako nisi spreman bolje da ne radiš ništa“, smatra Tanjević.

Naravno, Tanjević pomno prati i ono što se dešava u bh. košarci i naglašava da mu se sviđa ono što selektor Duško Vujošević radi sa reprezentacijom BiH.

“Mislim da je to jedna odlična kombinacija Duško i Mensur Bajramović se odlično dopunjavaju kao treneri, da je Duško idealan za ovaj trenutak reprezentacije BiH, da je jedan od najboljih ljudi koji zna sa mladim igračima, zna da im da povjerenje i da mu oni to vrate. Mi smo vrlo slični kao treneri, Duško i ja. I da je to jedna situacija za očekivati plasman na Svjetsko prvenstvo. Meni je i ovaj do sada rezultat jako dobar, iznad mog očekivanja. Da li se može proći grupa i proći dalje, jer je grupa najujednačenija i najteža. Tu su Rusija, Belgija, koju ja dobro poznajem, izvanredna ekipa atletski i talentom, i Francuska koja je supersila. Ako se prođe to bi bio već jak uspjeh i onda u ovoj drugoj rundi bi se možda moglo i nadati za neki rezultat dodatni da se kvalifikuje za prva tri mjesta. Ali, u svakom slučaju vrijeme će biti dobro iskorišteno, porast će novi mladi igrači, ojačat će im kosti, dobiće na sopstvenom autoritet, na samopouzdanju“, iznosi svoje viđenje Tanjević.

Osvrnuo se i na bh. reprezentativca Nemanju Gordića, koji iza sebe ima briljantu sezonu u kojoj je Budućnost vodio do naslova šampiona ABA lige. Kaže da ga njegove sjajne igre nisu iznenadile.

“Nemanja mene iznenadi kada slabo igra. Znam ga od djetinjstva, od momenta kada je išao u Budućnost sa 16 godina. Poslije mi je bio jednu godinu u Rimu, gdje sam bio direktor kluba, i gdje je odigrao sjajnu sezonu. Poslije se svaki put začudim kada ili ga treneri ne prepoznaju koliko vrijedi pa ga ne drže dovoljno u igri sa tolikim pravima ili on ne igra dovoljno dobro. Ova sad sezona stvarno mu je bila najbolja u životu i bio je najznačajniji igrač ovog enormnog rezultata“, kaže “Boša“.

Za njega nemoguće je odrediti koji je trenutno najbolji košarkaš iz regiona, ali ima svoje favorite.

“Bogdan Bogdanović je fantastičan, ali i Bojan Bogdanović i Dario Šarić. Ovaj Nikola Jokić, to je čudo neviđeno. Šta se može reći za ono. On se šali sa igračima NBA, sakriva im loptu. Takav još nije viđen tamo. On je sličan ighrač Vladi Divcu, on je na to dodavanje kupio Ameriku, na tu playmakersku poziciju unutrašnje igrača. On je tu jako blizu, ako ne i ispred Divca. Dakle, on je sada najistureniji tu talenat iz ovih krajeva i najzanimljiviji i Amerikanci su oduševljeni“, te se osvrnuo i na Jusufa Nurkića:

“Između njih dvojice bih se teško odlučio za moju ekipu koga da uzmem. Jusuf je prešao u Portland i ‘prevrnuo ga ko čarapu’. Prvo sam se začudio onima koji misle u Denveru zašto bi ga pustili? Prvo napravili su super protivnika s druge strane, a drugo zašto njih dvojica ne mogu zajedno da igraju? Od 48 minuta, po 20 ili 25 njih dvojica igraju ko s poslom. Možda su tek onda jaki da budu prvaci, jer ovaj mali puca s tri poena, Jusuf je od njega jači unutra. Jusuf je jedna sila koja ne zavidi nikome od crnaca, koji su atlete po prirodi, ništa, a talentovaniji je od većine njih. I Jusuf ima vic. Za ekstra igrače kažem da imaju vic. Kao što Miloš Teodosić ima vic. Oni ponavljaju po 17 puta neki njegov as, koji je on ovdje napravio 28 puta. Dakle, to su dva ekstremna talenta, pa je Bogdanović treći, pa moj Nikola Vučević, koji je godinama glavni centar tamo, pa Goran Dragič… Teško je odrediti ko je najbolji“, iskren je Tanjević.

Sarica pravo rješenje za Tursku

Duže od decenije Tanjević je bio na klupi reprezentacije Turske s kojom je krunu doživio 2010. godine, kada je postao vicešampion svijeta i to na domaćem parketu. U finalu reprezentacija SAD-a je, ipak, bila prejaka. Iako je Tursku napustio 2014. godine i dalje pomno prati šta se dešava u tamošnjoj košarci. Reprezentaciju sada vodi Ufuk Sarica, za kojeg je “Boša“ davno govorio da bi trebao sjesti na klupu državnog tima.

“To sam mislio dugo vremena i bio sam jedan od predlagača, kada sam se spremao da napustim reprezentaciju Turske, vidjevši kako je on radio sa Karsiyakom, to mi se jako dopalo i činilo mi se najbliže mom sistemu rada. Predsjedniku sam već tada predlagao Saricu i već 2012. godine sam mu ponudio da bude pomoćni trener u jednom programu, to su bile kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, ali se on izvukao da ne može zbog klupskih obaveza. Reprezentaciju sam vodio 2013. godine na Mediteranskim igrama, opet sam ga zvao i opet je našao problem, ali sam već onda vidio da je on najbolji turski trener i sasvim sigurno stojim na njegovoj strani. Mislim da je turska reprezentacija u najboljim mogućim rukama. Samim tim što je, poslije mog dužeg prisustva, mada sam ja sada i turski građanin na šta sam jako ponosan ali sam ipak iz nekog drugog svijeta, on bivši turski reprezentativac, što je jako dobro kada bivši reprezentativac postane tako dobar trener. To je jedna divna kombinacija, kao što je Saša Đorđević u Srbiji“, kaže Tanjević za Anadolu Agency (AA) i dodaje:

“Ja, ipak, mislim da samo oni koji su igrali na određenom nivou mogu da shvate život igrača na terenu i da mogu da uđu njihovu dušu. Zato uvijek dajem prednost bivšim igračima da mogu dalje da dobace s glavom u odnosu na one koji su igrali samo na nekom niskom nivou. Prema tome mislim da je Ufuk Sarica jako dobra kombinacija.“

Veli da Turska jako mnogo ulaže u košarku i da je, dok je bio tamo, govorio da je plasman među osam najboljih u Evropi fantastičan rezultat.

“Dugo godina unazad Turska je bila u ‘B’ diviziji. Iako je igrala evropska prvenstva bila je to ‘B’ divizija bez ikakve šanse ili opasnosti po druge. Ali, u ovih zadnjih petnaestak godina to je poraslo. Izuzetno dobar juniorski, kadetski program, investira se, treneri rade dobro, i to je ono što je donijelo porast turske košarke. Klubovi su u međuvremenu jako narasli, sve više odlični trenera radi u klubovima, tako da se ne brinem za njihovu budućnost. Taj neki zadnji to je pitanje mnogo okolnosti koje treba da se dese i poklope. Da imaš i generaciju i organizaciju… Kao što je naša bila dobra kombinacija, organizacija Svjetskog prvenstva i generacija koja je bila kombinacija mladih super igrača koji su dospjeli u zrele godine, sa tri-četiri koji su bili drugi na Evropskom prvenstvu. To mora da se sve poklopi za jedan veliki rezultat.“

Kaže da se u Turskoj s pritiskom lakše nosio zbog toga što nikada nije uspio naučiti turski.

“Ali, i tu nisam tražio protivnike. I ono što mi kažu poslije oni s kojima sam razgovarao trudio sam se da ih ubijedim i da dođemo do istog. Nisam nikada imao nikakvih problema. Čak mislim da sam bio možda i više voljen, nego što sam uradio tamo u tom svijetu“, smatra Tanjević.

Tanjević je rođen 13. februara 1947. godine u Pljevljima. Trenersku karijeru je počeo veoma mlad u 24. godini u KK Bosna s kojim je 1979. godine postao šampion Evrope. Sa sarajevskim klubom osvojio je i dva naslova šampiona SFR Jugoslavije. Osvajao je i nacionalna prvenstva Italije, SR Jugoslavije, Francuske i Turske. Sa reprezentacijom Italije bio je evropski šampiona 1999. godine, a sa Turskom vicešampion svijeta 2010. Osim dvije spomenute reprezentacije vodio je još juniorsku i seniorsku selekciju SFR Jugoslavije i seniorsku Crne Gore. Prvu medalju na reprezentativnom nivou, i to srebrnu na EP osvojio je 1981. godine sa SFR Jugoslavijom. Trenirao je veliki broj klubova, a izdvajaju se Olimpia Milano, Limoges, Budućnost, ASVEL, Virtus Bologna i Fenerbahce. Od 2016. godine člane je Košarkaške kuće slavnih Italije, a trenutno obavlja funkciju generalnog menadžera svih italijanskih reprezentativnih selekcija.