Svjetski priznati gimnastičar Robert Seligman postao bh. student: “Tuzla pruža fantastične uslove”

Dok bosanskohercegovački maturanti, zajedno sa svojim roditeljima, teže da školovanje nastave u zemljama Evropske unije, Robert Seligman, vrhunski svjetski atletičar, bez kompleska i predrasuda odlučio se za studiranje na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli.

Seligman je upamćen kao prvi gimnastičar iz Hrvatske koji je ušao u finale nekog svjetskog takmičenja. Naime, kao 15-godišnjak je ušao u finale Svjetskog kupa u Parizu 2001. godine, a četiri godine kasnije je u New Yorku je postao prvi hrvatski gimnastičar koji je osvojio pojedinačnu medalju na nekom seniorskom svjetskom takmičenju u disciplini konj sa hvataljkama.

U njegovoj riznici se nalazi 27 medalja, a posebno je ponosan na zlatnu medalju sa Univerzijade u Izmiru (Turska) 2005. godine kojom je otvorio vrata za druge gimnastičare, poput Filipa Udea, koji je 2008. godine u Pekingu osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama na konju sa hvataljkama.

Jedan takav vrhunski sportista svjetskog glasa upisao je nedavno drugu godinu na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli.

“Nekada ranije sam upisao Ekonomski fakultet u Zagrebu, ali, jednostavno, vrhunski sport i ekonomija nisu mogli ići zajedno. Upisao sam potom trenersku školu u Zagrebu, ali ni to nije išlo. Napravio sam potom pauzu, a poslije razgovora sa profesorom Almirom Atikoviće, kojeg poznajem od 2002. godine kada je bio trener u kampu u Splitu gdje je bila i ruska reprezentacija koja će kasnije osvojiti ekipnu zlatnu medalju na Olimpijadi, dilema nije bilo. Došao sam u Tuzlu, uvjerio se u fantastične uvjete na fakultetu, saradnju sa vrhunskim profesorima i mogućnost online studiranja. Tuzla mi nije daleko, neki sat-sat i pol od Osijeka, a pošto su to dva prijateljska grada meni je Tuzla drugi grad poslije Osijeka. Osjećam se ovdje jako ugodno i ne kajem se“, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Robert Seligman, koji u rodnom gradu ima misiju kao i njegovi treneri, a ona podrazumijeva širenje gimnastike.

No, za razliku od njega, djevojčice i dječaci u Osijeku imaju fenomenalne uvjete za treniranje.

“Počinjao sam u trošnoj dvorani, ali u kojoj je bilo puno ljubavi i pozitivne energije. Naš Gimnastički centar u Osijeku se prostire na 3.000 kvadrata, od kojih je na 1.000 kvadrata centralna gimnastička sala opremljena najmodernijom opremom. Možemo se pohvaliti da imamo 1.050 redovnih članova u Osijeku koji ima oko 100.000 stanovnika. Otprilike svaka djevojčica ili dječak koji idu u vrtić ili osnovnu školu idu i na gimnastiku. U Osijeku ima još jedan kluba sa 300-400 članova. Mi želimo i dalje približiti gimnastiku ljudima, jer je to baza, a gimnastika se graniči sa umjetnošću. Upravo je to moja misija u nareednom periodu“, ističe Seligman.

Slavonija je u prošlosti dala mnoštvo vrhunskih sportista. Tu su nogometaši Davor Šuker ili Goran Vlaović, teniserka Done Vekić, gimnastičar Robert Seligman…

“Trenutno u Slavoniji imamo dva vrhunska sportaša. Pored moje malenkosti tu je i uveženi sportista u streljaštvu iz Slovenije. To se mora promijeniti jer je nekada iz naših krajeva bilo 15-20 vrhunskih sportista, takoreći A kategorije. Moramo napraviti jedan sistem, uključiti struku, ali znamo da nas čeka težak posao. Globalizacija je uzela maha i mlade je sve teže odvojiti od modernih tehnologija. Pokušavamo kroz edukaciju utjecati na svijest mladih, njihovih roditelja i odgajatelja. Imamo vrhunsku infrastrukturu u Osijeku i moramo je iskoristiti“, kaže Seligman.

Njegova prva ljubav je nogomet, a gimnastika ljubav i posao. Hrvatsku gimnastiku je lansirao u svjetsku orbitu, probijao led za druge koji su dolazili poslije. Krasio ga je predan rad jer je od sedme godine po šest sati dnevno provodio u dvorani.

“Moram priznati kako je gimnastika subjektivan sport. Možete odraditi neku vježbu vrhunski, ali morate i biti ime da bi to suci prepoznali. Ime u gimnastici se gradi jako dugo, a meni je pošlo od ruke da sa 15,5 godins izborim plasman u finale Svjetskog kupa u Parizu što je bilo apsolutno čudo u svijetu. Radio sam mnogo, upijao savjete od svojih trenera i sve počeo naplaćivati. Možda mi je nekada nedostajalo malo više sportske sreće, ali ja sam zadovoljan postignutim“, kaže Seligman, vrhunski svjetski gimnastičar, student Fakulteta za tjelsni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli.